Bivši nogometni sudac iza kojeg se često dizala prašina otkrio neke dosad nepoznate detalje iz karijere.

Bruno Marić bio je nogometni sudac koji je punio naslovnice medija više nego ijedan drugi ‘čovjek u crnom’. Neki su ga smatrali najboljim hrvatskim sucem, neki najkontroverznijim, a zbog izgleda – obrijane glave, mišićave građe i čvrstog garda – gdje god da je bio nije mogao proći neopaženo, jednostavno je privlačio pozornost više od drugih. Ali riječ je zapravo o pristupačnoj osobi koja o svakoj temi priča s emocijama i ne bježi od odgovora. Stisak ruke, osmijeh i mogli smo krenuti…

Priznao je ono što smo i vidjeli, čega se još sjećamo, sucima s njime nije bilo lako…

‘Oni koji su me pratili rekli su mi ili ćeš postati sudac pa ćeš shvatiti da to nije lagan posao, da s druge strane vidim kako je to, ili ćeš kao igrač biti kažnjavan. Znao sam se neprimjereno ponašati, biti preagresivan u duelima. Srećom po mene, u naše vrijeme takvo ponašanje je nailazilo na razumijevanje, danas to ne bi nikako prošlo. Kako sam ja tada igrao, danas bih zbog kartona bio više van terena nego na njemu zbog disciplinskih kazni i mjera. Da, priznajem, bio sam noćna mora za suce, ali to me možda i odvelo prema suđenju.’

Na terenu ‘živac’, a kako je bilo u noćnim izlascima – baraba ili?

“Mi smo bili sportaši, naši izlasci nisu završavali pijanstvima i neredima, znali smo se ponašati, bili smo studenti i intelektualci. Na terenu smo bili ratnici, ponekad i pretjerali, ali izvan njega normalni, pristojni, pravi sportaši, alkohol je za nas u to vrijeme bio neprihvatljiv, isključivo sport.”

Zanimljivo, nije sudio službene međunarodne utakmice, tu mu je učinjena nepravda koju nikad neće zaboraviti.

“Nisam bio međunarodni sudac, jer je Komisija nogometnih sudaca u to vrijeme procijenila da to treba biti netko drugi. Mislim da su grubo pogriješili, na moju štetu, jer ja sam sudio utakmice koje su odlučivale o prvaku, o tome tko ispada, one u kojima se borilo za Europu, finale Hrvatskog kupa, derbije Dinama i Hajduka. Mislim da mi je to oteto bez nekakvog argumentiranog razloga, ali to prepuštam njima. Ne žalim ni za čime, jer umjesto da sam srijedu ili četvrtak bio na europskoj utakmici, ja sam to vrijeme davao svojoj obitelji. Zadovoljan sam karijerom, najviše ponosan kad sam sudio finale Kupa, svira hrvatska himna, a ti držiš ruku na srcu u čast himne’, pričao nam je Marić i dodao:

‘Ne mogu reći da sam nezadovoljan kad gledam prema Europi, jer i danas kao predsjednik Komisije nogometnih sudaca imam mogućnost biti kontrolor i vani, jer radim kao Fifin VAR instruktor. Na to mi odlazi puno vremena.”

U par riječi opišite kako ste sebe vidjeli kao suca?

“Fanatik suđenja, strašan emotivac i beskompromisni autoritet!”

Je li VAR ubio emociju u nogometu?

“Ja se apsolutno ne slažem s time, ja sam jedan od najvećih zagovornik VAR-a, to je senzacionalna, najveća revolucija koja je bila izuzetno potrebna, ja sam vani razgovarao na temu tih emocija. Kad padne gol ljudi se vesele, a kad se potvrdi ispravnost pogotka, opet se vesele pa je to dvostruko veselje. Da, kada se pogodak poništi, nakon početnog veselja, uslijedila je tuga, ali sada to svi prihvaćaju, znajući da će i njima jednom VAR pomoći da se donose ispravna odluka u njihovu korist. Danas imamo benefit da bez straha možeš dosuditi najstrožu kaznu u 90., u utakmici koja odlučuje o naslovu prvaka, budućnosti kluba, ostanku u ligi ili za prvaka svijeta, jer znaš da možeš sve popraviti, imaš drugu šansu zahvaljujući VAR-u. To je nemjerljiv doprinos nogometu bez obzira što VAR ima mana, ali tako će biti sve dok je prisutan ljudski faktor.”

Ne zbunjuje li ljude što se i sudački eksperti u različitim emisijama razilaze kod iste situacije?

‘”Ja ne mogu utjecati na komercijalne televizije, ljude i stručnjake koji komentiraju takve situacije, ali mogu reći da Komisija nogometnih sudaca pozorno i striktno prema uputama Uefe i pravilima nogometne igre analizira sve utakmice i ako netko želi dobiti točan odgovor za svaku situaciju predlažem mu da čita ponedjeljkom i utorkom priopćenja Komisije, jer sam sto posto siguran da su ona ispravna’, govorio nam je Marić i nastavio:

‘Emocije u nogometu i različita promatranja donose tu ljepotu ovom sportu tako da nisam ljut kad netko komentira situacije na različite načine, dopuštam da svatko ima svoj stav, ali mi koji se bavimo suđenjem, koji smo dobili tu ulogu, mislim da bi bilo u redu da bi naša riječ trebala biti zadnja. Dokazali smo u zadnje vrijeme da Komisija na čijem sam čelu, radi izuzetno korektno, trudimo se maksimalno i permanentno smo u kontaktu s Uefom. Prije par dana bio sam na online predavanju, seminaru predsjednika Uefine sudačke komisije Rosettija koji je dao upute za sljedeću sezonu. Mi smo zatim obavijestili javnost, dali upute klubovima, educirali suce na seminarima, mislim da će to biti dobro, trebamo to slijediti. Naravno uvijek će se pričati o odlukama, o suđenju se priča stalno i na najvećim nogometnim smotrama, suđenje je jednostavno ljudima intrigantno.”

Pred nama je nova nogometna sezona. Prva u akciju kreće Supersport HNL. Ne mislite li da treneri i predsjednici klubova previše vremena posvećuju suđenju, umjesto igri svoje momčadi?

“Za tu vašu konstataciju bih mogao u prošlosti reći svakako, ali danas sam sve više zadovoljniji kako se ponašaju predsjednici i treneri klubova. Siguran sam da ćemo u narednom razdoblju dobiti još više povjerena i postati partneri u nogometu u Hrvatskoj, jer kad treneri i predsjednici shvate da suci najbolje sude kad nemaju pritisak onda će i oni vjerojatno svoj pritisak prestati koristi u tu svrhu, jer im se najčešće obije u glavu, zato što suci pod pritiskom možda mogu pogriješiti, nenamjerno, ali pogriješiti. Mi smo dokazali i pokazali da su nam svi klubovi jednaki, da nemamo ni kod sudaca favorita, tako da onaj tko sudi na potrebnoj razini, taj će suditi. Kad pogriješimo, priznajemo pogrešku, tražimo sebe. Mi tražimo način da minimaliziramo pogreške, u kojoj mjeri ćemo uspjeti ne znam, ali davat ćemo sve od sebe da u tome uspijemo.’

Cijeli razgovor možete pročitati OVDJE.