Izgleda paradoksalno, ali trenutačnu mučnu situaciju hrvatskog klupskog nogometa i prije svega koeficijent mogao bi spasiti jedino Hajduk (ili Rijeka). Jedini koji nas drži posljednjih nekoliko godina i jedini tko radi za taj isti koeficijent, Dinamo, ne smije biti prvak ove sezone ako mislimo naprijed. Paradoksalno, ali nažalost trenutačno jedino realno za potencijalni napredak…

Dosta nepošteno prema Dinamu i svemu što je posljednjih godina napravio za hrvatski nogomet zvuči činjenica da bi hrvatski klupski koeficijent mogao prosperirati jedino Dinamovim „padom i neuspjehom“. Ali, dok je Dinamo prvak i dok se koeficijenti ovako računaju, a kvalifikacije ovako igraju, teško da ćemo se maknuti iz ovog tragikomičnog „Statusa quo“…

Hrvatskom koeficijentu i nogometu pod hitno trebaju barem dva kluba u grupnoj fazi europskih natjecanja. Da bi do toga došli, Hajduk ili Rijeka ne moraju biti prvaci, ali će onda taj put bit značajno otežan jer će se onda u završnim kolima kvalifikacija za slabašnu Konferencijsku ligu izvlačiti protivnici poput Villareala, Rome, Lillea, PAOK-a i sličnih.

Hajduk se značajno podigao zadnjih par godina, Rijeka izgleda jako dobro, ali to i dalje nije dovoljno (vidjeli smo u aktualnoj sezoni) da na ovaj način samo tako uđu u skupinu, barem ne svake godine. Puno izgledniji i realniji način je „Dinamov pad“, odnosno njegovo prepuštanje trona domaće nam lige Hajduku ili nekome drugome.

Vidjeli smo na primjeru mnogih klubova iz zaista smiješnih liga koliko kvalifikacije nagrađuju prvake pa smo tako u grupnoj fazi imali prvake BiH, Islanda, Farskih Otoka, Kosova itd. Hajduk (ili Rijeka) bi kao prvaci imali otvoren put najmanje u Konferencijsku ligu, a možda ako bude sreće i Europsku ligu. Dinamo bi sa svojim koeficijentom zasigurno bio veliki favorit za ulazak u Konferencijsku ligu kao viceprvak HNL-a i to nam je onda realan put za makar dva kluba u grupnoj fazi, odnosno za konačno skupljanje koeficijenta.

Hrvatska je trenutačno po Uefinom rankingu za zadnjih pet sezona tek 21. liga Europe, pali smo za čak dva mjesta od prošle godine, ali malu nadu nam još može donijeti Dinamo koji igra playoff za ulazak u osminu finala KL-a sa španjolskim Betisom. Da bi ponovno došli do dva kluba u Ligi prvaka, Hrvatska bi trebala skočiti na 15. mjesto gdje je sada Norveška.

Podsjetimo, Hrvatska je triput u svojoj povijesti imala dva predstavnika u kvalifikacijama za Ligu prvaka. Dvaput je to bilo na prijelazu stoljeća (99./00. Dinamo i Rijeka i 00./01. Dinamo i Hajduk) te treći puta u nešto novijoj prošlosti kada su Dinamo i Lokomotiva u onoj „Korona“ sezoni branili hrvatske boje.

Više klubova u europskim natjecanjima, kao i igranje grupne faze ne znači nužno da će naš koeficijent bit godinama visok, ali barem nam daje nadu i šansu da konačno napravimo nešto više i predstavimo se Europi. A onda ako i padnemo kao Srbija ove godine barem smo nešto napravili te pokušali.

Upravo su Srbi najbolji primjer kako se višegodišnjim dobrim rezultatima barem dva kluba (Zvezda i Partizan) može dođi do značajnog uzleta na UEFA-noj ljestvici nacionalnih koeficijenata. Srbija je prošle godine imala osigurano čak pet mjesta u Europi, bili su čak 10. liga svijeta. Prvak je išao direktno u skupine LP (Zvezda), viceprvak u kvalifikacije neprvaka LP-a (Bačka Topola), a treći u playoff Europa lige (Čukarički). Srbi su tako imali osigurana čak tri mjesta u grupnim fazama europskih natjecanja te su usto Partizan i Vojvodina igrali kvalifikacije za KL.

Tri mjeseca poslije Srbi su se upisali u sportske almanahe, ali u negativnom smislu. U 28 utakmica koliko su upisali njihovi predstavnici u Europi, zabilježili su učinak od jedne pobjede, dva remija te čak 25 poraza. Najlošija je to europska sezona u povijesti jedne lige te najdrastičniji pad ikada u godinu dana, s 10. na 19. mjesto. Srbi su ove godine ostvarili smiješnih 7 bodova koeficijenta, podijeljeno s 5 klubova, dobijemo godišnji renking od 1.4 boda što im je donijelo tek 45. mjesto u Europi, točno ispod Sjeverne Makedonije i Malte.

Hrvatska je s druge strane osvojila točno 18.5 bodova ukupno, ako dijelimo na 4 kluba koji su igrali Europu dobit ćemo točno 4.625 bodova što nam ove godine donosi zasada 19. mjesto. Dinamo je ukupno osvojio 10.5 bodova, 7 u grupnoj fazi i 3.5 u kvalifikacijama, Rijeka 4.5, Osijek 3 te Hajduk samo 0.5 onim remijem protiv PAOK-a.

UEFA-in sistem bodovanja nekad je zaista smiješan i nepravedan. Gledajući Dinamo koji je ove sezone uz čak 3 poraza u skupini Konferencijske lige uspio skupiti točno 7 bodova koeficijenta, jednako koliko su sakupili cijele prošle sezone u kojoj su igrali Ligu prvaka te u kojoj su pobijedili Chelsea i remizirali sa Salzburgom.

Sustav je nepravedan i neizgrađen, igranje u Ligi prvaka donosi vam financijske blagodati, ali ne nagrađuje vas dovoljno koeficijentom za nastup i dobre rezultate. Jednako se boduju sva euro natjecanja što onda daje mogućnost i manjim klubovima i ligama da sakupe bodove i narastu na ljestvici.

Upravo je to hrvatska šansa koju sam naveo na početku teksta, trebaju nam višegodišnji nastupi 2+ kluba u grupnoj fazi i „bildanje“ koeficijenta. A zbog UEFA-inog sistema i hrvatskog koeficijenta, to je trenutačno realno samo ako Dinamo ne bude prvak.

Modri bi (ako ne bi uzeli naslov) svojim koeficijentom kao nositelji lagano ušli u Europsku ligu (možda preko Kupa) ili Konferencijsku, dok bi Hajduk ili Rijeka vjerojatno ispali u borbi za Ligu prvaka, ali bi im se onda i više nego otvorila vrata EL ili KL.

UEFA svake godine nešto mijenja i možda će ovaj suludi sistem promijeniti, ali ako se Hajduk značajno ne pojača teško da će kao nenositelj samo tako proći dva pretkola (naravno ako ne bude prvak ove godine). Hrvatska ne stoji dobro i pod hitno nam treba par sezona zaredom dobrih europskih nastupa više klubova grupnoj fazi kao što smo imali za vrijeme Kekove Rijeke.

Naravno da će navijači Dinama navijati da Dinamo svake godine bude prvak jer je to Modrima između ostalog i bitno zbog značajno viših primanja u Ligi prvaka. Iduće sezone ta bi primanja bila još znatno viša pa je titula nešto što se svim silama lovi i na sjeveru i na jugu. Hajduk ima pole position i ići će „all in“ na naslov i lov po europske skupine, a Dinamo sigurno neće zanimati to što bi s Hajdukovom titulom možda najviše dugoročno prosperirala liga.

Na kraju treba zaključiti da je pred hrvatskom teško razdoblje i da nam titula Hajduka ili Rijeke apsolutno ništa ne osigurava. Potrebni su nam dugogodišnja ulaganja i dobri rezultati kako bi se mogli primaknuti onim najbolji, a primjer Srbije nas upozorava da ništa nije „bogom dano“.

Dinamo je jedina svjetla točka hrvatskog klupskog nogometa zadnjih godina, a činjenica da nam Dinamova titula paradoksalno ne odgovara za potencijalni boljitak lige i rast koeficijenta apsolutno neće zanimati navijače ni Upravu Modrih. Dinamo će jednako kao i Hajduk gledati samo sebe i dat će sve za titulu ove godine.

Bio Hajduk prvak ili ne, svakako nas čeka jedno teško razdoblje, a na nama je da svi skupa zapitamo kuda ovo sve vodi. Moramo krenuti raditi na boljitku razine nogometa i igre, na boljoj infrastrukturi i razvijanju igrača, a onda možda nekad stvarno bude i bolje.