Kad god neki klub iz HNL-a smijeni trenera, Goran Tomić kao po nekoj inerciji ispliva kao jedan od kandidata. Dinamo, Hajduk, Rijeka, Osijek. Nebitno. Tomićevo ime uvijek kruži eterom. A on je trenutno – bez posla. Odmara u Salzburgu, gdje živi, gleda nogomet i uživa. Čeka novi angažman. Možda baš opet u HNL-u? Lako moguće. Ionako, kaže, iz Hrvatske uvijek ima upita. U razgovoru za Sport Klub otkrio je kakvi su mu planovi i što misli o povratku u našu ligu.

Već skoro pola godine Šibenčanin Goran Tomić (46) je bez trenerskih obveza nakon razlaza s Al Nasrom. Da ne bude zabune, ne radi se o Al Nassru iz Saudijske Arabije u kojemu su Cristiano Ronaldo i Marcelo Brozović, već o Al Nasru iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, iz Dubaija. U njemu su kao treneri nekoć radili Luka Bonačić i Krunoslav Jurčić.

“Prošlo je malo više od pet mjeseci. Prvog dana lipnja sam postao slobodan. Znate što, u 14 godina koliko sam trener samo sam prošlog i ovog ljeta bio slobodan. Nije loše uzeti pauzu, predahnuti i reflektirati se na prethodni period. Ponekad dođe do zasićenja“, rekao nam je u uvodu nekadašnji strateg Šibenika, Istre 1961, Lokomotive i Rijeke, kao i nekoliko kineskih klubova.

Javio nam se iz Salzburga, njegovog doma. Iako, takvu konstrukciju treba uzeti s rezervom. Više se tu radi o nekakvom prebivalištu kao kod tenisača. To je grad u tvojim službenim dokumentima, to ti je baza na papiru, ali većim dijelom godine si na putu.

Baš je večer prije Tomić bio na utakmici Salzburg – Inter u Ligi prvaka. Gledao je hrvatske (mlade) reprezentativce Luku Sučića i Roka Šimića. Potonjeg je vodio prije koju godinu kao trener Lokomotive.

“Kad god sam u Salzburgu, odem pogledati njihove utakmice. Roku sam bio prvi trener u Lokomotivi i drago mi je da napreduje. On paše stilu igre Salzburga. Igraju dinamičan nogomet pun tempa i ritma. Dobro se snalazi i nije slučajno da im je trenutno prvi napadač.“

Što se dogodilo u Al Nasru, kako vam je ondje bilo?

“Ponuda mi je stigla lani baš u ovo doba. Klub je bio dva boda iznad zone ispadanja. Stres je bio ogroman jer klub nikad nije bio u takvoj situaciji. Imao sam osjećaj da mi je svaka utakmica o glavi. Na kraju sam ostvario cilj i ostao u ligi. Sve je bilo spremno za novi ugovor.“

Ali? Što se dalje dogodilo?

“U travnju smo dogovorili produženje i samo je to trebalo prebaciti na papir. Međutim, oni su krenuli odugovlačiti i tu sam odlučio presjeći. Rekao sam im da imam nove planove i da odlazim. Žao mi je jer smatram kako bih u novoj sezoni napravio iskorak. Na kraju je došao novi trener, nova filozofija i sad je taj trener izgubio posao. Ponavlja im se prošla sezona. Jednostavno, ljudi nisu dovoljno strpljivi.“

Kakav vam je bio život u Dubaiju? Je li uistinu bajkovit kakvim ga neki prikazuju?

“Je, super je. Pruža sve mogućnosti za lagodan život, ali kad radim, fokusiran sam samo na nogomet. Inače je Dubai fantastičan grad za vidjeti i doći na odmor.“

Kad smo već kod stila življenja, gdje biste radije živjeli – u Kini gdje ste godinama radili ili pak u Dubaiju?

“Živio sam u Pekingu i Shenzhenu, to su top gradovi, ali ako bih morao birati, odabrao bih Dubai zbog blizine doma. Imate i izravan let za Zagreb ili Salzburg, traje pet sati. Kina je ipak puno udaljenija.“

Sad kad ste osjetili ne samo Kinu, već i Emirate i taj bliskoistočni svijet, jeste li bliži povratku u neki od tih krajeva ili želite probati ponovno HNL ili nešto po Europi?

“Otvoren sam za sve. U Kinu sam otišao jer sam htio izaći iz zone komfora. Zanima me da je klub dobar i da se radi o dugoročnom projektu. Rijetkost je ono što sam doživio u Lokomotivi, takvo povjerenje uprave i da trajem tri godine. Imao sam u ovom razdoblju ponuda iz Europe i Azije, ali nije došlo do realizacije.“

O kojim se zemljama radilo?

“Uvijek iz Hrvatske imam upita. Imao sam ozbiljnu ponudu iz Rusije, ali zbog cijele ove situacije nisam to htio razmatrati. Zvali su me iz Slovenije, Bosne i Hercegovine, Austrije, Belgije…“

A HNL? Kako komentirate to što se vaše ime uvijek spominje u kontekstu naših najvećih klubova? Godi li vam to?

“Već od 2018. godine kad sam prvi put pobijedio Dinamo na Maksimiru, nakon svake smjene trenera u Dinamu pojavilo se moje ime. To mi imponira jer znači da sam nešto napravio. Tako je i za Hajduk. Volio bih u budućnosti sjesti na klupu jednog od njih, ali nije se još realiziralo. Očito još nije vrijeme.“

Koliko je u svim tim pričama bilo istine? Bili ste blizu i Osijeka prošle godine?

“Pa, bilo je istine, a ponekad i nije. Nekad bih ja imao druge planove, a nekad bi nešto drugo bio razlog zašto se nešto ne bi realiziralo.”

Evo, konkretno za Dinamo nakon smjene Igora Bišćana ili sada tijekom ere Sergeja Jakirovića koji je stalno pod rezultatskim pritiskom, jeste li bili u kontaktu s nekim iz Maksimira?

“Ne mogu reći da me itko iz kluba zvao. Samo bih dobio informaciju da bi se nešto moglo dogoditi. Ali nije se dogodilo. Nema veze, idemo dalje. Ako se prilika ukaže, vidjet ćemo.“

A Hajduk?

“Ista stvar. Nikad me nije zvao nitko iz vodstva kluba. Samo neke informacije iz drugih izvora da bi nešto moglo biti.“

U svakom slučaju, poziv Dinama ili Hajduka bilo bi nemoguće odbiti?

“Ne radim razliku između Dinama i Hajduka. Kad i ako bude prilika te ako bude pravi trenutak za mene, vidjet ćemo sve.“

Je li povratak u Rijeku opcija?

“Imam super odnos sa svim klubovima gdje sam radio. Nisam zatvorio vrata za sobom. Rijeka će mi uvijek biti opcija. Žao mi je samo što sam otišao s gorčinom jer kraj nije bio zadovoljavajuć, a prije toga je 15 mjeseci bilo super. Ne bih imao ništa protiv raditi opet u Rijeci.“

Tek smo zagazili u studeni, a od deset HNL klubova samo dva imaju istog trenera kao na startu sezone (Varaždin, Lokomotiva). Kako komentirate to ekspresno trošenje trenera, pa čak i onih za koje se smatralo da su trajna rješenja (Leko, Bišćan)?

“Nije dobro. Imao sam i ja u Lokomotivi lošijih rezultata, ali uprava na čelu s gospodinom Šikićem stala je u moju zaštitu, kao što to čini sada s Čabrajom. To je rijetkost. Možda se radi greška odmah u startu, možda se dovodi trener koji vašoj momčadi uopće ne odgovara. Najlakše je kasnije odmah smjenjivati trenere. Bišćanu se to dogodilo nakon dva poraza, Leko je bio u vrhu i osvojio Kup… Prelako se troše treneri, a oni sigurno nisu glavni uzrok poraza. Puno je tu i objektivnih situacija poput prodaje igrača i ozljeda.“

Mnogi kažu da je HNL ove godine izjednačeniji zbog pada kvalitete, a ne zbog rasta. Slažete li se s time?

“Pa, da. Izjednačeno je prvenstveno zbog pada kvalitete Dinama koji je bio nositelj u Hrvatskoj. U usporedbi s prije dvije godine kada je Dinamo radio sjajne stvari u Europi, razlika je danas velika. Hajduk se konsolidirao, ali od prije godinu dana nije napravio iskorak po kvaliteti momčadi. Rijeka je stvorila mlad, potentan kadar.“

Dotaknimo se malo i reprezentacije. Hrvatsku ovog mjeseca čekaju Latvija i Armenija u završnici kvalifikacija za Europsko prvenstvo – hoće li Vatreni ipak dohvatiti Euro bez komplikacija?

“Treba pričekati kiks Walesa. Ne ovisimo više sami o sebi. Ali vjerujem da će Hrvatska pobijediti u obje utakmice, a Wales negdje izgubiti bodove. Očekujem pravu Hrvatsku.“

Kako vidite budućnost reprezentacije nakon odlaska Luke Modrića? A pitanje je što će dalje biti i s Brozovićem, Perišićem, možda još nekim od senatora…

“Bit će nemoguće zamijeniti Luku. On je ponajbolji vezni igrač svih vremena. Očekujem da Kovačić nakon njega bude nositelj naše igre. No, to će otvoriti prostor Majeru, Baturini, Sučiću, Ivanušecu… Ne vjerujem da će Hrvatska doživjeti ozbiljan pad. Da će biti teško ponoviti Dalićeve rezultate, hoće.“

I za kraj, čime se bavite privatno, u slobodno vrijeme? Opuštate li se uz neke aktivnosti, gledate li druge sportove ili možda „gutate“ serije i filmove?

“Vozim bicikl. To mi je najbolje za opuštanje. Zbog istrošene hrskavice koljena više ne mogu igrati nogomet tako da mi je bicikl najbolja opcija. Druge sportove gledam rijetko. Čak i kad ne radim, stalno gledam nogometne utakmice, tako i sada.“