Spektakl koji se sinoć odigrao u polufinalu Supersport Hrvatskog nogometnog Kupa, u kojem je Rijeka nakon 120 minuta rezultatom 3:2 izbacila Osijek, sve je češća pojava na nogometnim travnjacima.

Utakmicu je iz svog naslonjača promatrao i Ilija Lončarević, prekaljeni nogometni stručnjak koji po pitanju hrvatskog nogometa iskustva ima napretek. I sam je svojedobno vodio Osijek i Dinamo, a njegov posljednji mandat bio je onaj na klupi drugoligaša Intera iz Zaprešića.

“Utakmica po pitanju kvalitete nije bila nešto neviđeno što treba dizati u nebesa, no po pitanju zanimljivosti i neizvjesnosti, ali i atmosfere kakva se viđa samo u pravim derbijima, doista je na vrlo visokom nivou i predstavljala je pravu promociju hrvatskog nogometa i takvih nam utakmica treba što više.”

Osim samog nogometa, još nešto se posebno dojmilo Lončarevića, a želju da ponudi svoj komentar na to izrazio je sam.

“U cijeli kontekst sinoćnje utakmice i svega onoga dobrog što je ona ponudila konačno se uklopio i sudac. Ono što se u našem nogometu događa je jednostavno nedopustivo, i u prvom rangu i u nižim ligama. Suci nam nisu autoritet, svoj posao rade pokušavajući riječima riješiti ono što trebaju riješiti svojim postupcima i provođenjem nogometnim zakonima. Ne možete dozvoliti trenerima, pomoćnim trenerima, ali ni nogometašima da prekomjerno prigovaraju na svaku odluku, da psuju, dobacuju i ponašaju se na nogometnom terenu kao da su maltene u seoskoj birtiji. Kad čovjek sve skupa to promatra, jednostavno se ne može začuditi što nemamo ni jednog suca u Europi, jer UEFA sve to promatra i neće uzeti nekoga tko nema autoritet. Strukan je u kontekstu te priče sinoć bio vrhunski i to bi trebalo biti češće na našim travnjacima.”

Dvoboj Tomića i Bjelice – tko je bio mudriji, tko je napravio neke pogreške? 

“Možemo mi što se tiče utakmice analizirati trenere i njihove postupke, ali mislim da su treneri radili svoj posao prema kartama koje su imali u svojim rukama, dakle s obzirom na igrače koje imaju u svom rosteru. Moram priznati da mi je malo nejasna izmjena Mancea koji je izašao odmah nakon što je postigao gol. Bjelica se odlučio u smiraju regularnog vremena gurnuti naprijed četvoricu napadača, a vezni red mu nisu mogla držati dva igrača, to se odmah vidjelo, nisu mogli spojiti tri dodavanja, samo mi nije jasno zašto je vratio baš Mancea na klupu, ali to sad nije toliko bitno. Sve drugo je išlo na stranu Rijeke, jer Osijek na klupi nije imao previše mogućnosti. Ovo je za hrvatski nogomet poklon, takvih dvoboja treba što više, a onda lako s analizom grešaka trenera, no to ne umanjuje ono što smo vidjeli i ono što publika voli gledati na nogometnim terenima, a sinoć je toga bilo napretek.”

Hajduk je u nedavnom derbiju na Poljudu prizemljen od Rijeke. 26. svibnja – isto mjesto, ista utakmica – što očekivati? 

“Do finala još ima vremena, to mi je bespredmetno analizirati jer što kažemo, tko živ, tko mrtav do finala. Hajduk ima veliki dobitak koji mu je ujedno i najveća mana. Dakle imaju ponajboljeg igrača lige, ali je definitivno i to da momčad jednostavno previše ovisi o njemu. Zamislite samo da im se Livaja ozlijedi i da ga nema do kraja sezone, što mislite kako bi izgledali?”, upitao je retorički Lončarević.

Mnogo se priča o napadačkom dvojcu Hajduka – mogu li Kalinić i Livaja skupa? Nikola je odigrao par utakmica i sad se već priča da je poremetio ravnotežu u momčadi i da guši Livaju u napadu.

“Slušajte, nema spora o Kalinićevoj kvaliteti, to je čovjek koji već više od 10 godina kontinuirano igra u Europi i to su sve redom bili respektabilni klubovi, ali tek će vrijeme pokazati može li se on uklopiti u sistem koji je u Hajduku već ustanovljen, a koji se, opet ponavljam, oslanja isključivo na kvalitete i na prezentacije Marka Livaje. Je li neuvjerljivi Hajduk produkt Kalinićeva neuklapanja ili je u pitanju nešto drugo, ja to ne znam, to znaju trener i momčad. Ako imaš dva kvalitetna napadača jednog uz drugog, to ne mora uvijek rezultirati pozitivnim ishodom, što viđamo i posvuda u Europi, a ovog trenutka je PSG možda najbolji primjer.”

Teoretski gledano, ove sezone bi se moglo dogoditi da do zadnjeg kola četiri momčadi imaju šanse za naslov. Tko je po vama u prednosti?

“Apsolutno Dinamo, tu nemamo što previše pričati. Oni ne bi smjeli prokockati svoje šanse za titulu – niti neka nesreća, niti loš dan, niti ozljede koje ih sad, istini za volju, malo muče, ne smiju biti opravdanje za takav ishod. Ja smatram da imaju sjajan kadar igrača koji još uvijek nije do kraja iskorišten, a doće će vrijeme kad će se to morati dogoditi. Mnogi sad kažu da su Hajduk, Osijek i Rijeka izjednačeni s Dinamom, ali ja smatram da kad dođe završnica sezone, kad noge budu umorne, a glave usijane, da će Dinamova širina isplivati na površinu. Oni ne ovise o jednom igraču kao što Hajduk ovisi isključivo o Livaji i to im je najveća prednost. A ako bi se njihov Petković, koji u nekom smislu, na svom najvišem nivou može predstavljati ekvivalent Livaji, vratio u formu – onda je Dinamo favorit bez konkurencije.”

Pričali ste kako Osijek nema širinu – može li to opravdati pretjerano pragmatični, čak i defanzivni stil nogometa kakvog prakticira Bjelica? Igra li previše na rezultat?

“Nisam sklon takvim analizama, to kako on postavlja momčad je njegov problem. Drugo, to kakav je on bio kao igrač ne mora značiti ništa u kontekstu nekoga tko nakon igračke karijere postane trener. Jer ti kad izuješ kopačke, onda primjeniš sva znanja koja si skupio tijekom karijere, iskusniji si, imaš drukčije prioritete, drukčije poimaš nogomet, jednostavno se promijeniš i to ne mora baš ništa značiti. Nezadovoljstvo ljudi igrom Osijeka je za širu raspravu, ali ajmo ovako – Osijek se bori za prvo mjesto, ne vidim razlog da ga se remeti i da se podriva njihov uspjeh na temelju nekog našeg subjektivnog nezadovoljstva.”

Dakle njegov stil postavljanja momčadi s obzirom na okolnosti je sasvim legitiman? 

“Sve je legitimno kad imaš rezultat, to što bih ja htio i što ja mislim, a Bože moj, to je nebitno. U slučaju Osijeka ja mogu biti samo navijač i u kontekstu toga im pružiti maksimalnu podršku, mislim da bi i naše šire navijačke mase trebale biti takve. Ako si nezadovoljan predstavom, onda zviždi, dobaci nešto krajem utakmice, vrijeđaj ako moraš, ali neka to potraje pola sata, a idući vikend budi ponovno uz svoj klub. Tako se to radi i vani, a kod nas uvijek prevlada neka negativa, mi jednostavno valjda još uvijek nismo zreli za takvo razmišljanje.”