Čiro Blažević se boji Spartaka, dok je grad i puk preplavila poznata placva euforija

Došao je i taj dan! Dan o kojim su ispisane stranice i stranice, poglavlja razno raznih knjiga. Puno je važnih i velikih trenutaka u životu. Jedan od tih je i nogomet. I trenutak koji je ušao u mitologiju. Iako je riječ o neuspjehu (čitaj: 48 godina nisi izborio nastup u proljetnoj fazi europskih kupova), mi smo ga skloni pospremiti u ladicu – mitovi!

Robert Prosinečki, koji također nije s Dinamom osjetio proljeće u Europi odigrao je nekoliko nezaboravnih utakmica, a jedna od njih je protiv Celtica 1998. godine. To je bio prvi plasman u Ligu prvaka. No, dečku iz Čemehovca je ipak najdraža pobjeda protiv Partizana.

– Bila je to posebna utakmica. Nešto što je teško dovesti samo u kontekst velike utakmice. Bili smo bolji u Beograd, ali nismo zabili i poraz od 1:0 je bio baš bolan. No, znali smo da smo bolja momčad, to se vidjelo odmah. Ozražje nakon utakmice i slavlje je nešto posebno što mi se dogodilo u karijeri.

Prije današnje utakmice Prosinečki je miran.

– Dinamo je bolja momčad. Znam, treba biti oprezan, znala nas je ta naša euforija i koštati u prošlosti. Ali ovo je dodsad najveća prigoda da se prezimi.

Miroslav Blažević, koji je s Dinamo također pokušao pa nije uspio je neobično nemiran. Nepopravljivi optimist kao rijetko kada dosad spušta loptu na zemlju.

– Ovo je utakmica “biti ili ne biti”, povijesna prilika da uđu u povijest kluba, da se upišu u knjige i zasjene brojne generacije koje to nisu uspjele, pa i moju iz 1982. – kaže Ćiro i dodaje:

– Vidio sam ih puno bolje od drugih i jako me strah. Slovaci mogu stvoriti velike probleme. Ovoga puta se nadam da sam se prevario.

Dario Šimić se naravno nije želio prisjetiti Ketsbaije (njegova pogreška protiv Newcastlea zbog koje Dinamo nije uspio izboriti Ligu prvaka 1997. godine), ali mu se u sjećanje vratila utakmica protiv Olympiacosa.

– Bilo je užano hladno (minus 14 u 20.45 sati op.p.), skroz smo se smrznuli i nismo uspjeli izbaciti Grke. Puno sam utakmica igrao, puno ih gledao i uvijek je Dinamu nešto nedostajalo. Vjerujem da će 8. studenoga 2018. godine ostati u najljepšem sjećanju.

Svojedobno je u razgovoru Kujtim Shala, nekadašnji ljubimac Dinamov navijača, spomenuo 1990. godinu. I dvije utakmice protiv Atalante.

– Sjećam se izmišljenog jedanaesterca u Maksimiru. No, još više svih naših promašaja u Bergamu. Tamo smo imali sjajnu potporu navijača, ali nismo uspjeli zabiti gol.

Snješko Cerin, za mnoge jedan od najdražih Dinamovih nogometaša, znao je plavi puk i te kako uveseljavati fantastičnim pogocima. Ako je Čutura u Ciboni bio osoba koja je postizala najčudnije i naljepše koševe, onda je to Cera radio u plavom dresu s brojem 8.

Zabio je škaricama Sportingu iz Lisabona na južni gol u Maksimiru. Jednom nam je u bolničkoj sobi na Rebru rekao:

– Volio bih vidjeti Dinamovo proljeće. Cijeli smo život o tome pričali, imali smo 1982. godine odličnu momčad i nije išlo.

Nakon toga je još imao problema sa zdravljem. Ali, sada je u Pridragi. Odmara i čeka veliki modri trenutak.