Ako vas današnja pobjeda Fogninija nad Nadalom nije bar malo 'štrencula', ako ništa bar potakla da uzmete reket i zatrčite se u obližnji teniski klub - imate ozbiljan problem... Naš BLOGER, našao se u drugoj gabuli - kako u nekoliko kartica stisnuti sve što osjeća kad vidi Fogninija na terenu...

Ne mogu se sjetiti rezultata, trenutak je bio presnažan. Bar je na mene ostavio toliko jak utisak. Fabio Fognini na rubu suza, zgrčenog lica, pokušava obuzdati se da ga do kraja ne preplave emocije. Bio je blizu pobjede nad Rafom, ali koliko blizu? Koji gem, koji rezultat…

Mislim da iz ove perspektive nije previše ni važno. Sama slika Fognina koji pokazuje da mu je stalo, da mu je jako, jako stalo, bila je dovoljna. Izgubio sam doticaj s koordinatama sustava prostor-vrijeme…

INCREDIBLE.

Fabio Fognini ends Rafael Nadal's (11 times champion) 18 matches winning streak in Monte Carlo, 6-4, 6-2, to reach his first career Masters 1000 final.

[getty] pic.twitter.com/omduOFZdNb

— José Morgado (@josemorgado) April 20, 2019

Nekoliko trzaja kapitalca u mreži kasnije, Fabio je opet bio na rubu. Oči su već bile dobrano crvene, suze su nadirale i bile vidljive. Pokušao je biti kurčevit kao i inače, u svom osornom stilu šepurio se terenom, dominirao kadrom i eterom, uživao u svojim trenucima… Ali, emocije su ga ovog puta ‘prebrikale’…

Jedini istinski don teniskog svijeta upravo je u svoju mrežu uhvatio i zauvijek zabrtvio najveću ribu koju je uopće mogao upecati. Nadala…

Pardon, još sam pod utjecam, nisam to dovoljno mesnato sročio – pregazio je najboljeg zemljaša u povijesti! Fognini, tenisač kojeg je jako zahtjevno voljeti, upravo je dohvatio prvo Masters finale u životu. Preko tenisača koji je na ovom turniru čak 11 puta podigao pehar i do danas 18 puta u nizu nije poražen…

https://twitter.com/BellshawGeorge/status/1119634100049129472

Kad sam sinoć s kolegama u redakciji tumačio Bornin ‘raspad’ u četvrtfinalu Monte Carla protiv istog tog talijanskog tenisača, bio sam zadovoljan što smo jednoglasno postigli konsezus – Ćorić je bio nijemi svjedok, promatrač nečega posebnog. Fabio je ušao u zonu, igrao je tenis kakvoga samo on može i pokazao da limiti ovog tjedna ne postoje…

– Moram vam priznati, potajno mi je čak i draže da je Fognini pobijedio danas, smatram da on sutra može pobijediti Nadala dok za Bornu to baš i nisam siguran, barem ne u ovoj fazi karijere – rekao sam tada.

Ali polako, takvu izjavu mogli biste čuti i u svakom od stotina teniskih klubova u našoj zemlji, a vjerojatno i jeste. Svatko tko je ikada pogledao tenis Fabija Fogninija znao je da on to može napraviti. Da je sposoban odigrati ovakav meč, ovakav turnir.

Ako ništa, jer je potrebno bilo pamtiti samo 4 godine unatrag. Bila je to jedna od najslabijih sezona (2015.) u životu Rafe Nadala, ali zauvijek će ostati zapamćeno da ga je jedan tenisač u njoj pobijedio triput, od toga dvaput zaredom na crvenoj prašini. Na lešu. Tamo gdje je on parni valjak, a svi ostali mravi koje treba sravnati sa zemljom!

‘Don’ Fabio nadimak je zaradio zbog nevjerojatno slobodnog pristupa mečevima koje bi često pokazivao, pritom ostavljajući dojam da mu njegov osnovni posao često baš i nije prva misao na pameti.

The words most commonly associated with #FabioFognini are “mercurial”, “inconsistent” and “unpredictable.” But as he has shown so far at the #MonteCarloMasters, he is finding his desire and his mojo yet again | By @anumccartneyhttps://t.co/HvNOfsuIiw

— Firstpost Sports (@FirstpostSports) April 20, 2019

Većinu teniskih poznavatelja, ipak, on je istinski živcirao. Talent koji posjeduje nitko mu nikada nije osporio, a s vremena na vrijeme javili bi se treneri, stručnjaci ili bivši igrači koji bi ga stavljali u red s talentom najobdarenijim igračima. Ikad…

I dok smo se godinama divili lakoći kojom udara lopticu s obje strane, potezima koje u datom trenutku može osmisliti samo on, već nekoliko minuta kasnije proklinjali bismo ga zbog “lude glave” koja mu je najveći neprijatelj na putu ka karijeri koja je mogla biti veličanstvena. Neki će reći i “trebala”…

Je li zaista tako? Hoćemo li sada raspravljati o tome što je talent u sportu i tenisu? Je li to samo moć da opališ forhend od 160 na sat na “mrtvu” loptu protivnika i pritom ostaviš dojam da nisi ni mrdnuo tijelo? Ili u tu kategoriju upada i sposobnost da se svakog dana dižeš u 8 sati ujutro, pet sati provedeš na terenu, još pet u teretani i usput se još odrekneš svega što vole tvoji vršnjaci, oni normalni ljudi koji subotom uvečer idu u disko…

Je li talent i kada možeš samoga sebe natjerati na još samo 5 ponavljanja zahtjevne vježbe, na još samo pedeset metara na kondicijskom treningu… na još samo dva udarca u sredinu terena kako bi protivnik konačno dao loptu pogodnu za napad?

Možda. Možda ne.

Ono što sa sigurnošću možemo reći jest da je rijetko tko u proteklih deset godina izazivao rekacije kao Fognini. I zato ćete danas, u državi koju tenis navodno ne zanima, na teniskim profilima društvenih mreža već u prvoj minuti nakon veličanstvenog nastupa Fogninija svjedočiti materijalizaciji nekoliko desetaka komentara. Kao da je Luka Modrić, upravo, objavio kraj karijere.

Pred vašim očima iskakao je jedan za drugim, brže nego su otkucavale minute na satu, brže nego je udaralo vaše još uznemireno srce…

Titralo je zbog neponovljivog plesa Don Fabija.

Sutra će konačno biti u prilici dohvatiti taj veliki trofej bez kojeg bi njegova karijera izgledala poput ocvale krpe. Vama možda i ne, ali njemu svakako.

Jer, dok se danas poput pauna na Viagri ponovno šepurio terenom Rainiera III., postalo je jasno – Fabio nije napravio što je trebao, možda i zato jer boluje od kompleksa veće vrijednosti!

I možda baš zbog toga, već nakon pobjede protiv Rubljova javnosti je skrovito dao do znanja:

– Odluka je pala, ali neću vam je još reći. Odlučio sam igrati do Roland Garrosa, a tada ću je obznaniti. Muči me lakat, iako ne toliko, ali gležnjevi su u sve gorem stanju. Potrebna je operacija, ali ona bi značila dugotrajni oporavak i još dugotrajniji povratak. Pitanje je imam li motivacije za tako nešto. Vidjet ću što slijedi u bliskoj budućnosti, nadam se bar jednom ‘posebnom’ tjednu.

Fabio Fognini, između redaka, najavio je kraj karijere, osim ako se ne dogodi nešto što će ga natjerati da se predomisli. Neki Monte Carlo.

Rubljov ga je ‘derao’ sa setom i breakom prednosti.
Borna ga je ponižavao…

U oba meča, nešto je zaiskrilo u toj teško razumljivoj glavi. Možda je inat, a možda samo obični, naturalni, nepatvoreni bijes. Sirovi osjećaj ljutitosti na samog sebe zbog činjenice da će jednog skorog dana sinu prepričavati kako je i on dvaput zaredom pobijedio nekad velikog kralja njegova sporta…

Players who have defeated Rafael Nadal on clay more than twice

Novak Djokovic 7
Fabio Fognini 3
Gaston Gaudio 3
Dominic Thiem 3

— Christopher Clarey (@christophclarey) April 20, 2019

Kao Al Bundy i njegova polaganja za srednjoškolsku momčad, kao ujak Albert i njegove pomorske bitke…

Možda je baš uz reprizu Mućki jednog od ovih dana Fabio konačno prelomio –  ne, ja nisam taj. Ja vrijedim više od lovačkih priča!

Vrijediš, Fabio, vrijediš. I baš zato, idi u tri krasne…