Ususret otvaranju novog izdanja Lige nacija, jasno je da je Portugal blagi favorit protiv Hrvatske.

U slučaju da imamo Modrića i Rakitića, situacija bi, usudim se to reći, vjerojatno čak bila obrnuta, ali spomenuti dvojac toliko je iskusan, kvalitetan i vitalan za Dalićevu momčad, da to jednostavno okreće cijelu situaciju naglavce.

Usprkos tomu, mjesta za brige i strah nema. Hrvatska se u posljednjih deset godina na svjetskoj mapi nogometa pozicionirala kao velikan. Ne kao opasna reprezentacija, ne kao ‘dark horse’ velikih natjecanja. Ne! Kao apsolutni svjetski velikan, u rangu jedne Argentine, Španjolske, Njemačke i tako dalje… I zaboravite na srebro iz Rusije, bilo bi tako i da smo na Mundijalu izgubili raspucavanje protiv Danske u osmini finala, Rusija se dogodila kao logičan slijed događaja naših predstava na terenu u posljednjih desetak i nešto sitno godina.

Da će Modrić nedostajati, hoće… Lukina mirnoća i njegov lik na terenu koji predstavlja ultimativno rješenje kad ponestane ideja i kad treba organizirati napad jednostavno su nezamjenjivi. Zaboravite sve Kovačiće, Pašaliće i Brozoviće, igrača kao Luku jednostavno nemamo i nećemo imati još 20, 30 godina, ako ikad, to je sigurno. Slično je i s Rakitićem, iskustvo, zapanjiva hladnokrvnost i precizni pasevi itekako će nam nedostajati u Portu.

Ali možda je baš ovo prilika za spomenute Kovačiće, Vlašiće, Brozoviće i Pašaliće. Svaki od tih igrača imao je fenomenalnu sezonu, svi predstavljaju nositelje igre u svojim momčadima. Kovačić je proglašen najboljim igračem Chelseaja prošle sezone, Pašalić je s Atalantom iznenadio Europu i gotovo izbacio Parižane iz Lige prvaka, Vlašić je bio 4. najbolji igrač ruskog prvenstva, a Brozović je već godinama ključna figura u redovima Nerrazzura koji su igrali finale Europske lige i završili na drugom mjestu u Serie A.

Situacija s kojom ulazimo u novo izdanje Lige nacija vrlo je nezavidna. Fernando Santos okupio je najbolje što Portugal nudi, reprezentacija je to koja dugo nije izgledala ovako upotpunjeno i izbalansirano, definitivno izgledaju bolje nego 2016. kad su osvojili EURO, a usudim se reći da imaju momčad kakvu su zadnji put imali na EURU 2004. kad su pokleknuli u finalu od Grčke.

Ali zašto ne bismo iznenadili? Duje Ćaleta-Car je postao ozbiljan i pouzdan stoper, Barišiću se u ova dva jaka susreta pruža prilika da pokaže kako smo konačno pronašli dugoročno rješenje na poziciji lijevog beka, Vlašić je već igrao dobro u reprezentaciji, evo i njemu šanse da eksplodira, a Pašaliću i Kovačiću šansa da dokažu da mogu dostojno popuniti praznine koje će nastati odlaskom Modrića i Rakete.

U odsustvu dvije najveće zvijezde i uzevši u obzir izjave Šime Vrsaljka, za očekivati je da će Dalić na teren izvesti sljedeću momčad: Livaković – Jedvaj, Lovren, Vida, Barišić – Brozović, Kovačić, Vlašić, Perišić, Rebić – Kramarić. I ovakozvuči moćno, zar ne?

Nova era je pred nama, a novi počeci nikad nisu lagani. Izvjesno je da nakon EURA 2021. nećemo imati Modrića, a Liga nacija, pogotovo s ovakvim protivnicima idealan je poligon da započnemo s rekonstrukcijom reprezentacije, da sve prođe u bezbolnom tonu kad stigne novi ciklus za veliko natjecanje.

Iskoristimo mladenaštvo i polet koje će Dalić suprotstaviti Portugalu na najbolji mogući način. Hrvatska je mnogo puta pokazala da je protiv najjačih najbolja. Iznenadimo kao Jozić protiv Italije u Ibarakiju, Bilić protiv Engleske na Maksimiru, Barić protiv Francuske u Leiriji!