Kad je riječ o Ligi prvaka, Milan je trenutno na drugoj poziciji sa sedam osvojenih naslova, bolji je samo Real Madrid koji ima 13 trofeja

Jedni su od najuspješnijih klubova u Ligi prvaka, imaju sedam osvojenih naslova (posljednji 2007.), i na vječnoj ljestvici drže drugo mjesto iza Real Madrida koji ima čudesnih 13 trofeja. Serie A osvojili su 18 puta, a početkom 80-ih godina dva puta su bili prvaci i druge talijanske lige, dok nije 1986. u klub došao Silvio Berlusconi i počeo ulagati u njega. Riječ je naravno o momčadi sa San Sira, Milanu.

Rossoneri su osnovani prije točno 121 godinu od strane dva Engleza Alfreda Edwarda i Herberta Kilpina koji su došli iz Nottinghama, te je Milan osnovan kao nogometni i kriket klub.

Svoja prva prvenstva osvojili su 1901., 1906., 1907., a onda je krenula suša. 50-ih godina prošlog stoljeća klub se vratio u vrh talijanskog nogometa predvođen švedskim trojcem Nordahlom, Grenom i Liedholmom.

Sredina osamdesetih označila je početak jedne od najuspješnije Milanove ere u povijesti. Toliko puta spominjani poduzetnik Berlusconi kupio je klub, doveo Van Bastena, Rijkaarda te Gullita, a ostalo je povijest.

Kroz klub su prošle mnoge igračke legende, naravno da tu spadaju još neka imena poput Costacurte, Albertinija, Neste, Gattusa, Inzaghija i sličnih, no izbor je sužen na 10 imena (prema našem izboru).

10. ZVONIMIR BOBAN (1991. – 2002.)

Kad je stigao u Milan, prvo je poslan na kaljenje u Bari. No, kad se vratio, u potpunosti je eksplodirao i činio je neuništiv tandem s Demetriom Albertinijem. U devet sezona koliko je bio u momčadi sa San Sira osvojio je četiri naslova talijanskog prvaka, tri talijanska Superkupa te po jednu Ligu prvaka i europski Superkup. Na ljeto prošle godine imenovan je na poziciju sportskog direktora, no očito je gazda Ivan Gazidis rekao svoje i Boban je otišao. Šteta, jer moglo je to sve lijepo funkcionirati.

9. ANDREJ ŠEVČENKO (1999. – 2006./2008. – 2009.)

Bez dvojbe na ovoj listi. Osim što je i sam rekao da mu je najveća greška kad je napustio Milano i otišao u Chelsea, sve ostalo o ovom Ukrajincu je nevjerojatno. Zabijao je kao na traci, jednostavno je bio nezaustavljiv, uostalom to pokazuje i njegova statistika koja kaže da je u 322 nastupa zabio 175 pogodaka, što ga čini drugim najboljim strijecem u Milanovoj povijesti. Tko zna što bi još bilo da nikad nije otišao u London.

8. KAKA (2003. – 2009./2013. – 2014.)

Berlusconi ga je doveo, kako on kaže, za kikiriki. Magični Brazilac došao je iz Sao Paula, i u Milanu se etablirao kao jedan od najboljih igrača na svijetu u svoje vrijeme, uostalom njegove individualne nagrade govore same za sebe. 2009. prešao je u Real Madrid čime je pripomogao Milanu da se izvuče iz krize. U nekoliko navrata je rekao i da želi biti zapamćen kao najveći igrač u Milanu i nositi kapetansku traku. Ovo drugo nije ostvario, no da će biti zapamćen kao jedan od najvećih među Rossonerima, to svakako. Vratio se još jednom na San Siro u sezoni 2013./14. da se ‘šmekerski’ pozdravi još jedanput.

7. RUUD GULLIT (1987. – 1994.)

Još jednom moramo tu spomenuti Silvija, koji je jasno dao do znanja da neće dopustiti da klub opet ispadne u drugi rang što im se dogodil odva puta. U tome je svakako veliku ulogu imao i ovaj Nizozemac kada je pomogao da Milan osvojio Scudetto 1988., prvi put nakon devet godina. Otad je krenulo zlatno razdoblje Milana, pgotovo kraj osamdesetih i 90-e kada su stvarno bili dominantni.

6. ANDREA PIRLO (2001. – 2011.)

Rijetki se nogometaši mogu pohvaliti da su nastupali za tri najveća kluba u Italiji, Juventus, Inter i Milan. Počeo je u Bresciji, da bi nakon tri godine prešao u Inter. Pirlo se nije ni okrenuo, a već je promijenio novi klub, ali nije svlačionicu. Ovaj talijanski čarobnjak možda nije bio nešto previše rječit van terena, ali je tu svoju priču ostavljao na nogometnom terenu gdje je stvarno bio sjajan, diktirao je igru u veznom redu.

5. GIANNI RIVERA (1960. – 1978.)

Nakon što je odigrao jednu sezonu za talijansku Alessandriu, sljedećih 19 godina igrao je samo za Milan, a 13 godina je bio kapetan Rossonera. Izuzetan vezni igrač, a zaslužio je mjesto među top pet igrača jer je pomogao Milana u osvajanju prve dvije Lige prvaka 1963. i 1969., a te godine je bio i proglašen i najboljim europskim igračem.

4. GUNNAR NORDAHL (1949. – 1956.)

Najbolji strijelac u povijesti Milana, sa 221 pogotkom u 268 utakmica. Bio je kamen temeljac svih Milanovih uspjeha 50-ih godina prošlog stoljeća, a nakon dugo vremena je bio i jedan od najzaslužnijih što su osvojili Scudetto. Pet puta u šest sezona je bio najbolji strijelac talijanske lige, a samo jednom mu je tu titulu uzeo još jedan Skandinavac,  Danac John Hansen koji je u sezoni 1951/52. zabio 30 pogodaka za Juventus.

Gunnar Nordahl, #ACMilan's all time top goalscorer (221 goals in 268 games), would have turned 92 today #weareacmilan pic.twitter.com/MT2XKsqTKl

— AC Milan (@acmilan) October 19, 2013

3. MARCO VAN BASTEN (1987. – 1995.)

Svašta je još mogao napraviti ovaj legendarni Nizozemac da ga nije spriječila ozljeda gležnja 1993., Dvije godine kasnije se povukao u dobi od 31 godine. Ali valja napomenuti da je Van Basten jedan od najvećih igrača svoje generacije, a Berlusconijeva akvizicija 1986. je očito urodila plodom, Nizozemac je osvojio po tri Serie A i talijanska Superkupa te po dvije Lige prvaka i dva europska Superkupa., a bio je i europski prvak s Oranjem 1988.

2. FRANCO BARESI (1977. – 1997.)

Besmrtna legenda među Milanovim navijačima. Dao je 20 godina vjernosti u Milanu, od čega je 15 bio kapetan, lider, vođa, sve ono što se može zaokružiti u tim riječima. Za razliku od broja jedan na ovoj ljestvici, njegov dres s brojem 6 nikad više nitko neće nositi. Njegova riznica trofeja u Rossonerima je zaista impresivna, osvojio je 17 naslova s njima, a bio je i svjetski prvak s Azzurrima 1982.

1. PAOLO MALDINI (1984. – 2009.)

Kad se priča o Paolu Mladiniju, njegova ostavština i lojalnost ovome klubu je zaista nevjerojatna, zapravo ni nema ti riječi kojima bi se opisala ljubav obitelji Maldini prema ovom klubu. Tata Cesare također je legenda, ali Paolo je nešto iznad njega. Tijekom 25 sezona, isto toliko naslova je i osvojio od čega treba izdvojiti sedam Scudetta i pet Liga prvaka. Njegov dres također je umirovljen, ali može se ponovno aktivirati ukoliko njegovi sinovi Christian i Daniel budu igrali za Rossonere. Christian igra u četvrtom rangu talijanskog nogometa za Pro Sesto, dok Daniel ima jedan nastup za prvu momčad Milana.