Toliko je dugo ljenčarila iznad zagrebačkog nogometnog proljeća, no danas je, barem figurativno, otpuhana poput Fenerbahčea, Anderlechta ili Trnave. Dinamo je uspio.

Ovdje pročitajte izvještaj s utakmice s live komentarom!

Upijali smo danas naježeni kako Štef Lamza i Krasnodar Rora daju sliku iz prve ruke o onome što je većina nas samo slušala, a teško si mogla vizualizirati. Njihovo sjećanje na naslov iz 67′ kao da ne može biti svježije, ali potom su i oni okrenuli priču te podsjetili na sve generacije Dinamovih momčadi koje su pokušavale i pokušavale, ali i neprestano bivale odbijene u svojim traganjima za prezimljavanjem u Europi.

Sjetiili su se generacija Cice Kranjčara i Velimira Zajeca, Zvone Bobana i Davora Šukera, Roberta Prosinečkog i Silvija Marića ili Luke Modrića i Marija Mandžukića. Kakve igračine! Pa da nisu imale tu priliku da s Dinamom odigraju barem jednu europsku utakmicu na proljeće. Kako je to moguće?

Iako je Dinamo kroz pedesetak godina od posljednjeg pravog rezultata u Europi imao sigurno kvalitetnije pojedince od današnjih, izgleda da Dinamo nije imao momčad. A ne treba biti veliki znalac da se osjeti koliko je “momčad” prepoznatljivi dio ovog Dinama i koliko je lakše igrati 11 na 11 kada možeš računati na svakog suigrača u svakom trenutku.

FIM DE JOGO

Dínamo Zagreb 3 ✖ 1 Spartak Trnava

⚽➡ Gojak, Kadlec (GC) e Oršić

⚽➡ Chanturishvili

UEFA Europa League ?⚽ Grupo D pic.twitter.com/hYwOFNEWZw

— Roger (@RogerGuima10) November 8, 2018

Tu, kao i uvijek, priča neminovno dolazi do trenera, koji je kao i ekipa, došao u pravom trenutku na pravo mjesto. S vizijom, mirnoćom, idejom i planom, poput njegovih igrača i njihove igre. Pravi šmeker, kakav se u najboljem obliku savršeno uklopio u sliku novog Dinama, koji vraća vrijeme 20-30 godina unatrag kada su tribine bile pune, Dinamo glavna sportska priča u gradu, a Maksimir najpoželjnija lokacija.

Ono što je Bjelica stvorio od ovog skupa igrača je naprosto fantastično. Možemo mi govoriti o lakšoj/prolaznoj skupini, ali sumnjam da je bilo tko od današnjih osporavatelja te grupe onda kada je izvučena rekao:

“Dinamo će to lako riješti, Fener je slab, Anderlecht nikakav, a za Trnavu nismo niti čuli”.

Naprotiv, Dinamo je prethodnih godina ispadao od puno manjih klubova, ponekad i liliputanskih razmjera. Pa taj Fenerbahče je višestruko bogatiji od Dinama, Anderlecht je dva puta u zadnje tri utakmice tukao Lekin Brugge, a vidjeli smo kakve su oni moći nakon 0-4 kod Monaca. 

Čestitke GNK Dinamo Zagreb ???????? https://t.co/y6xtU4NVCN

— Hrvatska Reprezentacija (@HReprezentacija) November 8, 2018

Ono gdje se Zagrepčanima otvorilo je pomalo paradoksalno, jer dogodilo se kod poraza od Young Boysa. Ta nemogućnost plasmana u Ligu prvaka, iako bolna financijski i prestižom, otvorila je prvu stranicu najljepšeg Dinamovog poglavlja u zadnjih 45 godina. Pitamo se danas, kome je sada slađe, Dinamovcima poput Rore i Lamze, koji ovo čekaju skoro do duboke starosti ili onima koji su na stadion prvi put kročili ne pamteći Steaue, Auxerre, Atalante, Stuttgarte ili Dnipropetrovske. 

Nema odgovora na to pitanje, neizmjerno je, kao i ovosezonski uspjeh Dinama, koji je na neki način svojevrsna produžena ruka briljantnih vice-prvaka iz Rusije. Naravno, u smislu onoga što smo si ponekada razmišljali samo onda kada smo bili sami sa sobom, bez i najmanje nakane da to s nekim podijelimo, jer je bilo tako prokleto daleko i nedokučivo, rezervirano samo za snove ili ludnicu.

I što sad? – Pa ništa. Zagrebu slijedi najljepša tranzicija jesen-advent-proljeće. Dinamovo proljeće. Zvuči j….o dobro.