Deda ga je vozio svaki dan u Siget, a Marcelo je na tim livadama otkrio da je poseban

“Dođi do Sigeta, ima jedan klinac, mislim da bu poseban” – nagovarao me otac, koji je u to vrijeme bio tajnik omladinske škole u Hrvatskom dragovoljcu.

“Ma, imam puno posla, a i tebi je svaki drugi klinac poseban – odgovorio sam.

I tako Marcelo Brozović 10. lipnja 2023- igra u finalu Lige prvaka, a Joško Gvardiol, koji mi je odrastao pred nosom, samo pukim slučajem jednom neće igrati tu utakmicu.

Imao je tata nos, predugo je u nogometu da ne bi osjetio. A ja sam tada na pameti imao Cicu i Niku, Slavena, Žutog, Pršu, Srnu i deset reprezentativnih godina s malo uspjeha.

Marcela je svakog jutra deda vozio iz Velike Gorice, katkad je to činio i po dva puta. Na svim testiranjima Brozović je uvijek bio broj 1, kao mlađi je igrao za starije selekcije.

“Puno sam puta igrao protiv Andreja Kramarića, on me impresionirao. A s Brozovićem sam igrao jednu sezonu u juniorima. Bio je bolji od drugih, znao sam da će napraviti profesionalnu karijeru. Na svim testiranjima je uvijek bio najbolji, izdržljivost i pluća su bili već tada u tim parametrima nešto nedostižno za sve nas. Na terenu je bio ratnik, u svlačionici zafrkant, čovjek za dobru atmosferu”, ispričao mi je kolega Josip Juraj Pajvot.

I zapravo to je život Marcela Brozovića. Na nogometnom igralištu nevjerojatna profesionalna etika, izvan igrališta dosta toga što mu i ne služi na čast. Ali, to je Broz, osebujan, spreman uvijek učiniti nešto neočekivano. Nije ovo trenutak da mu nabrojimo sve skandale, a bilo ih je koje je proizveo izvan terena, ali po jednom nenogometnom detalju će postati upamćen. A to je njegov – Epic Broz, koji je kasnije i patentirao, s kojom se zabavljala cijela Italija, kasnije se to preselilo i na svjetske okvire. Fotografija u kojoj Marcelo sjedi pored dvije djevojke i ruku stavlja na bradu, a pogled otkriva nezainteresiranost eto ostat će vječna uspomena na Brozovića.

U nogometu na najvišoj razini postavio je posebne standarde. Njegovo umijeće pokrivanja što vertikalnog, što horizontalnog prostora je svojstven doista malobrojnim svjetskim igračima. U Rusiji i Kataru nije bio u prvom planu, nije bio na naslovnicama kao Modrić, Mandžukić, Subašić, Rakitić, Perišić, Livaković, Gvardiol, Lovren, ali za Zlatka Dalića je bio uvijek neupitan. Samo da je Broz zdrav, to je bilo najvažnije. A utakmica protiv Brazila i igra  Brozovića, Kovačića i Modrića i dalje će se izučavati. Njegova mogućnost da uvijek bude slobodan, kada Modrić i Kovačić ‘maze i paze loptu’ nešto je što ima jako malo igrača. I nemojte zaboraviti da je Hrvatska na putu do finala i polufinala SP-a potrošila jako puno minuta u produžecima. Svi bi popadali po travnjaku, a Broz bi uvijek izgledao kao da sve to može odmah ponoviti.

Klupsku karijeru ćemo promatrati kroz Inter. Svađao se s trenerima, upravama, jednom u poluvremenu se odjenuo, sjeo u automobil i napustio stadion. Često je bio kažnjavan i suspendiran, ali je treningom i igrama na terenu natjerao trenere, a izmjenjivali su se,  da ne mogu zaboraviti ili ignorirati. Osvojio je prvenstvo, dva kupa, dva superkupa, proglašen je za najboljeg veznog igrača Serije A. Ostalo je još posla i to 10. lipnja.

Posljednje medijske informacije otkrivaju da trener Barcelone Xavi želi na Camp Nou vidjeti Marcela Brozovića. I proteklih ljeta su se javljali najveći svjetski klubovi. I nema nikakve dvojbe da će Brozović imati uvijek opciju. Jer ti su igrači uvijek na cijeni, jer ih jednostavno nema puno. Nisu u fokusu reflektora, ali bez njih nema velikih momčadi i velikih pobjeda.

Večeras u Istanbulu, na stadionu oca moderne turske domovine, Marcelo Brozović ima prigodu podići najvrjedniji klupski trofej koji postoji. Da, danas je taj dan, zbog kojeg je vjerojatno već optrčao zemaljsku kuglu, zbog kojeg taj suhonjavi, ali žilavi borac postao nezamjenjiv. Vjerojatno je to i jedan zbogom Interu čiji je dres nosio od 2015. godine. Da, ovo je – epski trenutak.