Velimir Zajec otkrio je što misli o Dinamu i hrvatskoj reprezentaciji, a pričao je i o tome ima li šanse da se vrati u Dinamo

Velimir Zajec otkrio je da u ovoj fazi života odmara 

“Morao sam malo predahnuti. Kad je ovo vrijeme čudno, a želiš malo i potegnuti, onda te ipak malo brže umori. A više ni ja nisam baš u cvijetu mladosti”, kaže Zajec za Tportal.

Nakon igračke karijere vratili ste se u Dinamo, na mjesto sportskog direktora. I vlastitim novcem pomogli dovođenje vrsnog strijelca Davora Šukera, ali i trenera, pokojnog Josipa Kužea?

“Bilo je to u sezoni 1989./90., stvarali smo veliku generaciju i ja sam uložio velik novac, ali koji je propašću Croatije (op.a., kako se klub zvao od 1993. do 2000. godine) otišao kvragu. Doveli smo Šukera, htjeli smo dovesti i Alena Bokšića, ali on je otišao u inozemstvo, a htjeli smo vratiti i Prosinečkog. Stvorili smo ekipu koja je bila ravnopravna tadašnjoj Zvezdi. Jedna utakmica, odnosno poraz od Rijeke, kada je Fabijan Komljenović zabio gol, koštala nas je naslova prvaka. A Zvezda je tada, recimo, osvojila naslov europskog prvaka. Trener je bio Kuže, kojeg smo doveli nakon što je s Borcem iz Banje Luke ušao u prvu ligu, on je bio naš izbor. On je bio čovjek koji je jako znao nogomet, koji je imao odličan odnos s igračima i s navijačima, koji je bio zahtjevan, ali kojeg smo dobro pratili. Jer nije samo trener ni kriv, ali ni zaslužan za rezultate. Pomagali smo mu u svim segmentima.”

Davor Šuker tada je bio želja i drugih klubova, poput splitskog Hajduka i beogradskog Partizana.  

“Željeli su ga, da. Jer bio je pravi igrač. Ali tu nam je itekako pomogao Vlado Kasalo, njegov Osječanin koji je već bio u Dinamu. Zamolio sam ga da malo lobira kod Davora, a i naša financijska ponuda bila je kvalitetna, kako prema Osijeku, tako i prema njemu. Doduše, tu smo malo pogriješili u nekim stvarima jer svlačionica mora imati balans u primanjima. A Šuker je tada imao veća primanja nego ostali domaći igrači. Tada se ponekad napravi čudna atmosfera, ali dobro, naši igrači koji su iznijeli sezonu, poput Bobana, Mladenovića, Peršona, Židana i Shale, nisu se ljutili.”

Sigurno ste uživali tijekom 2018. i uspjeha u Rusiji. Može li ova Dalićeva momčad napraviti nešto na Euru sljedećeg ljeta? Protiv Švicarske se pokazalo da ipak ima igrača koji mogu preuzeti dio tereta Rakitića, Subašića, Ćorluke, Mandžukića.

“Odigrali su naši dečki vrlo solidnu, neću reći briljantnu utakmicu. Bilo je dobrih dijelova, s time da smo malo kasnije uhvatili ritam, jer osjetilo se da sredina momčadi nije baš uigrana. Istina, bili su tu Kovačić i Badelj, koji su dio reprezentacije već dugo, ali nisu baš uigrani sa svima. Definitivno se osjetio izostanak Modrića, ali i Rakitića. S Modrićem je to sasvim drugačija priča jer svaka njegova lopta ima smisla. I vidi se da je još uvijek željan igre, nastupa u reprezentaciji, u kojoj, vjerujem, može igrati još barem dvije, tri godine. Nemamo onog pravog playmakera, koji ima dubinsku loptu. Brozović nije na nivou na kojem smo ga navikli gledati, ali to je razumljivo jer je ovaj virus poremetio sve. Brekalo je bio dobar, Bradarić je pokazao da definitivno ima potencijal. Petković je top igrač, ali samo kada je top formi. On je ušao u reprezentaciju umjesto Mandžukića, a svi znamo kakav je bio njegov doprinos u defenzivnom dijelu i kakav je bio fajter te da za njega nije bilo izgubljene lopte. Petković je pak više klasični sidrun, briljantne tehnike, sjajnog driblinga, ali prije svega mora biti ‘skroz unutra’ u svakoj utakmici. Što se obrane tiče, vidi se koliko je Lovren bitan, Ćaleta-Car možda je malo previše statičan. Na desnom beku definitivno trebamo Vrsaljka dok se Melnjak na lijevom pokazao kao dobro rješenje. Istina, ta nam pozicija još od Roberta Jarnija nikad nije bila pokrivena top igračem. Ali sve u svemu, dobro smo posloženi, još kada znamo da nismo imali Kramarića te još nekoliko igrača, možemo biti mirni. Jer Dalić je stvorio pravu atmosferu, bez koje se ne može do velikog rezultata. I bez malo sreće, kao što smo je imali u Rusiji. Podsjećam, za one penale trebate imati i sreće, ali i puno mirnoće i kvalitete. Sada ćemo na Euru biti lovina, ipak smo srebrni sa Svjetskog prvenstva i svi će na nas ići napaljeniji. Ali kvalitetu imamo, pa se možemo nadati još jednom veselom ljetu.”

Kako gledate na uspjeh Dinama u proteklim sezonama, prvo na prezimljavanje nakon gotovo 50 godina, a onda i na igre u Ligi prvaka, a koje su ‘modre’ dovele na prag osmine finala?

“Bilo je to lijepo gledati, bila je to dobra momčad, Bjelica ih je vrhunski vodio, što potvrđuje i njegov trenerski status, kao što je to i Dalić, kao što je to i Bišćan. Ostale ne spominjem jer, iskreno, ni ne pratim ih previše. Što se situacije tiče, očito je došlo do neslaganja na relaciji Bjelica – uprava kluba, i tu on nema kaj… Osuđen je na odlazak. On je sjajno iskoristio trenutak i to da je plaćen više nego ikad, ali posve zasluženo, ali bilo mi je krivo što su se razišli. Bjelica je bio u puno stvari slobodan, u smislu dovođenja igrača, što je rijetkost kod nas, da se netko izbori za to, a on je očito uspio. Znači, on ima te karakteristike s kojima može raditi u vrhunskom klubu.”

Kada bi vam se otvorila mogućnost povratka u Dinamo, jer znamo da vas navijači obožavaju, biste li je prihvatili?

“Nemam više te ambicije, barem ne u ovim okolnostima. Nemam, jer svjestan sam situacije.”