Mudri ljudi govore: pričekaj jutro, pametnije je od večeri. Kišni dan u Birminghamu gdje me jučer čekala Donna Vekić od 18 sati mi je donio day off. Piše: Tihana Zrnić

Opet sam imala priliku zavući se u svoju mišju rupu zvanu komentatorska kabina i izbjeći puno redakcijskih decibela zvanih EURO2021, sorry 2020.

Vraćamo se unazad, umjesto unaprijed, baš kao Vatreni.

Nebo je odlučilo drugačije. Kada pada kiša,tenis se ne igra… Kada se slobodan dan poklopi na petak,onda je to hrvatskom narodu alarm za bijeg prema jugu ili famozni produženi vikend.

Meni poziv za u krevet. Budilica zvoni u 17 sati… Šetnja sa psom i lagano se pjeni krigla 0,5… hladna,orošena,točena.

Deset muških lica i ja činimo idealnih 11 u mom omiljeni baru. Otkucava 18 sati. Plazma s visokom rezolucijom i puno inča nudi himnu, ruka na srcu, to je to!!!

Prvi dio:

Loša duga predigra, toliko važna, ubija dojam… Izgledalo je kao da se frajer (u daljnem tekstu viceprvak) upucava komadu, u ovom slučaju – Čehinji.

Viceprvak dođe na susret i ništa ne pokazuje. Stisnut, bez energije.

Viceprvak, toliko poznat, razvikan, pun pokrića, dovoljno da obori s nogu, a ipak suzdržan. Otvara susret potpuno neočekivano, bez naboja i dobrog prvog dojma. Dok se još viceprvak nije snašao, češka dama već je sjela u krilo Schicku i potpuno pomutila razum Lovrenu.

Kakav frajer, komentira na glas, to je češki gladijator iz arene, ovako ranjen, a odučan, još s maramicom u nosu. Što žena više može poželjeti.

Viceprvak se izvači na VAR, a ona koketirajući jasno poručuje imaš još samo 45 minuti.

Čehinja: “Trebao si skočit u svijeći!” Viceprvak još te detalje oko romantike i završnog skokatek treba usvojiti.

Ništa s viceprvakom ne ide na prvu loptu, prvi pogled i tako to.

Schick zauzima mjesto frajera broj 1. Češka – 1:0!

Španjolac Carlos, djelitelj pravde, me oduševio strogočćm, frizurom, gardom, a kako koketira s VAR-om, prekjučer, jučer, to se zove stav, i postao je frajer broj dva nakon Schicka.

Man in black Dalić, jedan duži kadar, bio je dovoljan da ga svrstam na moje mjesto frajera – broj 3.

Naravno, presudio je stajling, ne prvih 11…

Drugi dio:

Viceprvak je zavladao romantičnom večerom sa českom ljepoticom na neutralnom terenu. Napokon se otvorio, opustio, krenuo.

Postao svjestan svojih vrlina jedan na jedan i osjetio da može…

I odjednom evo ga, od nikuda, nenajavljen, dolazi u poziciju jedan na jedan… poljubac zvan gol.

Nema više veze, što je svijeća izgorila.

Viceprvak je osjetio da Schick ima ozbiljne namjere i da mu može preoteti damu, sa sva tri boda, ali sad ovako, ipak mu se otvara put, još je u igri…

Jedan je tu, dovoljan za preživljavanje, i odlazak na treći odlučujući ‘dejt’. Sada s prve treba skočiti na četvrtu stepenicu. Skoro teško kao salto.

Viceprvak treba osvojiti damu, do kraja, da vrati staru reputaciju. Svjetan da nitko ne živi na staroj slavi i da je uvijek potrebno dokazivanje,bez podcjenjivanja, npr. Schicka, koji se upravo protiv njega dokazao… i nigdje drugdje ne može ni tehnički, tj. liječnički proći. I to, dva puta.

Po prvi puta shvaća kao vicepvak pravu okrutnost života i razmišlja o promjeni imena. Ali pričekajmo još malo, negdje je pročitao da se najlakše predati.

Češka dama je na kraju izborila samo jedan poljubac – i shvatila da se za početak mora zadovoljiti remijem.

Možda će Viceprvaku biti lakše s gospođicom Škotskom, ali valjda je od Čehinje naučio da se prave partije dobivaju od početka, s pravim uvodom, energijom, ranijim otvaranjem, boljim posjedom, igrom po boku, pa se onda ipak smiješi bolja berba. U protivnom on kući,a dama dalje bez njega.

Nekada je ime nešto i značilo, a danas…

Joj da, ostala sam vam dužna redakciju. Nitko nikada mrvicama nije bio zadovoljan, pa tako niti mojih 11 pod imenom Sport Klub.