Svojom posljednjom utakmicom u Premier ligi za Manchester City protiv Norwicha, španjolski nogometaš se oprostio od Etihada

Kad je riječ o Davidu Silvi, španjolskom čarobnjaku, može se reći da je imao neki čudan put, a opet tako romantičan. Rođen je na Kanarskim otocima, odnosno malom mjestu Arguineguin . Otac mu je bio zaštitar u Valenciji, odnosno bio je zadužen za sigurnost oko stadiona.

Vjerojatno ste možda i primijetili da Silva ne izgleda kao tipični Španjolac, pogotovo kad mu dobro pogledate lice. Možda je to i do majke Eve Silve, koja vuče porijeklo iz Japana.

David je od malih nogu pokazivao strast za loptom. Počeo je igrati u San Fernandu, akademiji koja se nalazi na Kanarima. No, začudo Silva je prvotno bio vratar, a kasnije se vidjelo što može pa je prebačen na poziciju krila. A onda je tata povukao neke poteze (bravo za tatu) gdje je prešao u mlađe kategorije kluba sa Mestalle, Valencije.

Očito su u Valenciji prepoznali kakav je Silva igrač, sa sjajnom lijevom nogom, odličnim prvim dodirom, a o sposobnostima i njegovim poznatim driblinzima da i ne pričamo. Ostao je tamo do 2010., a međuvremenu je po jednu sezonu proveo na posudbi u Celti i Eibaru. Sa Šišmišima je osvojio samo jedan trofej, i to španjolski Kup 2008.

E sad, poveznica broja 21. Vjerojatno ste primijetili da je španjolski čarobnjak tijekom cijele karijere nosio broj 21. A ima nešto i u tome, jer Silva je bio zaljubljenik u stil igre još jedne legende Valencije, Argentinca Pabla Aimara jer su po tome jako slični. No, isto tako Silva je često naglašavao koliko je bio očaran Michaelom Laudrupom te Juanom Carlosom Valeronom, onim starijim nogometnim fanaticima, Valeron je zasigurno poznat iz Deportiva iz La Corune gdje je ostavio dubok trag, a karijeru je završio u Las Palmasu.

Što se tiče španjolske reprezentacije, kapa dolje za sve osvojeno s Furijom. Svjetsko prvenstvo 2010. i EURO 2008. te 2012. u eri Vicentea del Bosquea. Fenomenalan uspjeh!

A onda je na red došao i Manchester City te 2010. godine. Vjerojatno nije ni sumnjao da će 10 godina kasnije biti jedan od najvećih igrača koji su ikada igrali za ‘plavi’ dio Manchestera. Silva je na Etihadu stvorio odnos s ljudima koji su mu vjerovali i koji su mu dali odriješene ruke u igri, a on im je to vratio na najbolji mogući način. Sa 14 trofeja u 10 godina.

Španjolac je i pokupio simpatije navijača Građana, toliko da su ga prozvali Merlin, po legendarnom čarobnjaku iz Engleske koji je bio dobrodušno biće. A takav je i Silva u igri, skroman, srdačan, mekan, jednostavno s lakoćom čita nogometnu igru.

Odnos Cityja i SIlve se još više pospješio na kraju 2017. kada je njegova žena ranije od predviđenog rodila sina Matea koji se borio da preživi. Svi su mu izašli u susret, uključujući i Pepa Guardiolu. Par mjeseci kasnije Mateo je potpuno zdrav, a vidjelo se koliko to znači tati Silvi kada je u kolovozu 2018. izašao sa sinom na puni stadion Etihada. City je igrao s Huddersfieldom koji je doživio potop 6:1, a upravo je Silva bio jedan od najboljih igrača na toj utakmici.

Brojni mediji pišu kako će Silva nastaviti karijeru u Španjolskoj, Premier liga možda nije osvojena ove godine, ali zato bi mu kao šlag na torti došla Liga prvaka gdje još ima toga za pokazati.

‘Vrlo sam ponosan na svoje utakmice u Cityju. Sretan sam čovjek, osvojili smo puno titula. Nedostajat će mi sve, čak i vrijeme. Nedostajat će mi svakodnevni rad s ovim nevjerojatnim ljudima. Jako su mi olakšali život’ – u svom skromnom stilu je opisao Silva.

Gromoglasnim pljeskom ispratili su ga svi prisutni s Etihada. Šteta samo što navijači još jednom nisu imali priliku vidjeti Merlina da mu zahvale za sve napravljeno u Manchesteru.