Na Sport Klubu donosimo i kolumnu Iz ženskog kuta, koju za vas piše naša komentatorica Tihana Zrnić.

Tri, dva, jedan… IGRAJ MOJA HRVATSKAAA…

Zadnjih dana pri ulasku u mušku redakciju Sport Kluba, moram se zadovoljiti sa kratkim ‘Bok’ ,potpuno neprimjećena, zna se što su prioriteti.

Iduća dva tjedna su ključna, groznica Euro se rapidno, horizontalno širi. Sretna da dobijem na kratko laptop, odlazim u svoj teniski korner, gdje ću za par dana biti sretna, ako dobijem sporedni kanal za komentiranje teniskog meča.

Osjeti se da dolazi, da je na vratima… I to je to…

Za mene WIMBLEDON, ali samo za mene.

Puna koncentracija, fokus, kada je riječ o drugoj sporednoj muškoj stvari na svijetu u prostorijama Sport Kluba.

Meni ne budi ono najviše od sporta, kao npr. tenis i rukomet… koji su meni osobno duševna hrana i moji najdraži sportovi.

Nogomet, euro, svjetsko, Liga prvaka, repka su uvijek tu negdje i naravno kao osobna higijena ne mogu se izbjeći.

Čak i HNL imam pod kontrolom.

Kada je riječ o ovako velikom događaju kao što je EURO, niti jedan sport, ne može potaknuti toliko energije i sveopće prisutnosti kod sportskog novinara – kao nogomet ili još bolje hrvatska repka.

Imamo mi tenisku sektu, F1 zanesenjake, NLF hordu pratitelja, NBA noćne ptice, ali kad krene lopta s centra tada sve staje.

Kako bi rekao jedan naš dragi, vjerni gledatelj: ‘Draga Tihana, dok ne počnješ komentirati nogomet, ovo drugo sve (misleći na tenis) kao da te nema’. Niti Nadal ti ne može ti popraviti dojam, jedine sportske teniske komentatorice.

Sve počinje i završava s nogometom, opće poznata stvar.

Uvijek me fascinirala ta zanesenost muškog roda, baš nogometom… i nikad nisam dobila dovoljno opravdan odgovor – zašto je to tako.

Baš dok sam mislila da ću neokrznuto proći (koliko je moguće), začujem pitanjce: ‘Tihana, može kolumna za Euro!?’

Hmmmmmm… Hrabrost je moja najveća vrlina, pa to u mojoj režiji izgleda ovako:

Ako za početak, krenemo od same atmosfere, nemamo osjećaj da počinje EURO. Nažalost i kod naših navijača i kod naše repke, osjećamo da nije onaj naboj, koji nas krasi, ali nadam se da će se vratiti ,kada stigne prva pobjeda i onda kreće naša poznata, lavina optimizma.

Čiitajući i slušajući komentare izbornika i igrača primjećujem da su skromni i ponizni, što je jako bitno za našu ekipu, koju inače veliki optimizam odvede u poraz.

Riječ ponizni smo svi zapamtili kao ključnu za titulu svjetskih viceprvaka.

Komentari nekih naših nogometnih stručnjaka su dosta destruktivni i kritizirajući, pogotovo prema Daliću.

Poslastica za kraj: vječita nagađanja i pitanja – početnih jedanaest: Rebić ili Petković, Kramarić ili Vlašić?

Jedno je sigurno: golmana imamo koji je sigurno među prvih 5 u Europi. Obrana nam je dio ekipe u koju rijetko tko vjeruje. Vrsaljko, Vida, Ćaleta-Car, Barišić igraju po prvi puta zajedno na jednom tako velikom natjecanju. Sredina terena bi nam trebala biti ‘forte’ s Brozovićem, Kovačićem i čudesnim Modrićem.

Napadačka trojka je još uvijek pod upitnikom,tko će početi. Rebić, Petković, Perišić ili Brekalo, Rebić, Perišić.

Mislim da bi ova druga opcija bila bolja zbog brzine koju posjeduju i kvalitete za kontra napade, koji će biti bitni u tekmi sa Englezinma.

I za kraj moj skromni ženski zaključak: kvalitetu ekipe bih usporedila sa kuhanjem ručka. Da bi ručak bio pravi moramo staviti sve začine i kuhati srcem, da bi bio ukusan na kraju. Ako su svi začini tj.igrači pravi, onda je glavno jelo super.

Na kraju svoj poseban ‘touch’ daje Modrić kao glavni kuhar, da ručak bude vrhunski. Kratko i jasno. Ponovljeno po tko zna koji put, cijela momčad mora igrati.

To je jedini put do dobrog i povoljnog rezultata za nas.

Ovo je ukratko što sam u crticama, uspjela izvući kao bitno i zapravo shvatiti, da mi je to kao ženskom pratitelju dovoljno.

Uz previše bombardiranja iz svih medija sa hrpom analiza, kritika i s četiri milijuna trenera, shvatila sam da se mogu oglušiti i biti mirna ,jer ću u redakciju Sport Klub čuti sve i ne propustit ništa.

S novim detaljima se javljam opet nakon nedjelje. Do tada kupite novi televizor, za slučaj da nešto ne propustite.

KAD TE VIDIM JA, SRCE MI GORI, SRCE MI GORI…