Mandžukićeva predstava protiv Engleza u polufinalu SP-a i Petkovićev gol Brazilu. Da su njih dvojica samo to odigrali meni bi srce bilo puno - otkrio je Tarzan Cvjetković

Zanimljiv je u petak bio Sport Fest u Poreču. Nakon Velimira Zajeca, pored Nevena Cvijanovića, komentatora Sport Kluba sjeo je Ivan Cvjetković Tarzan, nekadašnji centarfor Dinama, a danas nogometni agent.

Vladaju li nogometni menadžeri svijetom nogometa?

„Vladaju jednako kao i svi drugi sudionici nogometne industrije. Mi smo često predstavljeni u negativnom smislu. Ono što mi radimo o tome svatko ima svoje mišljenje. Mi se nalazimo u nekoj sivoj zoni. Fifa apsolutno drži i ovaj posao je vrlo uređen. Regulative su se mijenjale, i sve je manje problema. Fifa je pokušala svoja progurati nove propise, ali to je nije prošlo u velikim zemljama. Nijemci, Francuz i Englezi te Talijani to nisu dopustili.”

Nogometni agent ne može biti svatko. Uz vaše ime veže se Mario Mandžukić?

„Ja imam tri igrača koje valja apostrofirati. Najprije sam bio agent sam sebi kada sam došao iz Slobode Tuzle u Dinamo. Tada je bilo pet šest agenata, želio me Miroslav Blažević još 1982., ali nije bilo izvedivo. No, ja sam nekako uspio sam dogovoriti s Dinamom. I u Belgiju sam nekako otišao sam. Bio sam šest godina sportski direktor Hrvatskog dragovoljca, pokojni Spajić je meni rekao: mi to volimo, ali ne znamo. Pa mi je to jako pomoglo u kasnijoj karijeri. Uzeo sam Vidu sa 17 godina, Mandžukića koji je tada igrao beka. Rekao sam Markovinoviću da ga stavi u napad i on je za Marsoniju u polusezoni zabio 17 golova. Javio se njegov otac Mato i rekao mi da se tu neki agenti moraju oko Marija, ja bih volio da ga ti vidiš. Odmah sam odlučio da ga uzmem, i želio sam ga dovesti u Dinamo, mogao je doći za 60 tisuća, on je otišao u Zagreb kod Mile Petkovića. Kasnije ga je Dinamo platio milijun i pol eura.”

Tarzan, to je nadimak iz igračkih dana posebno je ponosan na dvije stvari.

„Prvo je ta prva utakmice u dresu Hrvatske 17. 10. 1990. godine. Da sam samo u životu igrao tu utakmicu i zabio taj gol ja bih bio sretan. Drugo je Mandžukićeva predstava protiv Engleza u polufinalu SP-a i Petkovićev gol Brazilu. Da su njih dvojica samo to odigrali meni bi srce bilo puno.”

Pitanja iz publike su bila zanimljiva. Treba li Dinamo prodati Baturinu i Sučića?

„Ja bih ih zadržao obojicu barem godinu dana. Nažalost, Dinamo može preživljavati samo od prodaje igrača. Baturina se još mora isprofilirati, on je meni više 8 a ne 10 i može vrijediti 30 milijuna eura. Sučić je došao niotkuda, u Dinamo II nije prošao, došao je u Dinamu i ostavio ga je Igor Bišćan. Protiv sam da se igrače prodaje prije 23 godine, ali ovaj dvojac je jako zanimljiv. Baturina mora povećati tjelesni kapacitet, jako je atraktivan, jak jedan na jedan.”

Zanimljiva je priča oko Mandžukića?

„Mandžukića je želio Manchester United, plaća je trebala biti 8 milijuna funti, nažalost to je propalo. Želio ga je Ancelotti u PSG i Realu, na kraju je otišao u Juventus.”

Cvjetković je na kraju otkrio najbolju priču.

„Bruno Petković je tada bio u Dinamu godinu i pol. Sreo sam tada sportskog direktora Bayerna Bracu Salihamidžića. Rekao sam u imam ti jednog centarfora. Pogledao je Petkovića, i tada je Bayern bio spreman platiti ga 20 milijuna eura. Imali smo od Evertona, Burnleya i Aston Ville 22-23 milijuna, svi smo ugazili u rupu. Nažalost, to se nikad nije desilo.”