Legendarni napadač zagrebačkog Dinama, Arsenala te bivši 'Vatreni' - Eduardo Da Silva, dao je ekskluzivni intervju za Sport Klub našoj novinarki Ines Švagelj. Osvrnuo se na igračke dane, utrku za naslov u Premier Ligi, rivalstvo Petkovića i Livaje, a progovorio je i o Dinamu.

“Stigao sam u Hrvatsku prije mjesec dana, posjetiti prijatelje, uvijek mi je lijepo doći ovdje”, otkrio je na početku intervjua legendarni Dudu.

Čime se trenutno bavite?

“Iako još nisam službeno umirovljen, ne igram nogomet već tri godine. Od tada živim u Rio de Janeiru, koristim slobodno vrijeme za druženje s obitelji, a trenutno među ostalim radim kao nogometni agent. Cilj mi je tražiti talentirane nogometaše dobi između 15 i 16 godina kojih u Brazilu uvijek ima puno. Mladim talentima, kada navrše 18 godina pokušavam osigurati transfer u Europu.”

Vaš sin Matheus je također krenuo stopama nogometaša. Kako ide njegova karijera?

“Ne želim mu stvarati pritisak. On je još dijete i mora uživati. Trenutno igra u mlađim kategorijama Flamenga te mu ide sjajno. Uzeo je mnogo nagrada uključujući i onu za najboljeg strijelca sezone. Nogomet svake godine shvaća sve ozbiljnije i ja sam kao otac ponosan na njega. Trenutačno pokazuje veliki potencijal, no vrijeme će pokazati što mu budućnost nosi. Rekao mi je kako želi nastupati za Hrvatsku. Svakako bih volio da bude bolji igrač od mene no, želim da se razvija prirodnim putem.”

Pratite li Vaš bivši klub Arsenal te kako komentirate njihovu sezonu?

“Igraju fenomenalno, možda i najljepši nogomet na svijetu ove sezone. Nedavno sam imao priliku biti na utakmici protiv Newcastlea u Londonu. Vrlo sam impresioniran Sakom i Odegaardom, no svi igraju fantastično. Arteta je sjajno posložio momčad, vidi se da gaji sličan stil igre kao i njegov učitelj – Pep Guardiola. Mislim da će postati prvaci Engleske ove sezone.”

Kako komentirate prelazak talentiranog Mihajla Mudrika u Chelsea? Dugo se povezivao sa Arsenalom, no na kraju je ipak završio na zapadnoj strani Londona…

“Chelsea i Arsenal su klubovi potpuno drugačije politike. Kao bivši igrač Arsenala, mogu potvrditi kako je njima u cilju imati trenera koji se može dugo zadržati u klubu kako bi uspostavio prepoznatljivi stil igre na koji se mladi igrači lakše adaptiraju, dok u Chelseaju traže instantan uspjeh. Mudrik je svakako igrač velikog potencijala, no mislim da je pogriješio, u Arsenalu bi imao bolju priliku za razvoj.”

Kakav ste odnos imali s velikim Arseneom Wengerom? Čujete li se i dalje?

“Riječ je o jednom od najboljih trenera svijeta, on je čovjek koji je postavio temelje i uzdigao Arsenal te pomogao da postane klub kakav je danas. Vrlo je moćan karakter, znali smo da ga moramo slušati. Bio je pozitivan i simpatičan, nije jedan od onih trenera koji voli podizati ton na igrače. Održao sam kontakt s Wengerom te par igrača Arsenala.”

Kakav je bio osjećaj sjediti na Emiratesu i pratiti utakmicu Arsenala sa tribina?

“Bilo mi je, kao bivšem igraču vrlo lijepo doći i prisjetiti se vlastitih dana u Londonu. Obuzeo me osjećaj nostalgije kada sam ponovno doživio taj ambijent.”

Kako komentirate finale SP-a, mislite li da je Argentina zasluženo slavila?

“Mislim kako su Argentinci zaslužili postati svjetski prvaci. Messi, koji je za mene najbolji nogometaš na svijetu, predvodio je ekipu i bilo je vidljivo kako je cijela momčad svjesna da mu je to zadnji Mundijal te su htjeli osvojiti naslov za njega.”

Kako gledate na dugovječno rivalstvo Messija i Ronalda i je li Vas iznenadio odlazak Portugalca u Saudijsku Arabiju?

“Messi je za mene najbolji igrač na svijetu. Sudeći prema onome što sam vidio, Ronaldo sigurno prolazi kroz vrlo tešku životnu fazu. Njegov ego je prevelik da bi prihvatio sjediti na klupi kao što mu se događalo u Manchester Unitedu i na SP-u. Pretpostavljam kako se osjećao poniženo, pa me ne čudi što se odlučio potražiti sreću u sredini kao što je Saudijska Arabija.”

U samim počecima igrali ste s Lukom Modrićem, jeste li očekivali da će ostvariti ovako veliku karijeru?

“Luka je bio moj suigrač deset godina. Prošli smo skupa kroz Dinamo i juniorsku te seniorsku reprezentaciju. Njegov potencijal bio je vidljiv još u mlađim kategorijama. Gledao sam ga kako igra na nekoliko različitih pozicija, a na svakoj bi se sjajno snašao. Igrao je vrlo jednostavno, no dojam je bio kao da ne može izgubiti loptu. To su bili prvi znakovi njegova potencijala. Ne iznenađuje me njegova dugovječnost, obzirom kako je već po dolasku u Real Madrid počeo izuzetno paziti na svoje tijelo i ulagati u svoje zdravlje, a posljedica toga jest kako igra sjajno i sa 37 godina.”

Možete li se osvrnuti na svoje godine u reprezentaciji?

“Ponosan što sam mali dio te generacije koja je osvojila srebro u Rusiji i broncu u Kataru. Dok sam ja igrao, uvijek nam je nedostajalo jako malo za veliki rezultat. Primjerice, protiv Turske 2008. kada su nas mali detalji dijelili od velikog uspjeha. Napokon smo to uspjeli u Rusiji, a poznavajući cijelu generaciju tih igrača i ne čudi me da su uspjeli osvojiti medalje na Mundijalu jer smo imali iste ambicije i dok sam ja bio dio reprezentacije.”

Mnoge su iznenadile Vaše izjave tijekom SP-a kada ste rekli da navijate za Hrvatsku protiv Brazila. Možete li pojasniti kako je došlo do toga?

“Ja sam iz Brazila u Zagreb stigao u vrlo mladoj životnoj dobi. Igrao sam za reprezentaciju i najljepše trenutke sam doživio ovdje te će Hrvatska uvijek biti dio mene. Hrvatska mi je dala sve i uvijek ću navijati za nju.”

Kako uspoređujete današnje rivalstvo Dinama i Hajduka s periodom kada ste Vi igrali u HNL-u?

“To su drukčija vremena. Stadioni su bili puni, a rivalstvo i naboj su bili veći. Dinamo je uspostavio dugogodišnju dominaciju što je smanjilo intenzitet rivalstva. Hajduk nije osvojio naslov gotovo 20 godina te očekivanje da će Dinamo svake godine biti prvak smanjuje interes ljudi.”

Što mislite o još jednom velikom talentu iz Dinama – Jošku Gvardiolu?

“On je jedan od najboljih stopera na svijetu, podsjeća me na Nemanju Vidića te svakako ima potencijal da dosegne tu razinu. Pitanje je kada će otići u klub najviše razine. Ako se snađe u klubu poput Real Madrida s kojim ga se povezuje, vjerujem da će postati možda i najbolji stoper svijeta.”

Igrali ste u Šahtaru, kako gledate na tešku situaciju u Ukrajini, čujete li se sa Srnom?

“Razina nogometa je sigurno pala u Ukrajini uslijed rata, mnogo kvalitetnih igrača je napustilo ligu. Tijekom svog nedavnog boravka u Londonu, imao sam priliku sjesti s Darijom koji se također našao u Londonu dogovarajući transfer Mudrika u Chelsea. U kontaktu smo i danas.”

Kako komentirate trenutno kaotičnu situaciju koja se odvija u Dinamu – makar iz navijačke perspektive?

“Nisam previše upućen u političku situaciju unutar kluba. Svakako se takvi događaji odražavaju loše na navijače. Vjerujem da bi tribine bile puno više ispunjene kad bi nogomet bio u fokusu, a ne politika. Želim Dinamu da opet postane onaj stari – onaj Dinamo u kojem sam ja igrao.”

Cijene li Vas danas više u Dinamu ili Arsenalu?

“Rekao bih da me više cijene u Arsenalu, iako su uspjesi koje sam postigao u Londonu su zanemarivi u odnosu na one s Dinamom. Cijene me više jer sam imao određene privatne probleme u Zagrebu s jednom osobom koja je svima dobro poznata. Kada sam 2009. stigao u Zagreb, dobio sam ponudu da pogledam utakmicu Dinama sa tribina. Tada se na stadionu nisam osjećao dobrodošlo, obzirom na te privatne probleme koje sam spomenuo. To je bio zadnji put da sam bio na Maksimiru.”

Je li Vam žao što ne možete doći na Maksimir i prisjetiti se igračkih dana?

“Naravno da mi je žao, ipak sam igrao tamo, obarao rekorde i osvajao titule, i danas sam najbolji strijelac HNL-a, ali što da radim kada je klima takva. Siguran sam da ja nisam jedini bivši igrač koji se nalazi u sličnoj situaciji.”

Toliko je Vama Dinamo dao, ali toliko ste i Vi Dinamu dali. Tužno je da se odnose na takav način…

“To je nogomet, ne bih htio previše u detalje. Dinamo će dati priliku svim igračima koji imaju potencijala i to je prilika u kojoj budeš pokazao tu kvalitetu ili ne. Ja sam iskoristio svoju šansu. Moraš biti i zahvalan onda tom igraču. Ali to je takva politika kluba, ne cijene druge stvari. Uvijek je bila poruka – da nisam to ja, ne bi ti to uspio. I kad sam išao na utakmicu vidio sam da nije to to, pozdrave me na hladan način, kao da sam njima nešto napravio.”

Kako komentirate Antu Čačića s kojim ste imali priliku surađivati?

“Bio je dobar, on mi je bio prvi trener u Hrvatskoj. Cijenim ga i ne mogu ga zaboraviti. Nismo više u kontaktu. Zadnji put smo se sreli kada je došao u Kijev zamoliti me da se vratim u reprezentaciju pred Euro 2016. Nisam pristao na to jer je moja odluka da se umirovim od reprezentacije bila konačna nakon SP-a 2014. iz osobnih razloga.”

Zamjerate li i dalje tadašnjem izborniku Niki Kovaču što Vam nije dao priliku na otvaranju prvenstva protiv rodnog Brazila?

“Ne zamjeram i ne volim se vraćati na to. Jedino mi nije jasno zašto Kovač nije iskoristio treću zamjenu jer smo bili u situaciji da gubimo utakmicu. Nije mi ta odluka jasna, no on je bio izbornik i vjerujem da je on najbolje znao što napraviti.”