Bila je to još jedna večer u kojoj je Dinamov navijač bio u ekstazi, a završio u očaju. Kroz povijest to je svojevrstan Dinamov sindrom

Svašta sam vidio u svojoj karijeri, ali Dinamov poraz u Ateni u razmaku od osam minuta nešto je slično šoku na bečkom Prateru kada je Hrvatska izgubila od Turske u posljednjim sekundama. I ruke su sad ‘poput gipsa’ a u glavi – oluja.

Dva paklena tjedna proveo je Dinamo sa samim sobom i svojim navijačima. Tragedija u Ateni, u kojoj su se nažalost našli navijači koji pripadaju klubu iz Maksimirske 128, odgode utakmica, samo pet dana za dvije super teške utakmice protiv jako dobrog AEK-a. Koliko dobrog? Pa, baš toliko da se iz apsolutnog kolapsa digne na noge, da spasi glavu ispod Modrog čekića. I da nikome nije jasno kako će AEK, a ne Dinamo igrati play-off protiv Antwerpena.

Nikada nećemo saznati što se događalo u glavi Igora Bišćana u tih posljednjih sedam minuta. Argentinac Almeida je teturao u atenskom ringu, a Bišćan ukupan stajao i čekao uz aut liniju. Je li trebao reagirati? Svakako. Napraviti zamjene, pokušati uzeti nešto vremena, ali i poremetiti ritam i nalet kojeg su Grci evidentno imali. Tu Bišćan neće moći biti amnestiran, bez obzira što mu je kako je i sam priznao “klupa tanka”. Ali nešto se u takvim situacijama mora probati.

Nakon poraza u Maksimiru, kao gost Novog dana kod urednika N1 Tihomira Ladišića zaključio sam da je AEK jako neugodan i dobar, ali da Dinamo ima klasu u svojim reprezentativcima koji su osvojili broncu, koji znaju igrati velike i teške utakmice, te da ih nikako ne treba otpisati.

Iskreno, nisam vjerovao do kraja da će se Dinamo dignuti nakon utorka. Modri su izgledali poprilično nemoćno i dotučeno. Ali znao je i Bišćan to – da ima klasu. A da je očito pripremio igru kako treba, da su mu glavni igrači ipak u devedeset minuta napravili važne stvari – jesu.

Dominik Livaković je branio jednu od najboljih svojih utakmica za Dinamo, kao da se upravo od njega oprašta. Čudesno je obranio jedanaesterac, prije toga poskidao nekoliko zicera i bio je veličanstven. Josip Šutalo je zabio gol, borio se kao lav, odigrao je pamtljivo kao da će i on sutra mahnuti Maksimirskoj 128. za rastanak. Bruno Petković je odigrao i bolje utakmice, ali asistencija za 2:0 nešto je čarobno iz njegovog arsenala. Luka Ivanušec jedini nije bio vrijedan svog potencijala, ali niti za njega ne znamo što će biti sutra.

Bila je to tako tipična dinamovska večer. Izuzev Bjeličinog doba, a i njemu se dogodio Šahtar, te kasnije kod Mamića i Krznara Dinamo se uspio maknuti od svoje karme. Sve do subote 19. kolovoza 2023. godine.

Ovo je noć za bijeg u zagrebačke špelunke, kiseliš i plave suze. No, što će donijeti jutro? Tko će u ovom metežu preživjeti? Rasplet se nazire – najprije trebamo doznati tko će ostati i krenuti u nastavak sezone, te kako će ovo preživjeti Bišćan.