Toliko puta viđena priča. U jednom klubu odbačen i prekrižen, a u drugom preporođen. Tako to ide u nogometu. Pa i sportu općenito. U zadnje vrijeme na svojoj koži to najbolje osjeća Marin Ljubičić, nadareni Hajdukov igrač koji briljira u Austriji...

U 44 utakmice za Hajduk devet golova. U LASK-u deset utakmica i 11 golova. Razlika nebo i zemlja.

Splitski napadač Marin Ljubičić (20) doživljava pravi procvat u Austriji. Sve ono što je u Hajduku promašivao, u LASK-u pogađa.

Novom se klubu predstavio golovima već tijekom ljetnih priprema, a u istom je tonu nastavio i kad su krenule one prave, natjecateljske utakmice. U prvenstvu je poentirao sedam puta – a vjerojatno bi i više da nije morao propustiti dva susreta zbog crvenog kartona – i još četiri puta u Kupu. Svu raskoš njegovih golgeterskih sposobnosti najbolje je upoznao Wolfsberger kojemu je Marin u pobjedi 5:1 utrpao četiri komada. I to je bilo to – Austrija je upoznala novu zvijezdu.

Još u mlađim uzrastima bilo je jasno da Hajduk u svojim rukama ima pravi grumen zlata. Zapravo, dva. Drugi je bio, i još uvijek jest, Stipe Biuk. Obojicu je u Hajduk doveo Ante Bašić, tadašnji trener u Akademiji na Poljudu.

„Marin je igrao u Školi nogometa HEP Elektroprijenos, imao je devet godina. Tamo su tada bili Srđan Mladinić i Darko Butorović i dogovorili smo se da igra s njima, a trenira s nama. Međutim, nakon par dana zatražio je da odmah prijeđe u Hajduk. Takva je ‘glava’ bio. Ima puno energije, čak i previše, ali je pravi pozitivac, inteligentan, odličan u školi i krasno odgojeno dijete“, priča nam Bašić.

Jasno ističe što ga je kod Marina privuklo:

„Fizičke predispozicije, izdržljivost, karakter, voljni moment… U to je vrijeme trenirao i taekwondo. Čak su neki upirali da ostane u tom sportu. Svaki trening radi 100 posto, svaku vježbu. Nekad je nervozan, nestrpljiv, pa zato griješi. A u Splitu je ozračje takvo da nakon jednog promašaja kažu da nemaš pojma. Sjećam se kad bismo išli na neke turnire. On bi u početku sve promašivao, a onda bi u finišu turnira bio najbolji na terenu jer bi tek tada hvatao pravu formu, dok bi drugi padali od umora.“

I tako je Bašić radio s Ljubičićem četiri godine, nakon čega je otišao iz Hajduka, dok je Marin nastavio svoj put prema seniorima. S Biukom je imao fantastičnu juniorsku sezonu uz čak 25 pogodaka i bilo je prirodno da se uskoro nađe i u prvoj momčadi.

To se i dogodilo u zimu 2021. pod vodstvom trenera Paola Tramezzanija. Iako, pitanje je koliko je to bila stvar strategije, a koliko slučajnosti budući da su tada neki igrači iz napadačke linije bili ozlijeđeni, pa zapravo i nije preostalo mnogo drugih opcija osim priključiti Marina i Stipu.

„Marin je uvijek bio u vrhu svoje kategorije, no u Hajduku ga nisu prepoznali. Mislili su da od njega neće biti ništa. Istrpio je to i onda je u zadnjoj juniorskoj sezoni imao uz sebe Biuka. Jedan su drugoga digli. Nije bio lagan put. Čak je i za Biuka bila procjena kluba da neće biti ništa od njega“, tvrdi Bašić.

Uglavnom, momak sa splitskih Mejaša, a rodom iz Runovića kod Imotskog, odmah je u debiju 20. ožujka 2021. zabio za pobjedu nad Šibenikom 1:0 i to nakon što je ušao kao zamjena. To mu je ostao jedini pogodak sve do utakmice s Tobolom u ljeto nove sezone, 2021./2022. Na Poljudu je u slavlju 2:0 postigao oba pogotka i činilo se kako Hajduk dobiva „pakera“ koji bi mogao zasjeniti čak i Livaju.

Shodno tome, te ljetno-jesenske polusezone redovito je igrao. Malo kao starter, a malo kao adut s klupe. Međutim, nije išlo. Istina, zabio je četiri gola u Kupu, ali u domaćem prvenstvu poentirao je samo Hrvatskom dragovoljcu i Istri po jednom. I to je sve. Napromašivao se dosta šansi, baš zicera, i time kao da se postepeno počelo narušavati njegovo samopouzdanje.

A kad je pritom Hajduk ove zime vratio Nikolu Kalinića, postalo je jasno da za Ljubičića više neće biti mjesta. Dobivao je sve manju minutažu, a u ono malo vremena što je igrao, nije uspio iskreirati ništa senzacionalno.

I tako je došlo do rastanka. Ovog je ljeta otišao na posudbu u LASK i postao pravi hit, čemu svjedoči i Splićanin Ivica Vastić (53), nekadašnji napadač austrijske reprezentacije koji je baš u tom klubu i zaključio igračku karijeru.

„Ljubičić se snašao fenomenalno. Svih je iznenadio. Nitko ovdje nije znao za njega. Čak mislim da je i Hajduk iznenađen kako se dobro snašao. Ide ga gol. I ne samo to, već i radi puno za momčad. Malo ga je to isključenje sputalo, ali inače je izvanredan igrač. Pravi centarfor“, komentira za Sport Klub Vastić.

Dakle, već 11 pogodaka postigao je Ljubičić u samo deset nastupa za momčad koju vodi Dietmar Kühbauer, a sa sedam ligaških golova na diobi je prvog mjesta u poretku najboljih strijelaca Bundeslige.

Međutim, sve to trenutno nije dovoljno da bi Ljubičić bio dio reprezentacije do 21 godine. Izbornik Igor Bišćan tek je konstatirao kako je na toj poziciji dobro popunjen. Sad se o tome neće puno pričati jer je nastup na Europskom prvenstvu izboren i bez njega, no ako nastavi trpati kao do sada, Bišćan će mu jednostavno morati pronaći mjesto u izabranoj vrsti uoči završnog turnira.

Kako je i sam Ljubičić rekao, u Austriji se potpuno oslobodio pritiska koji ga je očito sputavao na Poljudu. Jer, ne snalazi se baš svaki igrač jednako dobro pod tim teretom tonu teškog bijelog dresa.

„Naravno, nije isto igrati u LASK-u ili Hajduku. Ili u Varaždinu, ako pričamo o Tekliću koji tamo igra sjajno. Ovdje je u Hajduku stalno pritisak. Marinu samo treba sredina koja će mu dati podršku, a uz još malo iskustva može lijepo napredovati. Mora još poraditi na mirnoću, a to traje. To je proces. Jer on je poput psa puštenog s lanca”, rekao je Bašić.

Iako je tek listopad, prilično je izvjesno da je Ljubičićevo vrijeme u dresu Hajduka prošlost. LASK ga ima mogućnost otkupiti za 2.4 milijuna eura i kako stvari stoje tu će mogućnost i realizirati. A zašto i ne bi. Ako ovako nastavi, isplatit će im se golovima i pomoći im možda i dohvatiti Europu. A ako baš požele, mogu se teoretski sljedećeg proljeća dogovoriti s nekim klubom, otkupiti Ljubičića od Hajduka, prodati ga odmah u ljeto i pritom solidno zaraditi.

 „Hajduk je trebao imati više strpljenja. Znate kakvi smo mi tu. Od zvijezda do blata u pola utakmice. Tako su prolazili i Teklić, Šego… To su sve djeca našeg podneblja. Sad kad je Marin procvjetao, nećeš ga dobiti natrag“, realan je Bašić, koji sada radi s mlađim uzrastima Omladinca iz Vranjica.

S njim se slaže i Vastić.

„Čisto sumnjam da će se vratiti u Hajduk. Ovdje je super krenuo i LASK će to sigurno znati iskoristiti, pogotovo ako se plasira u Europu sljedeće sezone. Tada bi se sigurno za Marina čulo i izvan granica Austrije. Ma, i već sada znaju za njega.“

Nekoć i sam vrstan realizator, Vastić je dobro „skenirao“ Ljubičićevu igru.

„Ima izniman osjećaj za gol. Uvijek se nađe gdje treba i ne odustaje. Zabijao je i odbijance, jako je fokusiran. Pravi moderni napadač. Ali ne samo to. On i vidi suigrače, ima dobar pregled igre. Čak je dosta golova i namjestio. Nije klasični Davor Šuker, dakle igrač koji samo zabija, već i namješta šanse suigračima.“

U svakom slučaju, Marin Ljubičić u LASK-u potvrđuje ono što se znalo i prije. A to je da se radi o paklenom golgeteru s istančanim njuhom za gol. Je li Hajduk zaista pogriješio što ga nije još malo čekao ili bi Ljubičić, čak i da je ostao, ponovno bio u grču i ukočen?

Sada više nije ni važno. I Hajduk i Ljubičić krenuli su svaki svojim putem. I čini se da ni jedna strana ni malo ne žali za tim.