Nekoliko dana nakon rastanka s hrvatskim prvakom, Nenad Bjelica dao je svoj osvrt na cijelu situaciju.

Bivši trener Dinama u ovom se trenutku nalazi u Klagenfurtu na zasluženom odmoru, što od nogometa, što od medija koji su se posljednjih tjedana trgali kako bi dobili informaciju više prije konačnog raspleta situacije u Modrima. 

Priznao je kako je uprava kluba htjela da Bjelica ostane, ali njemu su uvjeti jednostavno bili neprihvatljivi. 

“Na tom razgovoru, kada je dogovoren sporazumni raskid, bio mi je ponuđen i nastavak rada, ali s potpuno novim stožerom. Naravno, to za mene nije bilo prihvatljivo i radije sam išao na sporazumni raskid. Napravio sam sve to što jesam zahvaljujući i svom stožeru, a koji je kvalitetan, koji me razumije, i zbog toga, iz lojalnosti prema njima, ne bih nikada prihvatio nešto takvo. Ne znam samo je li to bilo kurtoazno pitanje ili su to stvarno mislili, ali mislim da je ipak bilo više kurtoazno.“, kaže Bjelica za Tportal.

Za razočaranje, kaže Bjelica, mjesta nema, no ipak je bio neugodno iznenađen odlukom kluba.

“Ne bih rekao da sam razočaran. Reći ću vam da sam iznenađen. Više sam iznenađen, nego razočaran. Stvarno ništa nije upućivalo na to. Iako javnost to ne voli i ne želi čuti, ja sam imao vrlo korektan odnos s upravom kluba i na kraju sa Zdravkom Mamićem. Kad bih rekao nešto drugo, onda bih slagao. Sve do te situacije kad je donesena odluka. Tako da je to za mene bilo iznenađenje i da se sve ovo oko odluke o smanjenju plaće odigralo na taj način.“

Znači, nije sporno to da biste i vi i igrači pristali na rezanje plaća u normalnim okvirima, već vam je zasmetao način na koji je to napravljeno.

“To uopće nije sporno. Pa ja sam se na kraju ovim sporazumnim raskidom ugovora odrekao puno više nego da sam ostao trener Dinama. Uopće nema dileme da bismo našli neki zajednički interes, i ja i moj stožer i igrači. Eto, i sada se, 20 dana nakon toga, pregovara s igračima. Znači, prvo je nanesena šteta, pa se onda išlo u pregovore. Zašto nije bilo obrnuto? Naravno da bismo razgovarali s klubom da se nađe najbolje rješenje za igrače, za klub, za trenere. Jer nikome nije u interesu da Dinamo ode u kolaps. Svi smo živjeli dobro od Dinama ove dvije godine i siguran sam da bi se našlo nekakvo konstruktivno rješenje.”

Kada biste trebali izdvojiti najslađe ili najteže utakmice, koje bi to bile? I je li se protiv Benfice u Lisabonu prošle sezone, u uzvratu osmine finala Europske lige, moglo napraviti više?

“Uvijek hrabro krenemo u utakmicu. Ali imate jednog protivnika koji isto igra, koji ima kvalitetu i koji želi pobijediti. Nekad vam protivnik ne dozvoli da budete agresivniji, da budete ofenzivniji ili da imate veći posjed. Jednostavno, kao kada u Maksimir dođe neki klub, tipa Rijeka ili Osijek, pa bi oni bili ofenzivni, a Dinamo im ne da 20 ili 30 posto posjeda. Pa nije to zato što Osijek ili Rijeka ne žele, već jednostavno ne mogu provesti na terenu ono što žele. A protivnik vam je moćan. Za mene je najveća utakmica bila ta s Atalantom (op.a., pobjeda 4:0), a najveći kiks, ne čak ni poraz, ta nesretna utakmica protiv Šahtara, odnosno remi 3:3. Ta me utakmica najviše boli”, zaključio je Bjelica u razgovoru za tPortal.”