Prije otprilike šest godina, sportski direktor Hajduka bio je jedan Šved. Ime mu je Jens Andersson, a gospodin je gostovao u jednoj tamošnjoj emisiji i otkrio neke, dosad, nepoznate stvari o tadašnjem okruženju Hajduka...

Andersson je bio gost u internetskoj emisiji švedskog novinara Olofa Lundha, a ovako je njegov razgovor transkribiran u našim medijima (konkretan zapis prenosimo s dnevno.hr):

– Imao sam problema zbog kulturoloških razlika. Imao sam tajnicu koja mi je kuhala kavu svaki put kad sam poželio. Na takvu vrstu hijerarhije nisam naviknut. Zamolio sam predsjednika da kavu kuham sam, ali on mi je odgovorio kako bi se gospođa mogla uvrijediti i protumačiti da sam nezadovoljan njezinom kavom. Nisam to mogao razumjeti i morao sam životne vrijednosti u koje vjerujem ostaviti po strani.

Ovo je rekao o odlasku i kluba:

– Otišao sam zbog nekoliko stvari. Moja obitelj nije se mogla preseliti u Split jer ne postoje škole na engleskom jeziku za našu djecu, tada staru sedam i jedanaest godina. Također, postalo je preopasno.

– Razne mreže u Hrvatskoj su povezane s nogometnim klubovima. Nije prošlo dugo vremena do mog prvog susreta s jednim takvim klanom. Nudili su mi novac ispod stola da sklopimo dogovor, odbio sam. Kako je vrijeme prolazilo, odbijao sam i druge klanove i počeo sam razmišljati o tom za koga zapravo radim. To nije dobra situacija. Nisu mi prijetili, ali završio sam jednom prilikom u restoranu na pregovorima, a ljudi s kojima sam pregovarao bili su naoružani. To je bio dovoljan znak, normalno je da se čovjek zapita treba li osjećati strah i razmisli o budućnosti.

U to vrijeme predsjednik Hajduka bio je Marin Brbić.