Legendarni Blaž Slišković dao je intervju za srpske medije u kojem se dotaknuo svoje karijere pa sve do trenerskih dana.

“Ja sam se s nekih 10-11 godina počeo baviti plivanjem i to vrlo uspješno. Nogomet mi nije bio u prvom planu jer sam volio i košarku, a čak sam uspješno pohađao i satove klavira. Volio sam sve i bio sam hiperaktivan” – rekao je Slišković za Mozzart Sport pa nastavio:

“Najviše sam volio Formulu 1, odnosno tu neku brzinu i adrenalin. Početkom 70-ih godina moj pokojni otac je vozio Peugeot 504, a ja sam ga vrlo često znao izgurati iz dvorišta na cestu i onda bez očevog znanja upalim i vozam po gradu. Doslovno sam znao ukrasti mu auto, a imao sam svega 13-14 godina. Siguran sam, da nisam bio nogometaš, vozio bih Formulu 1.”

Prisjetio se i vremena kada je bio stanovnik Splita igrajući za Hajduk.

“Iskreno da vam kažem, nismo ni sat vremena razgovarali, a ja sam se odlučio za Hajduk. Prije svega, zbog razdaljine. Mostar nije toliko daleko od Splita i znao sam da mogu doći kad god se poželim roditelja i prijatelja, jer mi je to u tim godinama bilo veoma važno. Još jedan od razloga što sam odabrao Hajduk, jest taj što sam vjerovao da poslije one zlatne generacije Šurjaka, Jerkovića, Žungula, Mužinića, Oblaka, mogu napraviti nešto veliko. Da u Europi osvojim nešto sa Hajdukom i to mi je bio san” – rekao je legendarni Baka koji nije na kraju osvojio titulu prvaka s Hajdukom.

Slišković je bio glavni lik brojnih hercegovačkih anegdota koje se i dan-danas prepričavaju. Jedna od neizostavnih jest kada je u Mostaru pao Dinamo rezultatom 9:2.

“U to vrijeme svašta se pisalo. Ne samo o meni nego i o drugim nogometašima. Ali ima istine u nekim pričama. Početkom veljače 1980. godine igrali smo protiv Dinama u Mostaru. Ja i još tri-četiri igrača Veleža smo izlazili noć prije utakmice i ostali smo do kasno. Zapili smo se, profeštali i došli kući u samu zoru. Par sati smo odspavali i došli na utakmicu. Dao sam im četiri gola i igrao fantastično. Sjećam se i ovoga. Na toj utakmici sudac je bio Maksimović. Dosudio je neki slobodan udarac za nas iz mrtvog ugla. Ja sam mu tada, onako polupijan i mamuran, rekao da ću zabiti gol u suprotne rašlje. On me je blijedo pogledao i rekao ‘Baka, to je nemoguće’. Kladili smo se u piće. Namjestio sam loptu i pogodio. Ostao je bez teksta. Poslije te utakmice prišao mi je Marko Mlinarić, nogometaš Dinama i rekao ‘Lako vam je bilo nas dobiti kad smo sinoć ostali do kasno vani’. A ja mu odgovorih ‘Pa moj Mlinka, zar ti misliš da smo mi bili u kazalištu?”

Na kraju je usporedio današnji i nekadašnji nogomet:

“Odmah da kažem, najveće razlike su u cijenama igrača. Ovo što posjeduju današnji igrači, ne vidim neke velike razlike između recimo Balea, koji vrijedi sto milijuna i Ivana Gudelja. Ili recimo, ako Bale vrijedi sto milijuna, Dragan Džajić bi danas vrijedio milijardu“ – zaključio je.

Pogledajte i sjajan SK podcast gdje je naš novinar Josip Juraj Pajvot razgovarao s legendarnim Sliškovićem.