Znali smo da će doći ovaj dan, ali ne sumnjam da smo svi ostali u šoku i nevjerici kad smo pročitali naslov 'Umro je Ćiro Blažević'. I to dan prije svog 88. rođendana... Jer, sada je to postala stvarnost.

Postoje sportski novinari koji Ćiru znaju duže od mene, koji su s njim vodili duplo više razgovora od mene, ali meni je svaki razgovor koji smo trener svih trenera i ja vodili ostao duboko u sjećanju. Jednostavno, Ćiro je bio jedan od nas, bio je, kako kažu u Sarajevu, ‘za raju’, a to se moglo osjetiti u svakoj njegovoj rečenici. Dobro kaže kolega Čondić, kakav god Ćiro bio, ‘ne možeš mu čak nijednu psovku zamjeriti’.

Zadnji put sam s Ćirom pričala nakon još jednog velikog trenutka za Hrvatsku, a to je pobjeda nad Brazilom na SP-u u Kataru. Nismo ga mi sportski novinari u zadnje vrijeme voljeli puno gnjaviti baš zbog njegove bolesti, ali tako sretna vijest morala se s Ćirom podijeliti.

I taj mi se put javio sa onim svojim, ‘reci Ines dušo, što je bilo’. Ali, nije mi bilo nimalo svejedno kad mi je govorio da se teško bori s tim rakom… Tad je rekao da su mu ‘dečki produžili život’. Za samo dva mjeseca, legendo, malo je to… Teško je Ćiro hodao još u travnju prošle godine kada je bio gost na predstavljanju biografije o Velimiru Zajecu i kada se zajedno s legendama Dinama prisjećao tih lijepih vremena iz generacije 82.

Bila sam jako mala kad je Ćiro s Vatrenima osvojio broncu u Francuskoj, a kad je Dinamu vratio naslov prvaka nisam ni bila u planu. Ali, za Ćiru je čuo svijet, ostao je zapisan u svim legendama sporta, čovjek je to kojeg hrvatski sport ne smije i ne može zaboraviti jer nam je dao puno, a puno je i ostavio generacijama iza sebe. I drago mi je da sam mogla biti barem djelić njegova života, netko tko nije strepio nazvati trenera svih trenera jer sam znala da ću uvijek čuti poneku lijepu riječ od njega. Sjećam se da sam jednom nakon našeg razgovora pomislila ‘kad bi mi se bar svatko tako razveselio kad ga nazovem kao Ćiro.’ Ali, Ćiro je jedan.

“Nemojte za mnom žaliti, previše sam napravio da ne bih bio spokojan”, rekao je Ćiro u filmu Sabahudina Topalbećirevića Bahe ‘nikad ispričana priča’ u kojoj je naravno junak upravo trener svih trenera.

Ali teško je, žao mi je što ga neću moći nazvati i veseliti se zajedno s njime uspjehu Hrvatske, jednog dana radovati se onom dobrom starom Dinamu koji je sada na klimavim nogama, ma i kritizirati sve što ne valja u hrvatskom nogometu, jer znamo da je Ćiro uvijek govorio ono što misli, ma koliko to druge zabolilo.

Falit ćeš, legendo, treneru svih trenera… Ne postoji ta riječ koja te može najbolje opisati, jer si sve dobro u jednom. Počivao u miru, i hvala ti za sve.