Marokanski navijači ponovo su zaposjeli središte Dohe nakon što su se "Lavovi Atlasa" upisali u povijest svjetskih prvenstava kao prva afrička reprezentacija koja se plasirala u polufinale.

Marokanski navijači eksplodirali su od sreće i radosti nakon što je argentinski sudac Tello odsvirao kraj utakmice protiv Portugala. Maroko je pobjedom 1:0 izborio plasman u polufinale postavši prva afrička reprezentacija u povijesti kojoj je to uspjelo.

Maroko je već pobjedom protiv Španjolske u osmini finala postao najugodnije iznenađenje ovog World Cupa. No sada su otišli korak dalje i postali apsolutna senzacija World Cupa.

Na ulicama Dohe burno se slavilo i nakon trijumfa protiv Španjolske, no ulazak među četiri najbolje reprezentacije na svijetu izvukao je na ulice i “mlado i staro”. I to ne samo u Dohi, već u brojnim gradovima diljem svijeta.

S obzirom na to da mnogi Marokanci žive i rade u Zaljevu, Maroko na World Cupu u Kataru kao da igra kod kuće. Još jednom je središtem Dohe prošao i korteo, ovoga puta još veći i još glasniji. Mahalo se zastavama, trubilo, bubnjalo….vikalo “Al-Andalus al-Andalus” – ime povijesne muslimanske države koja je nekoć vladala Španjolskom i Portugalom, dvije momčadi koje je Maroko izbacio s turnira.

Najveći dio Španjolske i Iberskog poluotoka bio je poznat pod imenom Al-Andalus od 711. do 1492. godine kada su njime upravljali Mauri pristigli sa sjevera Afrike. Nakon toga su se ujedinila kršćanska kraljevstva Castilla i Aragon, u današnju Španjolsku, te ih potisnula iz Europe.

“Ovo je čudo, senzacija, Učinili su nas sretnima i ponosnima,” kazao je jedan od mladića ogrnut u marokansku zastavu.

Arapski i afrički politički i sportski čelnici odali su počast Maroku, uključujući tweetove premijera Libije, Iraka i Palestinske samouprave te vladara Bahreina i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Oglasila se i bivša nogometna zvijezda Obale Bjelokosti Didier Drogba.

“Uspjeli su!!!! Bravo Maroko za ovaj podvig. Živjela Afrika.”

U libijskom lučkom gradu Misrati palile su se baklje i mahalo se libijskim i marokanskim zastavama, a pobjedu se slavilo i u glavnom gradu Tunisa.

“Vidjevši palestinsku zastavu kojom mašu marokanski nogometaši, osjećali smo se kao da smo pobijedili,” rekao je biznismen iz Gaze Imad Joudat.

U londonskoj četvrti Edgware Road, središtu arapske zajednice grada, ulica je bila zakrčena automobilima koji su trubili i vijorili zastave, a u Parizu su marokanski navijači skandirali i navijali na Elizejskim poljanama, a tisuće navijača Maroka okupile su se i na ulicama nekoliko nizozemskih gradova.

Naravno, najveće ludilo je bilo u Maroku, na Jmaa al-Fnaa, povijesnom trgu u Marakešu vlasti su postavile veliki ekran za navijače, a kada je Youssef En-Nesyri zabio za 1:0 nastalo je veliko slavlje. Ljudi su skakali, vikali, plakali od sreće.

“Srce će mi stati, kakva momčad, kakva izdržljivost, kakvo postignuće,” rekla je za AFP Ilham El Idrissi.

Zanimljivo je bilo i na novinarskoj tribini stadiona Al Thumama. Jedan kolega je od radosti počeo skakati zagrlivši marokansku novinarku koja je plakala od sreće.

Ispred stadiona je dio navijača pokušao ući na tribine bez ulaznica pa je policija imala pune ruke posla.

“Nema nemogućeg u nogometu, to je čar ovog sporta,” rekao je bivši marokanski reprezentativac Abderrazak Khairi.

Do Maroka niti jedna afrička reprezentacija nije uspjela proći dalje od četvrtfinala. Plasmanu među četiri najbolje reprezentacije najbliže su bili Kamerun 1990., Senegal 2002. i Gana 2010. godine, ali nisu uspjeli. (H)