Nakon svega što je prethodilo tom dvoboju Croatije i Partizana ta je pobjeda po mnogima jedna od najvećih u plavoj povijesti

Dinamo će danas u 20 sati istrčati na svoj stadion a na tribinama neće biti gledatelja. Prije 22 godine na istom mjestu odigrana je za mnoge jedna od najvećih utakmica u modroj povijesti. Tjedan dana prije tog sraza u Beogradu na stadionu JNA Partizan je u pretklou Lige prvaka nadjačao Croatiju 1:0. Unatoč porazu, izgledalo je da su plavi bolji. Iste večeri Croatia (za navijače uvijek i samo Dinamo) je sletio na Pleso, nekoliko je navijača došlo dati podršku, a Silvio Marić je onaku u prolazu novinarima dobacio:
– Ne tresite se, dat ćemo im pet komada!

Naravno, malo smijea, Marićeve vrckavosti i tjedan dana čekanja. Strepnja i napetost prije utakmice koja je nakon svega što joj je prethodilo na ovim prostorima nije bilo ravne. Beogradski Partizan, nekoć u bivšoj državi veliki rival stigao je u Zagreb pod neviđenim mjerama sigurnosti.

Stadion je dva sata prije početka utakmice pun kao šipak, pjevalo se iščekivalo. Državni vrh je stigao u najjačem sastavu, bila je to utakmica koju nitko nije želio izgubiti. Marijan Vlak je počeo stvarati jednu novu momčad, a ključna je stvar bio povratak Roberta Prosinečkog u Maksimir. I bila je to jedna od njegovih prvih utakmica po povratku sa deset godina dugog putovanje iz Beogradam preko Madrida, Ovieda, Barcelone i Seviile do svog Zagreba. Otac Đuro, koji je 1987. tog žutog klinca odveo u Beograd, jer se sa Ćirom nije mogao dogovoriti bio je presretan. Dinamovac, koji je sina gledao kako u dresu Crvene zvezde postaje prvak Europe.

– Partizan je obiteljska mušeterija – tada je rekao Đuro Prosinečki.

Da, Robert je upravo neke od svojih najboljih utakmica u crveno-bijelom dresu odigrao upravo protiv Partizana. Sada smo očekivali da to učini i u plavom dresu. I tako je i bilo. Iako nije bio prvo ime te utakmice, maestrano je davao ton igri. Silvio Marić, Mark Viduka i Igor Cvitanović su bili glavne face te mitske pobjede od 5:0.

– Cijela ta 1997. godina je bila posebna, ali se ništa ne može usporediti s tom utakmicom. Bio sam siguran da smo puno bolji, vidio sam odlučnost kod svojih suigrača, ali i nervozu. Znao sam da ćemo slaviti, a kada smo izašli u jedan od najboljih ambijenata koje sam doživio u karijeri bio sam siguran da će sve dobro završiti. 

Trener je bio Marijan Vlak, a dvoboj su počeli: Ladić, Šarić, Šimić, Jurić, Krznar, Jurčić, Mujčin, Marić, Prosinečki, Cvitanović i Viduka. S klupe su u nastavku ušli Petrović, Brlenić i Tomas.