Legendarni dinamovac Jorge Sammir Cruz Campos javio se iz Brazila.

Sammir je za Večernji list pričao o nadolazećoj utakmici Dinama sa švedskim Malmoom. Upravo je protiv Malmoa Sammir te 2011. igrao kako on kaže, najbolju utakmicu u dresu Plavih.

“Sada živim u Itapemi, gradu u državi Santa Catarina, blizu Florianopolisa. Ovdje sam se preselio prije šest mjeseci. Ovo je grad na jugu Brazilu, s većom kvalitetom života od moje rodne Itabune u Bahiji. Mislim da je ovo najbolje mjesto za život u cijelom Brazilu!”, otkrio je Sammir svoju sadašnju situaciju.

Bavi se Sammir malo i menadžerstvom.

“Da, tražim nadarene igrače, ali ih je teško naći. Ako nađem nekoga, mogu ga preporučiti ljudima u Hrvatskoj, imam dobre odnose u hrvatskoj ligi. Dinamo? Ne radim s Dinamom ništa, ali bude li ovdje dobrih igrača, mogu ih ponuditi Dinamu, zašto ne?”

Priznaje Sammir – nogomet više ne gleda kao prije.

“Na to što ne gledam Dinamo utječe i vremenska razlika, ali generalno – zaista vrlo malo gledam nogomet. Možda samo neke vrhunske utakmice Lige prvaka. Reprezentacija? Gledao sam utakmicu protiv Češke, prije toga baš i ne. Ta moja distanca prema Dinamu ili hrvatskoj ligi nema veze s njima, nego sa mnom. Predugo sam bio u nogometu, pa mi sada treba odmor od njega. Jednostavno, više nisam zaljubljen u nogomet kao što sam nekada bio.”

POVEZANO

Dinamov europski protivnik slavio u ligi, Rijekin remizirao

Nogomet

21:49 0

Nogomet

21:49 0

Posljednji HNL igrač po njegovom ukusu?

“Bio je to Petković u Dinamu, kada je bio na svom vrhuncu. Ali pao je jako u zadnje vrijeme.”

Upravo utakmicu s Malmoom spominje kao svoj vrhunac u Dinamu.

“Bila je to utakmica s Malmöom u Zagrebu. Svaki igrač ima neku svoju utakmicu života – moja je bila baš ta.”

Je li toga dana, 17. kolovoza 2011. godine, osjetio da će to biti njegov dan?

“Jednostavno, bio sam svjestan važnosti te utakmice, da nam je to odlučujući korak ka Ligi prvaka, i da moram napraviti nešto veliko. Bio sam u to vrijeme najbolji igrač Dinama i želio sam u toj utakmici to dokazati. Stalno mi je to bilo u glavi, i naravno da Dinamo prođe.”

A u svom stilu o proslavi nakon utakmice kaže:

“Ja jesam, za druge ne znam. Bio sam vani do jutra, najprije kod frenda, a poslije… Ne sjećam se više.”

Kako danas gleda na te dane?

“Znam da to nije bilo normalno, ali tada sam imao privatnih problema. Bio sam daleko od obitelji, koja je bila u Brazilu, a da je netko od obitelji tada bio uz mene u Zagrebu, možda se ne bih tako ponašao. Samo da sam imao nekoga da mi pomogne, da razgovara sa mnom, ne bih toliko lošega napravio sebi. Ali opet, ne krivim nikoga, imao sam više od dvadeset godina i sam sam donosio takve odluke.”