
Ima veliko srce, ali i vruću glavu, prebrz jezik. I koristi ga u krivo vrijeme na krivom mjestu
U trenucima slavlja još jednog povijesnog dosega Hrvatske na nogometnom SP-u Dejan Lovren je odlučio biti “partybreaker”. Po tko zna koji put, na sebi svojstven način obrušio se novinare. Posebna specijalnost Vatrenih, a tako je od prvog dana da u novinarima vide neprijatelje i sve zlo. Stoga me posebno iznenadila fotografija od prije nekoliko dana na kojoj su naši Vatreni novinarima darivali tortu kao znak zahvalnosti zbog toga što su u Dohi stvarali pobjedničko ozračje.
Dugi niz godina sam pratio Vatrene, od prvih utakmica, tamo do 1993. do 2018. godine intenzivno. Upoznao sam obje generacije koje su proslavile naš nogomet, pa ću si uzeti slobodu da ipak napišem ovaj tekst. Nogometaši i novinari nikad nisu bili na istoj strani. Ima u tome i logike, jer novinaru je posao da gleda, ocjenjuje, ali nadasve da komentira ponašanje javne osobe. U nogometnom smislu malo je novinara dovoljno školovano i obrazovano da bi moglo sa sigurnošću dati svoj ekspertni sud, mnogo puta se na kraju uzima dojam na što će se moj Ivan Ivković, koji teži analitici, malo naljutiti. I tu ponekad mogu shvatiti da dođe do ‘iskrica’, ali posve je neprihvatljivo da bilo tko, a bilo ih je i prije i nakon Lovrena pregršt sebi uzimaju pravo da ocjenjuju koliko koji novinar voli reprezentaciju.
Da se ne lažemo Vatreni igraju najprije za sebe, svoj novac, svoje obitelji, branitelje, a tek onda za tete u Konzumu. Apsolutno nisu ti koji imaju pravo prebrojavati krvna zrnca, a osobno znam puno novinara koji strastveno navijaju za klub i reprezentaciju. Malo sam se odmaknuo od svega, jer sam upravo kroz desetljeća svjedočio o toj jednoj lažnoj iskrenosti, o licemjerju, a u konačnici bio okružen mnogobrojnim malverzacijama u i oko nogometa.
A Dejan Lovren je nakon afere s Mamićem i svjeočenjem u Osijeku na sudu, za mene, ali i mnoge osta trajno zabilježen. Jer, iako voli biti glasan, tamo nije morao vikati, već samo govoriti nešto što će u konačnici pomoći mladim igračima, te biti na neki način kao hrvatski reprezentativac primjer.
Zato ću ja punog srca, čestitati Dejanu Lovrenu na velikoj karijeri, sve je osvojio, a ima vremena i da se ispred mikrofona – korigira.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare