NBA se vraća kući!

Sport. Lijep, divan, nesavršen. Malo je stvari u životu koje u čovjeku probude toliko emocija kao sport. Ne sjećam se više ni dana kada sam pogledao prvu utakmicu, ni koji je sport bio u pitanju. Ali sjećam se osjećaja. To je bilo to. Znao sam da je sport nešto u čemu želim uživati cijeli život. Kao ljubav. Suluda, nesavršena, često srcedrapajuća, ali opet nešto bez čega se ne može.

Ljubav i sport. Jedno ženskog, drugo muškog roda. Nije slučajno. Možda se pitate zašto netko na stranicama Sport Kluba piše o ljubavi i sportu kao da je zalutao iz trač rubrike. Ali za mene, to je ista priča. Ista emocija.

ŠEST GODINA TIŠINE

Šest godina, tri mjeseca i 15 dana. Otprilike dvije tisuće i tristo dana prošlo je otkako sam se oprostio od NBA lige na Sport Klubu. Sjećam se dana kad sam saznao da je gotovo. Kao da su mi sve lađe potonule. Toliko mi je bilo teško da sam gotovo godinu dana odbijao pratiti išta vezano uz ligu. Povremeno bih letimično bacio pogled na rezultate, neku lijepu akciju, ali nisam mogao preboljeti. Kao da me ostavila ljubav života.

NBA liga nije živo biće, iako ima života u njoj. I ona je, na neki način, žena. Valjda je to ta ljubav o kojoj svi pričaju. Svoju sportsko-novinarsku karijeru posvetio sam košarci. Na Sport Klub sam stigao prije točno osam godina. Sramežljiv mladić, sa 60 kilograma više nego danas. Imao sam bariton za opernog pjevača, ali nedostajalo mi je samopouzdanja da ga pustim s lanca. S vremenom, uz puno truda i rada, pronašao sam svoj glas.

Često viđam i slušam nove komentatore, mlade dečke iz naše redakcije. Neki odmah pronađu svoj glas, a nekima, poput mene, treba vremena. Ali kad netko novi pronađe taj glas, osmijeh mi se raširi licem. Znam tada: to je to.

NBA SE VRAĆA KUĆI

Ako do sada niste vidjeli vijest — NBA liga se vratila kući. Kako čovjek stari, sve više razmišlja o protjecanju vremena. Šest godina. Čini se kao drugi život, a opet kao da je bilo jučer kad sam proglasio Toronto Raptorse novim prvacima NBA lige. Kawhi Leonard tada je ostvario nešto što je malo tko očekivao. Danas je u Los Angelesu, ali bez novog naslova. Ostao je sinonim za “load managment”.

Vjera je važan dio mog života. Pozitiva, iako i ja ponekad padnem u ciklus negativnosti. Ali vjera me vraća na površinu, vjera u bolje sutra, u sebe, u to da će se stvari posložiti baš kako trebaju. Bilo je suđeno da se NBA liga i Sport Klub ponovno sretnu. A samim time i ja sa svojom prvom ljubavi.

Znate, privilegij je baviti se poslom kojim se mi na Sport Klubu bavimo. Možemo razmišljati o težini posla, o pripremama za prijenose i emisije, ali kako znamo reći: “Pa čovječe, nitko od nas ne kopa rovove.”

Pravi privilegij. I kao što sam rekao, stvari se kad-tad, ako dovoljno vjerujete, poslože baš onako kako trebaju.