Jedan od najboljih hrvatskih košarkaša u povijesti, Toni Kukoč, za vijest o smrti svog bivšeg trenera Petra Skansija saznao je od prijatelja iz Italije.

Petar Skansi ostat će zauvijek upisan u povijest hrvatske košarke kao prvi izbornik hrvatske košarkaške reprezentacije koja je osvojila srebro na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine.

Toni Kukoč bio je jedan od igrača koje je Skansi vodio, a o svom pokojnom treneru ima samo riječi hvale.

“Za šjor Peru vežu me samo lijepe uspomene, bio mi je trener u Benettonu i prvi izbornik u hrvatskoj reprezentaciji. U dvije sezone u Benettonu iz Trevisa poznao sam ga kao osobu i mogu reći da se prema meni odnosio nekako drukčije nego prema ostalim igračima u ekipi. Jako puno vremena u Trevisu smo provodili razgovarajući o tome kako možemo popraviti neke stvari i svaki njegov savjet tada, kao mladom igraču, bio mi je zlata vrijedan. Imao je povjerenja u mene, ali daleko od toga da sam tada znao sve o košarci. No šjor Pero je dobro znao da mogu napraviti neke posebne stvari na terenu“, započeo je Kukoč za tportal.

Tih su dana igrali za naslov prvaka Europe, a u finalu ih je svladao Limoges.

“Uf, ne volim se toga prisjetiti. Meni osobno to je najteži poraz u karijeri. Bilo mi je jako teško tih dana i zbog Pere, ali i zbog familije Benetton koja je puno napravila za nas i košarku u tom gradu. Izgubili smo malo zbog neiskustva, ali i zbog nekih sudačkih odluka, jer i danas sam uvjeren da je na meni u zadnjem napadu 100 posto bio faul“, rekao je Kukoč pa dodao:

“Iako mi je bio trener, privatno smo imali jako dobar odnos i mali smo neki naš splitski đir u Trevisu. Njegova supruga Damira te sin Luka i kći Jana dolazili su često u posjet iako nisu živjeli s njim u Trevisu. Ali meni i Renati bili su stalno pri ruci kad nam je nešto trebalo.”

Prisjetio se Kukoč i anegdote s legendarnim trenerom.

“Ha, ha, uvijek kada se supruga Renata i ja sjetimo toga, umiremo od smijeha. U Treviso sam stigao kad sam imao 22 godine, ali Renata je već tada stvarno super kuhala, a šjor Pero je većinu sezone živio sam jer je supruga dolazila s djecom vikendima i za vrijeme praznika. Tako sam ga nekako jedva uspio nagovoriti da dođe kod nas na večeru, ali ispao je debakl jer je Renati kada je stavljala papar u hranu pao čep i gotovo sav papar pa smo morali nekako to pokupiti iz hrane. Ukratko, Renata je pokušala spasiti jelo i uredno smo večerali. Uf, bilo je papreno, ali se činilo da se može jesti. Kada je Pero sjeo, mirno je pojeo svoje i nije rekao ni riječi. Tek drugi dan nakon treninga pitao me: ‘Jesi ok? Pio sam vodu cijelu noć koliko je bila paprena ona hrana.’ Kada sam mu ispričao što se dogodilo, prasnuo je u smijeh i dobacio: ‘A rekao si da ti žena dobro kuha, ha? Eto, ta priča pokazuje kakav je šjor Pero bio gospodin jer nije želio uvrijediti kuharicu“, rekao je proslavljeni hrvatski košarkaš.

Za kraj se dosjetio još jedne zanimljive priče sa ‘šjor Perom‘.

“Volio bih da ubaciš ovu anegdotu jer je dosad nisam ispričao za medije. Sve je u tom restoranu bilo OK dok jedan domaći dečko, Ciccio Vianini, koji je bio poznat po tome da voli puno i polako jesti, nije tražio desert. A već smo svi bili gotovi i ušli smo u autobus. Pero je bio jako ljut i podigao je glas na njega i rekao mu: ‘Ciccio (Ćićo), ajde više, moramo ići. Ajde ća ti i tvoja spiza!’ I Ciccio je to ispričao svojima doma tako da je sljedeći dan na trening stigla njegova majka i napala Peru jer ‘nije pustio njenog sina da večera u miru’. A Pero, kakav je već zafrkant bio, mrtav-hladan rekao je: ‘Gospođo, svi ljudi jedu da bi preživjeli, a vaš sin živi da bi jeo.’ I svi na treningu umirali su od smijeha, a gospođa se pokupila. Eto kako je Pero rješavao najbizarnije probleme“, zaključio je Kukoč.