Ćiro Blažević je na Poljudu gledao okršaj Hajduka i Istre koji je završio podjelom bodova (2:2).

Na svom Facebook profilu je objavio tekst s dojmovima.

“Vikend sam proveo u Splitu gdje sam otišao na poziv mog prijatelja predsjednika Hajduka Lukše Jakobušića koji me već dugo zove, a evo sad je – u vrijeme završne svečanosti Sportskih igara mladih – napokon došla prilika da mu se i odazovem.

U subotu sam s Borom Primorcem bio na utakmici i obradovao se kada sam vidio da je Hajduk renovirao prostorije. To je sada stvarno svjetski ugođaj i siguran sam da su to radili najbolji arhitekti jer zaista fantastično izgleda. I da znate, odmah sam išao do trofejne vitrine vidjeti pokal Superkupa što sam im ga ja osvojio 2005. godine. Neka se zna…

Stalno mi spominju onaj Debrecen, a ovaj trofej koji još od tada nisu uspjeli ponovno osvojiti, a promijenili su u međuvremenu preko 30 trenera, kao da se nije ni dogodio. Onaj Kranjčarov spektakularni pogodak iz finalne utakmice protiv Rijeke, da spomenem i to, samo što ne padne u zaborav“, napisao je Ćiro pa nastavio:

“Sreo sam taj dan i svog Jarnija. Skoro ga nisam prepoznao bez onog njegovog famoznog sakoa… (šalim se naravno malo jer moj Robi nije se promijenio ni za dlaku od onog trenutka kada je načeo mrežu Švabama ‘98.g.) Uz njega me vežu samo lijepe uspomene, uvijek je bio pouzdan na lijevom boku, a bilo mi je drago čuti i da se oporavio od onog Mirkovićevog hvatanja za međunožje na Maksimiru, a za što sam ga ovom prilikom odmah pitao i, kao što vidite na fotografiji, dobro nasmijao.

Nedjelja je bila poprilično emotivna jer mi ova moja dob nije uzela samo snagu da trčim, već i da govorim onako kako sam to nekoć mogao, a morao sam održati govor pred jednim značajnim auditorijem povodom primanja posebnog priznanja od Marića i njegove organizacije koja je poprimila već internacionalne razmjere: Plazma Sportske igre mladih.

Taj Marić, koji je sve to uspostavio te vodi preko 25 godina, pravo je čudo od čovjeka… Da ste samo vidjeli koga je sve doveo u Split: od vašeg Ćire, preko Peđe Mijatovića, mojih sinova iz ‘98., pa sve do ovog najbogatijeg vlasnika PSG-a koji je ovom prilikom postao i Ambasador njegovih Igara.

Moram priznati da sam zbilja počašćen što sam već prije nekoliko godina ušao u ovu obitelj, koja ima veće značenje od samog sporta jer ona ujedinjuje one koji su najvažniji – našu djecu!

Split je zaista jedan prekrasan grad i sretan sam što sam imao priliku u njemu provesti cijeli vikend. Vjerujem da će uskoro ponovno biti prilika da ga posjetim pa možda i malo duže ostanem. Da se barem stignem jednom il dva put okupati….”