Gareth Bale vraća se u klub koji ga je lansirao u nogometne visine, a s podrškom navijača, mogli bismo ponovno vidjeti tragove onog nogometaša koji je u ljeto 2013. godine bio najskuplji na svijetu

PIŠE: Ivan Blažević

Bio je svibanj 2014. godine, a Gareth Bale je konačno, nakon nedorečene prve sezone na Santiago Bernabeu, doista pokazao zašto je doveden. Velšanin je poput brzog vlaka u finalu kupa Kralja projurio pokraj Marca Bartre, trčeći dobrim dijelom izvan granica igrališta i u širokom luku oko nesretnog stopera, da bi naposlijetku ušao u šesneasterac i bez problema matirao Pinta te donio Realu veliki trofej, tim veći jer je u finalu pala baš omražena Barcelona!

Bio je to potez koji je obilježio karijeru spomenutog Bartre više nego svi njegovi uspjesi i neuspjesi kroz cijelu karijeru, kako prethodni, tako i oni budući. Potez koji stavlja metu na nogometaša, koji od uzdanice i nekoga na koga navijači računaju odjednom stvara utjelovljenje razočaranja i krivca za neuspjeh. Jasno, glavni protagnisti takvih situacija, autori briljantnih akcija, ne žele izazvati takav efekt, njihov jedini cilj je pomoći svojoj momčadi, ali svjetla reflektora i nepogrešivi medijski njuh za krvlju jednostavno su neoprostivi. A takvih poteza je itekako bilo kroz povijest. Što se one nedavne tiče, mnogi od vas će se sjetiti Lige prvaka 2007. godine, dvoboja Rome i Lyona i suludog driblinga Mancinija nad Reveillereom pa zakucavanja lopte u prvi kut.  Ili pak Messijevog lažnjaka u utakmici s Bayernom 2015. koji ne samo da je izbacio Boatenga iz ravnoteže, nego ga je i složio na travnjak. Nećemo zaobići ni majstoriju Rebića protiv Caballera u Rusiji… Ti trenuci inspiracije možda se brzo zaborave kad se radi o susretu manjih klubova, ili o najobičnijem vikend dvoboju 15. kola Premier lige, Primere ili čega već. Ali ne ovako, ne u velikim finalima i s najvećim klubovima i najvećim zvijezdama u glavnim ulogama.

Sve u svemu, bio je to trenutak genijalnosti, bljesak kakav se od Balea dugo čekao i kakvi su se podno Santiago Bernabeua iduće sezone od njega očekivali u sve većim frekvencijama. Tako je to naposlijetku, kontinuirano radio u Tottenhamu, od najskupljeg pojačanja u povijesti se valjda manje ni ne očekuje! Nažalost po Balea i navijače Reala, nije to bio jedini, ali je bio jedan od rijetkih njegovih bljeskova u sedam sezona koliko je proveo u Kraljevskom klubu.

Da bismo se osvrnuli na kompletno razdoblje velškog majstora u Madridu, u kontekst se jednostavno mora uzeti činjenica da je u klub stigao pod velikom, ogromnim pritiskom. Pritiskom za koji ljudska psiha  jednostavno nije spremna da ga otrese, da ostane imuna na njegov utjecaj. Kad netko za tebe iskešira 100 milijuna eura,  kako uopće izbjeći taj pritisak? Velšanin je prethodne dvije sezone na Otoku odigrao nadrealno – spektakularni pogoci, brzi sprintevi i prodori po krilima, slobodni udarci, asistencije, nabrajajte sami dalje… Ali Madrid je za svakoga druga priča, pa je bio i za njega.

Trebalo se prilagoditi na potpuno drukčiji stil nogometa, učiti novi jezik, trebalo se pomiriti s činjenicom da je ondje, koliko god velik igrač ti bio, Ronaldo ipak glavni, a uz sve to na umu, trebalo je nekako i opravdati tih uloženih 100 milja. Razapet između vlastitih želja i očekivanja, zahtjeva trenera i enormnog pritiska navijača i medija, Bale je počeo pružati prosječne partije. Ne u smislu nogometnog prosjeka kao takvog, već u okviru najskupljeg pojačanja u povijesti i igrača koji je prethodnu sezonu bio najveća senzacija europskog nogometa.

 Malo po malo, Madrid je počeo izjedati Balea, što zbog spomenutog okruženja i pritiska, što njegovom vlastitom krivicom – svjedočili smo posljednjih godina nekom efektu suprotnom simbiozi u kojem su Madrid i Bale štetili jedan drugome. Sve češće ozljede, nespremnost i zvižduci s tribina uzrokovali su potpuni gubitak motivacije, iako je tu i tamo još uvijek znao zabljesnuti i pokazati da se radi o pravoj klasi i superstaru. Ali do pravog ‘klika’ s klubom i navijačima nikad nije došlo. Bale je posljednje dvije, tri sezone postao iznimno frustriran pa je nerijetko znao i provocirati navijače, namjerno ili nenamjerno. Katkad bi zabio pogodak pa stavio ruke na uši, želeći poručiti da mu zvižduci ništa ne znače, katkad bi sve ignorirao i glumio profesionalnost, a zadnjim ‘incidentom’ i pokazivanjem da su mu Wales i golf ispred Reala čak je htio ostaviti dojam mangupa kojeg nije briga što tko o njemu misli.

Gareth Bale, 31, born Cardiff, Wales. Spurs 2007-13. 146 league apps, 42 goals, 203 apps in total, 55 goals. 7m from Southampton. Many honours including PFA Players Player Of The Year 2011 & 2013. Has 3 children, Alba, Nava and Alex, by Emma Rhys-Jones. Hobby: golf. COYS pic.twitter.com/RdelLPIxCb

— Brian (@MrBrian1961) September 18, 2020

Ali duboko u sebi, Bale je itekako povrijeđen i razočaran što je ovako ispalo. Iz Madrida nosi silne trofeje, ali njegov rastanak s Realom je ružan i tužan, jer radi se o čovjeku koji se sa svojih deset godina slikao u dresu Reala, koji se kunuo u taj klub i koji je već tada imao jasan san i cilj – da jednog dana postane profesionalac i zaigra u bijelom dresu. Kad se to konačno dogodilo, ispalo je sve samo ne onako kako je očekivao. Mučna era u španjolskoj prijestolnici ovih dana dolazi kraju, Bale u Tottenham odlazi na jednogodišnju posudbu, iako je svima jasno da je njegova priča na Bernabeu završena. Osobna povijest i ‘dosje’ koje ima u Kraljevskom klubu ne dopuštaju nikakvu alternativu.

I nije Bale prvi kojeg je Real pojeo. Jer tako valjda biva kad kao glavna zvijezda dođeš u klub u kojem svjetla reflektora više nisu uperena isključivo u tebe, kad se moraš podrediti većim ribama – a njih je u vrijeme dolaska Velšanina u Madrid itekako bilo. Slično se dogodilo i Arjenu Robbenu, Kaki, a kako stvari stoje, neće biti iznenađenje ako ista sudbina dočeka i Edena Hazarda.

Što se pak samog Balea tiče, kako smo već i rekli, imao je on tu i tamo bljeskova, i to ne onih malih, beznačajnih, kad bi Real već imao 3:1 protiv Granade ili Valladolida, već odlučujućih i povijesnih. Gol za 2:1 u finalu Lige prvaka 2014., spektakularne škarice Kariusu u finalu 2018. Ali usprkos tomu što su spomenuti trenuci bili na još većoj sceni, čudesan sprint protiv Barce u finalu Kupa ipak ostaje najslađi trenutak u gorčinom obilježenim godinama. Bale je u više navrata ostavio svoj potpis u trofejnoj sobi podno Bernabeua, ali i u srcima navijača koji imaju ponešto razumijevanja za njega. Iako je takvih vjerojatno malo, Bale je kakvo – takvo razumijevanje, u većoj ili manjoj mjeri, svakako zaslužio. 

U Londonu će ga, u to nema sumnje, dočekati raširenih ruku. Zlatni ‘Pijetao’ vraća se kući i dobit će odriješene ruke, a čak i tvrdoglavi Mourinho će mu, uvjeren sam, dati odrješene ruke i apsolutnu slobodu, jer zna da Velšanin još uvijek itekako ima dinamita u sebi. S punom podrškom navijača, Baleovi prioriteti za vrijeme boravka u Madridu – Wales i golf – mogli bi pasti u drugi plan, a nama ostaje nadati se da ćemo ponovno vidjeti tragove onog nogometaša koji je početkom proteklog desetljeća svojom igrom zaslužio etiketu najskupljeg na svijetu.