Virgil van Dijk jučer je dobio nagradu za najboljeg igrača Europe, a kako je sva pozornost na njemu, tako je procurila i priča o bolesti koja ga je umalo koštala života
Kada osvojiš ovako veliku nagradu kakvu je uspio osvojiti Virgil van Dijk, naravno da se pojavljuju odmah i veći interesi prema tebi. Naravno, Nizozemac je trenutno u prvom planu, pa je izašla i priča o teškoj situaciji u kojoj se našao igrajući još za Groningen, sa svega 20 godina.
Naime, bivši trener najboljeg braniča i nogometaša Europe, Dick Lukkinen, ispričao je kako je došlo do situacije koja je mogla oduzeti život van Dijku.
‘Razbolio se nakon utakmice s Excelsiorom. Liječnici su mislili da je neka obična prolazna bolest, ali kasnije je ispalo kako je van Dijk imao upalu slijepog crijeva, upalu potrbušnice i infekciju u bubrezima’- započeo je Lukkinen, pa nastavio
‘Mislili smo da je riječ o gripi. Bio je doma nekoliko dana, ali previjao se od bolova. Potom je završio u bolnici, ali oni mu nisu pronašli ništa i poslali su ga kući. Bol mu se produbila i stanje pogoršalo pa ga je majka došla posjetiti i odmah je uvidjela da je stanje kritično.’
Ključna je bila uloga van Dijkove majke, koja je pravovremeno reagirala, tvrdi njegov nekadašnji trener.
‘Da ona nije došla pitanje je bi li završio u bolnici. Odvela ga je u drugu bolnicu i to se pokazalo ključnim.’
Pričao je dalje Lukkinen o nevjerici koju je doživio ugledavši van Dijka.
‘Bio sam šokiran kada sam ga vidio. Skroz se promijenio, prije je bio ogroman, a kada se vratio bio je sav sasušen. Srećom brzo se oporavio’- istakao je Lukkinen.
Jednom se na tu priču i teške trenutke osvrnuo i prisjetio sam Virgil van Dijk.
‘Još se sjećam kako sam ležao u tom krevetu. Sve što sam mogao vidjeti bile su cijevi koje su virile iz mene. Bio sam slomljen i nisam mogao ništa’- rekao je van Dijk i istaknuo kako je već počeo pisati i oporuku.
‘U tom trenutku svašta mi je prolazilo kroz glavu. Majka i ja smo se molili Bogu i razmatrali smo sve scenarije. U jednom trenutku potpisao sam neke papire, mislim da je to bila nekakva oporuka. Da sam umro, dio mojeg novca išao bi majci, ali dakako o tome se tada nije razgovaralo, no morali smo to napraviti ako dođe do najgoreg.’