Engleski novinar Leigh Yusuf rekao je u intervjuu za Sportifico kako je Gareth Southgate pravi čovjek za klupu reprezentacije Gordi Albiona.

“Postojala je bojazan kako će na njega utjecati ljudi iz Nogometne asocijacije jer je vodio U21 momčad prije A reprezentacije (više zbog toga što su svi ostali engleski kandidati užasni), ali na impresivan način dokazao je kako je svoj čovjek. Lijepo artikulira svoje misli, posjeduje znanje, bistar je i otvoren za nove ideje i, što nije uvijek slučaj, poštuju ga svi njegovi igrači”, kaže Yusuf za Sportifico i dodaje:

“Pokazao je također i da može s ljudima kada je ‘ugasio požar’ nakon štoje hiroviti Sterling tetovirao pušku duž desnog lista – Southgate je medijsku oluju izdržao iskreno i govoreći zdravorazumski, a pritom je podržao svog igrača. To je bila dobrodošla promjena poslije recimo Glenna Hoddlea, koji je pred Mundijal 1998. godine natjerao Sheringhama da pročita unaprijed pripremljenu obavijest u kojoj se ispričava jer je otišao u noćni klub i spavao s jednom djevojkom u večeri u kojoj je trebao biti u hotelu, tjedan dana prije prve utakmice s Portugalom”.

Engleska je bila prvak svijeta 1966. godine, ali poslije toga je bilo puno razočaranja.

“Prošlo je 52 godine otkad je Engleska bila prvak svijeta. Zaboravite dosadnu tiki-taku u Španjolskoj, monopol u Njemačkoj, produženu dominaciju Juventusa u Seriji A. Činjenica je da je Premier liga najuzbudljivija na svijetu, najgledanija, posljedično i bogatija. Nijedna druga nije ni blizu, cijeli svijet gleda engleski nogomet – bio sam svugdje u svijetu, a svi prvo žele govoriti o Premijer ligi kada saznaju da sam Englez. I zašto je onda reprezentacija Engleske toliko prokleto očajna u pokušaju osvajanja SP? To je pitanje od 64 milijuna dolara”.

Na molbu da pokuša odgovoriti na to pitanje, Yusuf kaže:

“Ne znam da li je posrijedi dominacija Premijer lige nad reprezentativnim nogometom, legenda Liverpoola i osvajač Lige prvaka 2005. Jamie Carragher jednom je rekao da mrzi igrati za Englesku. Da li je to nedostatak pauze u prvenstvu zbog koje su engleski igrači iscrpljeni u lipnju nakon što su deset mjeseci ratnici tri puta tjedno u ligi u kojoj je svaka utakmica važna? Da li je razlog nedostatak dobrih, čak samo kompetentnih trenera na mlađim nivoima, što posljedično stvara limitirane profesionalce (to se mijenja, ali bit će potrebno i vrijeme i puno novca iz Premijer lige). Da li je to do toga što mladi milijunaši jednostavno nisu dovoljno motivirani da daju sve od sebe za Englesku? Da li je do toga što mladići manje igraju nogomet nego ranije, pa im manje i znači? Novinar sam koji prati sve nivoe fnogometa – od bazičnog i konferencija do Premijer lige, Lige prvaka i reprezentativnog nogometa i, kada gledam treninge mlađih kategorija, nijedno dijete ne nosi dres Engleske, svi nose dresove premijerligaških klubova i eventualno svog lokalnog. Nivo nogometa viši je u Ligi prvaka i ljudi su obeshrabreni poslije 52 “godine patnje”, da parafraziram čuvenu himnu Eura 96 ‘Football’s Coming Home’ – ona je, usput rečeno, bila ironično predavanje sebe bolnom porazu, a ne patriotsko ushićenje kako je tada tumačena”.

J