Poraz Hrvatske nogometne reprezentacije u Orlandu protiv Brazila (3:1), povijesni plasman Bosne i Hercegovine na Svjetsko prvenstvo, ali i propuštena velika prilika Kosova – tri su teme koje su obilježile reprezentativni tjedan i otvorile niz pitanja uoči velikih izazova.

Za Sport Klub sve je to analizirao Ardian Kozniku, bivši napadač s bogatim iskustvom igranja za Hajduk i Dinamo te član brončane generacije iz 1998., koji danas nogomet promatra iz trenerske perspektive.

Iz njegova kuta, ogled Hrvatske i Brazila ponudio je više od samog rezultata, dok je uspjeh BiH donio i dozu zabrinutosti zbog ozljede Edin Džeko. Istodobno, Kozniku se osvrnuo i na svoje rodno Kosovo, koje je ostalo na korak do povijesnog plasmana, analizirajući što je presudilo u ključnom dvoboju protiv Turske.

Ardiane, kako ste iz trenerske perspektive vidjeli utakmicu Hrvatske i Brazila?

“Iskreno, ja sam dugo u nogometu i ljepota nogometa je nešto posebno. I Brazil je bio dobar, i Hrvatska je bila dobra. Brazil je imao nešto više šansi i malo više inicijative u stvaranju prilika i na kraju je pobijedio. Ali sve u svemu gledao sam u noći utakmicu i mogu reći da je bilo jako dobro. U drugom poluvremenu promijenilo se puno igrača. Hrvatska je u prvom poluvremenu stajala jako dobro i lijepo igrala.”

Obje su momčadi međusobno poštivale jedna drugu. Brazil poštuje Hrvatsku, a Hrvatska poštuje Brazil. Kada Hrvatska ima loptu, Brazil ne ide s namjerom da dominira pod svaku cijenu, nego se čuva.

“U prvom poluvremenu gledali smo lijep nogomet, dok je drugo bilo atraktivnije jer je palo više golova, ali to je kvaliteta igrača. Kvaliteta igrača čini razliku. Dovoljna je mala greška, malo opuštanja – zapravo ne opuštanja, nego čim se otvori i najmanja prilika, oni te kazne. Naš pogodak bio je fantastičan. Fruk je dao vrhunski pas, a drago mi je da je Lovro Majer zabio, iako je gol došao malo prekasno. Nažalost, odmah nakon toga dosuđen je taj sporni penal.”

Mnogi smatraju da kazneni udarac za Brazil nije postojao. Kako ste vi to vidjeli?

“Slažem se. Po meni je taj penal bio smiješan. Iskreno, nije na meni da to komentiram, ali govorim kao navijač i mogu reći da nisam vidio penal. Mislim da je to sramota. Stvarno ne znam što bih još dodao.”

Na kraju, možda rezultat ne odražava realno stanje na terenu, s obzirom na to da je Hrvatska bila u egalu do same završnice?

“Istina, kod tog trećeg gola Brazila sve se dogodilo jako brzo. Krenuli su u kontru i lopta je nekako prošla Dominik Livakoviću ispod ruke. No tada je već praktički sve bilo gotovo i ne bih to pripisao Liviju, koji je po meni branio jako dobro. Ma ne dobro, nego fantastično. U prvom poluvremenu skinuo je dva čista zicera! Ona obrana rukom bila je pravo čudo! Taj treći gol, koji je zabio Gabriel Martinelli, bio je nezgodan jer je došao iz blizine, a udarac je bio nizak i neugodan. Sve u svemu, svi su golovi bili lijepi i mogu reći da sam uživao u nogometu. Vidjelo se da obje momčadi respektiraju Hrvatsku, što se najbolje primijeti kada utakmicu gledaš smireno. No, ako se vratim na utakmicu protiv Kolumbije, prvo poluvrijeme bilo je fantastično jer je igrala praktički kompletna prva momčad. Kasnije, kada su krenule izmjene s obje strane, izgubila se uigranost i akcije više nisu bile iste kao kada igra prva postava. Moram reći i da smo zasluženo pobijedili Kolumbiju, koja je odlična momčad. Naši su tada igrali kao mašine, bili su kao navijeni, ali su uz to igrali i vrlo pametno, tako da im treba čestitati. Zlatko Dalić ima stvarno širok kadar i na svakoj poziciji nekoliko kvalitetnih igrača, tako da je sve to jako dobro.”

Koja bi bila vaša poruka za kraj kada je riječ o Hrvatskoj?

“Za kraj bih rekao da su ovo ipak prijateljske utakmice. Izbornik Dalić najbolje vidi igrače, puno rotira i daje priliku svima, što se vidjelo i protiv Brazila kada je uveo velik broj igrača. Naši napadači pokazali su da je svaki opasan na svoj način za protivnika, tako da izbornik Dalić ima slatke brige. Najvažnije je da svi ostanu zdravi. Hrvatska ima stvarno vrhunsku momčad koja kod svih izaziva respekt, što se vidjelo i kod Kolumbije i kod Brazila. Ipak je riječ o reprezentaciji koja je dva puta bila treća i jednom druga na svijetu, pa protiv nas svi imaju drugačiji pristup.”

Kako ste vidjeli plasman Bosne i Hercegovine na Svjetsko prvenstvo, ali i poraz Kosova protiv Turske?

“Sve sam jučer gledao na Sport Klubu, stalno sam prebacivao kanale. Prije Hrvatske pratio sam Bosnu, ali i moje Kosovo. Turska je zasluženo prošla, bila je bolja, dok moji Kosovari nisu igrali kao protiv Slovačke. Stvorili su malo prilika i velika je šteta jer su imali povijesnu priliku i bili su na samo 90 minuta od Svjetskog prvenstva. Baš mi je žao. Što se Bosne tiče, moram reći da mi je stvarno drago i svaka im čast. Hrvatska ima Luka Modrić, a BiH ima Edin Džeko. Obje reprezentacije imaju i mlade igrače koji dolaze i igraju odlično, tako da će imati što pokazati na Svjetskom prvenstvu. Iskreno sam navijao za njih, od srca, pogotovo jer je na golu Vasilj, sin mog dobrog prijatelja Vladimira s kojim sam bio na Svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj.”

Drago mi je i zbog Hrgovića koji je u stožeru, kao i zbog svih mojih prijatelja iz BiH, poput Mujčina, Hibića, Šabića i drugih. Isto tako, žao mi je zbog ozljede Džeke, koji je nezgodno pao, ali je cijelu utakmicu odigrao majstorski.

“Nevjerojatno je da Italija propušta treće Svjetsko prvenstvo zaredom, pogotovo jer se vidjelo da su u Zenici od prve minute išli po pobjedu. Međutim, nisu imali sreće, a u raspucavanju jedanaesteraca svojim su promašajima olakšali put reprezentaciji BiH do plasmana. Jedva čekam 11. lipnja da uživam u nogometu i da imam za koga navijati. Kad već nema mojih Kosovara, navijat ću od srca za Hrvatsku, za BiH, a ovo prigodom čestitam fantastičnom Sergeju Barbarezu, ali i za Švicarsku, gdje ima puno mojih Kosovara. Žao mi je i što na Svjetskom prvenstvu nema Albanije, koja ima jako dobru momčad. Ali to je nogomet.”