Pred vama je nova kolumna Iz ženskog kuta, koju za vas piše naša komentatorica Tihana Zrnić.

Da bi dan bio dobar kada otvorim oči prvi je uvjet da bude sunčano… Prvi uvjet zadovoljen.

Kada ga nastavim toplim croasanom i finom kavom znam da više ništa od dana ne može biti loše… i to kakvog dana!!!

Tek tada krećem prema redakciji, i kada ugledam malene susjede u najmanjim mogućim majicama s hrvatskim kockicama te na cesti taksista da je razvukao šahovnicu preko haube,jasno mi je da ‘dišemo’… opet… na škrge, ali vraćamo se… vraća se okus poslije bolesti.

Na najbolji način, s nogometnom repkom… takav dojam uz Vatrene, još jedino mogu izvući iz naroda rukometni Kauboji.

Dišemo punim plućima… danas… zaboravljamo sve respiratore duge godinu i pol, tek sada se osjeti atmosfera… i glavno pitanje,gdje gledaš?

Vatreni je brend s kojim se nacija jedino identificira, bez greške… svi glasamo za njih… Jedini kandidati koji imaju zagarantiran prolaz u prvom krugu, bez drugoga… Uvijek!!!

Radna nedjelja za mene, teniska karavana se nastavlja.

Na vratima me dočekuje natpis…
Molimo tišinu, od 14-18 sati, mi koji smo uvijek ležerni,opušteni, danas svatko izvlači maksimum iz sebe…

Svi resursi Sport Kluba su kao pčelice radno, kaotično, u našoj košnici, vrijedno radišne. Svako uzima svoj kolač od sporta, a svi čekamo PRAVU DAMU!!!

Puno je prognoza, nema internog klađenja… nitko se ne usudi, ama baš svatko ima svojih prvih jedanaest.

Ide li 4-4-2, 3-5-2, 4-3-3, 4-2-4 ,4-2-3-1 ili sve takve moguce verzije..nije mi dobro..

Samo se čuje svakih pet minuta, jel’ izašao sastav, jesu Englezi rekli svoj?

Sva sreća da imamo 10 tv plazmi na zidu, pa tko voli nek izvoli..

U mojoj teniskoj kabini Marin Ćilić uzima titulu nakon tri godine, a mene brine kako ću u isto vrijeme gledati repku i finale Đoković i Tsitsipas.

Pratim žensko tenisko finale u Nottinghamu na travi, na drugom TV-u palim i gasim ton-repke na Wembleyu, kćer mi igra teniski meč također… Marin Čilić se bori u Stuttgartu za naslov nakon tri godine, pratim Anu Konjuh u Berlinu, a uz to sam još i gladna.

Ženski multitasking na vrhuncu…

Sve se skupilo danas, ali nitko sretniji od mene.

Ovo su moje današnje teniske boljke,a opet sam svjesna, da je Wembley ono što podiže najviše adrenalin nacije…

Neću vas danas gnjaviti napadom, sredinom i obranom, toga smo svi prezasićeni, nego nekako sumirati i reci nije bilo prave muškosti, korektno odrađen posao u nekoj prosječnosti..ono kada imaš, a nemaš, nismo izašli iz comfort zone, ali imamo dugih 5 dana za reset i psihički i svaki drugi…

Rekli bi prosječan dan u uredu…

Nekad je dovoljno, protiv Engleza danas ipak – NE!!

Vatreni u Rovinj, a ja u Pariz, nažalost samo slikom…

Žurim, Tsitsipas ima break loptu,.

NASTAVLJA SEEE…