Jel' gušt drukati za Liverpool dok vaš klub TRUNE?

Uncategorized 9. tra 201913:16 > 13:16
Al Bello/Getty Images for Lumix

Posjećenost stadiona u HNL-u tema je koja se prati s posebnom pozornošću otkad je tog natjecanja, a posebno je aktualna u kontekstu nedavno zabilježenih brojeva na domaćim igralištima. Naš KOLUMNIST ima stav o tome i želio bi da ga, barem, pročitate...

Kad sam bio mlađi, maštao sam o danima kad će i naši stadioni biti barem polupuni. Ne znam koji mi je bio vrag, zašto mi je to bilo važno, ali s vremenom sam odustao.

Odustali su i naši sportski kroničari, koji bi nekad redovito izvještavali o posjećenosti, uspoređivajući njene trendove s prethodnim sezonama, drugim europskim ligama. Oni najrevniji trudili su se stvarati afirmativne tekstove o našem nogometu kako bi potakli ljude da malo više cijene domaćicu, da ‘kupuju hrvatsko’…

Na smjeni tisućljeća nestao je i posljednji otpor ili sam ga ja jednostavno prestao uočavati. Je li zrcalo u šumi zaista slomljeno ako nije bilo nikoga da to vidi?

Je li hrvatski nogomet zaista takva banana ako ga svi jednostavno ignoriramo? Čini se da bi moglo biti lakše trpjeti naizgled nepodnošljivo ako se rukama prekriju oči…

Jer, pazite, tri dana nakon prolaska Plzenja, Dinamo je na Maksimiru došlo pozdraviti 4300 ljudi u derbiju protiv Osijeka. Tri dana nakon junačke pobjede nad Benficom u prvoj utakmici, modre je prema teškom gostovanju u Lisabon, i to u derbiju prvenstva s Rijekom, hrabrio 6181 gledatelj!?!

Kažu, nogometna euforija je opet zavladala gradom…

Malo morgen. Zavladao je neposredni poriv, kao što je pun Dražen Petrović ovog vikenda bodrio inače ne pretjerano omiljenu Cedevitu do ispadanja iz ABA lige… Zašto je tu utakmicu pratilo 5-6 tisuća ljudi, a na ostalima – uključujući Eurokup – ukazalo ih se tek nekoliko stotina?

Zašto je važna Viktorija ili Benfica, a nije Osijek ili Rijeka?

Cedevita je igrala za možebitnu Euroligu, a to zvuči tako gordo… iako se na utakmicama te iste Eurolige nekoliko godina u natrag pojavljivao jedva tek 2-3 tisuće gledatelja u prosjeku.

Osmina finala, četvrtfinale Europa lige… Pa zar treba objašnjavati što to znači… Ali, HNL, pa koga briga za domaći nogomet, livade, tu namještenu ligu, te očajne klubove koji svake godine prodaju najbolje igrače i manje-više samo dodatno pojačavaju ionako prejakog Gospodara? 

Zar nije najjednostavnije uključiti Sportklub, posjesti se oko 2 u subotu pred TV zaslon i do nedjelje oko 23 ne odmicati se uz bodrenje “svojih” omiljenih klubova. Danas je to Liverpool, sutra Barcelona i Golden State…

Da, da, znam, niste od malih nogu u tom vagonu, nekad ste i vi s plavim šalom išli na ‘sjever’ Maksimira, ali s vremenom ste shvatili gdje leže prave vrijednosti. Ta, nećete valjda odvajati svojih teško zarađenih 30 ili 50 kuna za utakmice lige u kojoj je sve već jasno, na stadionima gdje ne postoji ni krov nad glavom, a sanitarne uvjete da niti ne spominjemo…

Postoji u tome jedan mali problem – dok upravo gledate kako Englezi ulaze u jednu od najdramatičnijih završnica za naslov prvaka, dok Liga prvaka ulazi u zadnju fazu koja možda nikad nije bila jača, s nikad izjednačenijim parovima i nikad više kandidata za naslov…

…Ne stegne li vas bar malo oko srca dok hodate do svog omiljenog sport-kluba. Dok ćete s nekoliko desetaka nogometnih sommeliera i gurmana raspravljati o sjajnom ‘buquetu’ koji daje svaki dodir Manea, Sanea ili de Bruynea s loptom, možda ćete u potpunosti zaboraviti da je tek kojih stotinjak metara dalje jedan nogometni klub pola sata ranije završio svoju utakmicu.

Pratilo ga je 200 ljudi. Klub je na ime prihoda od ulaznica pokrio tek možda liječničko osoblje i zaštitarske snage. 

Na jednom od najljepših stadiona u državi, u najpovoljnijim klimatskim uvjetima. Samo 200 ljudi od 57 tisuća koji žive u gradu smatrali su važnim prisustvovati utakmici kluba koji se nosi ime grada u kojemu su naučili tako neobično govoriti, koji ih je naučio drukčije od ‘zadojenog’ ostatka države gledati na svijet oko sebe.

Nisu birali roditi se tamo, ali da se nebo otvori i ponudi im priliku za novi start – ma tko bi odbarao odrastati igdje drugdje, jer i ‘anđeli znaju gdje je raj‘…

Biste li odabrali nešto drugo, osim Dubrave… Kajzerice… Retfale… Borongaja… Kantride…

Ne biste se usudili, jer znate da u tom slučaju ne biste imali život kojeg sada imate. Krasnu suprugu, predivnog sina kojeg je upravo zavoljela prva cura. Zagrlila ga i poljubila, smješkajući mu se kao da gleda najdraži kamen u svemiru…

Biste li to imali SADA da je prije 20 ili 30 godina otac čekirao kartu za Novi Zeland i tamo vam ugradio potpuno drukčije vrijednosti?…

Oprosite što sam vas omeo, znam, nije pristojno. Danas je prva utakmica četvrtfinala Lige prvaka. Ali što ću, volim pišati uz vjetar, pokvariti zabavu. 

Jer kakav god bio – korupcijom i nepotizmom zasićen, raspalog stadiona, nekvalitetnih igrača, besperspektivne budućnost, zapišanih zahoda… Tu je. Živi, ne da se. I tamo neki dječaci udaraju nogometnu loptu i znate što ću vam reći?

Ne ide im loše. Trude se, uklizavaju, blatnih dresova, udova i lica ponosno izlaze s terena. Igraju prvu ligu, ali ne bodri ih 5 tisuća navijača kao Oldham u četvrtoj engleskoj.

Kad im na noge dođe lokalni rival, stadion zjapi prazan, iako u isto vrijeme utakmica njemačkog regionalnog kupa napuni stadion od 30 tisuća ljudi.

Možda ljudi u Njemačkoj nemaju televizore, ne znaju da u isto vrijeme mogu gledati kvalitetnije utakmice… Ako bi pronašli dobar izvor, bolji nogomet gledali bi čak i putem streama s pulskog Alda Drosine, u jednoj od 20 najboljih liga Europe. HNL-u.

https://twitter.com/fu_meister/status/1114610469992427520

No, jednu stvar nikako ne bi mogli shvatiti – zašto nema nikoga na tom lijepom žutom stadionu?

Zbog kulture, mein freund, zbog sportske kulture.

U Hrvatskoj ona ne postoji! Nikoga ne zanima tek sudjelovanje, ne pronalazi se smisao u borbi za razvoj ljudskih i atletskih vještina… Nitko na utakmicu ne ide kako bi naučio neki novi potez od boljih od sebe, kako bi se divio onima koji znaju nešto što većina ne zna. Ako ništa – kako bi se samo gledao sport, ta lijepa ljudska aktivnost…

Na utakmice u Zagrebu, ali i cijeloj državi izuzev Splita, ide se samo kad šira grupa zaključi da je nešto zanimljivo i drugima. Uniformiranost i jednoobraznost je zastrašujuća, kao da je nasljeđe socijalističkog jednoumlja i ‘demokratskog’ dvoumlja zauvijek pustilo korijenje u mentalitetu naših ljudi – čini što želiš, samo dok to nije suprotno od onog što čine drugi!

I dok roditelji prvašićima kupuju skupe mobitele samo kako ne bi bili drukčiji od vršnjaka i kako oni ne bi bili različiti od ostalih tata i mama, Bad Blue Boysi odustaju od progona višestruko malobrojnijih Zagrebovih White Angelsa. Jer ih više jednostavno nema. Nema ni NK Zagreba. Rudeš Dogs su nekad bili face, ali ta kur*evitost negdje se zagubila, baš sad kad bi malo prkosa najviše koristilo istoimenom prvoligašu.

Kako to da se u gradu od gotovo milijun stanovnika nikad nije okupilo barem tisuću ljudi koji bi prepoznali da nije neki dokaz frajerstva priključiti se najjačoj grupi u gradu. Budite frajeri, navijajte za neki vaš ‘Oldham’, koji – usput – nikad neće u PL iz svoje četvrte lige, ali njegove pristalice to previše ne smeta. Pa ih se pojavi pet tisuća kod Fulhama u kupu i apsolutno razvale svojom pojavom!

Jer su frajeri, jer ih nije briga je li bolji Real ili Barca, United ili Liverpool.
Najbolji je njihov klub!

https://twitter.com/FCK1S1S/status/1082337629159546881

I dok se to ne počne pojavljivati i kod nas, ‘pašnjaci’ – koji to odavno već nisu – ostavljat će dojam užasa. Jer, kakav god proizvod imali, nećete dobro proći ako ga ne upakirate u lijepu ambalažu. A tribine su upravo to, kulisa bez koje ništa nema smisla i ništa ne izgleda kako treba…

I društvo nam neće kretati iz blata, jer više od ičeg, trebaju nam ljudi koji razmišljaju DRUKČIJE, koji gledaju na svijet oko sebe izvan okvira…

I zato TAKOĐER vaš lokalni klub treba vas na tribini. Vaš glas, vaš novac, vaše prisustvo. Da svi zajedno opet primijetite neki smisao. 

Stoga ne budite papak, skupite hrabrosti i kupite kartu za Drosinu ili ‘Kušeka’. Pojavite se tamo, čak i ako vam se od toga diže želudac. Ako ništa, iz inata prema drugima, iz inata prema svojoj gledateljskoj gizdavosti.

Za United i Liverpool danas ionako navijaju svi.

Ma tko bi vas i primijetio u toj masi…