Priča o tome kako naoko jednostavne ideje mogu izbrisati najveće strahove s kojima se sportaši susreću...

David Taylor vladao je eterom tih devedesetak sekundi. Jelena Ostapenko pretvorila se uho, a život je privremeno stao i na suprotnim krajevima optičkih i ostalih kabela. Znali smo da svjedočimo nečemu jako važnom. Neki od nas sjeli su, uzeli olovku i papir u ruke ili u najgorem slučaju mobilni uređaj i – zapisivali. Kako misli ne bi nestale…

Mudrost koju je trener finalistice Miami Opena izrekao tijekom njena četvrtfinalnog okršaja sa Svitolinom u prvu ruku nije djelovala spektakularnom. Dapače, zakleli bismo se da smo izvedenice tih samorazumljivih rečenica već negdje čitali…

– Ako želiš pobijediti, moraš biti spremna izgubiti!

Samo na prvi pogled, riječ je o parafrazi legendardnog Grunfa. No, nekadašnji trener Ane Ivanović, Samanthe Stosur, Naomi Osake i Ajle Tomljanović bio je vrlo ozbiljan i potpuno posvećen u naumu da dopre do svoje štićenice.

Okanio se mora ‘tvrdih’ uputa i usmjerio na ono što je, u suštini, najbitnije. Tabanje već utvrđene staze zbog koje, između ostalog, ove sezone možemo često vidjeti nasmijanu Jelenu Ostapenko. Opuštenu, gotovo bezbrižnu, čak i kad rezultat ne sugerira da je pravi trenutak…

Nice passing shot by Borna #Coric vs Zverev #MiamiOpen (Video @tennistv) pic.twitter.com/P68YBONIfu

— We Are Tennis (@WeAreTennis) March 30, 2018

“Znao sam da sam izgubio od njega triput zaredom. Nikad nisam bio dobar protiv Andersona. Pa ipak, govorio sam si – potrebna su mi samo dva dobra poteza i njegova pogreška. I bolje serviranje. Tako je i bilo. Napravio je dvostruku, ja sam pogodio neke stvari i počeo bolje servirati”

Tako je Borna Ćorić opisao presudne trenutke u četvrtfinaloj pobjedi protiv Kevina Andersona u Indian Wellsu. Gubio je za break u trećem setu, protiv tenisača kojeg nikada nije uspio pobijediti. Borna kakvog smo poznavali do 2018. odavno bi izgubio strpljenje, smirenost i pod utjecanjem prevelike doze adrenalina, vjerojatno mu glavom ni ne bi prostrujale citirane misli…

Kažu da veliki umovi razmišljaju na sličan način. Potvrdu možemo prepoznati na primjeru najugodnijeg iznenađenja Sunshine turneje. Njegova promjena u pristupu mečevima s psihološkog aspekta bila je primjetna već početkom ove godine i nemoguće je da samo koincidira s činjenicom da je krajem prošle počistio cijeli tim.

De la mano de Ricardo Piatti, Coric quiere ser el mejor jugador posible https://t.co/xfPJE7ll9c

— Punto de Break (@PuntoDBreak) March 15, 2018

Ivan Ljubičić veliki je um tenisa, bez ikakve sumnje potvrdio je to u svojim igračkim godinama. Svi koji su pratili njegovu karijeru rekli su da je od resursa kojima je raspolagao napravio nevjerojatne stvari. Bio je inteligentan igrač, a mentalnim kapacitetima iskazao se ubrzo nakon preuzimanja Rogera Federera.

Za karijere je bio možda i tjelesni najspremiji igrač Toura, a velike zasluge za to imao je Ricardo Piatti. Talijan, koji s Ljubom od ove godine ostvaruje značajan utjecaj i na Borninu karijeru, sigurno je ostvario dubok trag i na drugim elementima, ponekad još i važnijima…

Sjetimo se samo kako je Ćorić izgledao tijekom ovih nekoliko godina na Touru? Već nakon tri odigrana gema, vodio ili izgubio, bio bi vidno isrcpljen od samo-bodrenja, nerviranja… ukratko, prevelike emotivne potrošnje! Novi članovi u stožeru odmah su primijetili da to ne valja…

“Riccardo Piatti i ostali članovi tima rekli su mi: Ne možeš imati takve amplitude. To nije dobro za tvoj tenis. Moraš prihvatiti određene stvari. Primjerice, u meču s Andersonom, prihvatio sam da ne igram dobro.”

Učinak je očigledan! Borna je prije meča sa Zverevom u četvrtfinalu Miamija od mnogo ljudi koji prate sport označavan kao favorit zbog svoje hladne glave…

https://twitter.com/tkjpassingshots/status/978759184450752513

Hladne glave? Odakle sad to, pitali su se neki padobranci koji se u praćenje (naših) sportaša uključuju samo kada ostvaruju velike rezultate…

No, nije se dogodilo preko noći. Borna je svjetskim medijima nakon fenomenalnog Indian Wellsa govorio kako je u potpunosti promijenio način na koji doživljava cijelu igru:

“Prije sam bio previše usmjeren na renking i rezultate. Mislio sam kako ih mogu kontrolirati. Sada više ne razmišljam tako, cilj mi je igrati dobro, donositi dobre odluke na terenu i razvijati se kao igrač. A ne ostvariti toliko ili toliko pobjeda.”

Usmjerenost na proces, a ne na ishod…
O tome je, između ostaloga, Jeleni govorio Taylor u onoj izmjeni kod 6:5 za protivnicu u drugom setu. Prije nego će Latvijka osvojiti posljednja dva gema u meču i dohvatiti prvi veliki rezultat nakon osvajanja Roland Garrosa prošle godine. Kako mjeseci nakon senzacije u Parizu nisu bili na tom tragu, odmah su je dežurni nestrpljivci počeli označavati kao “Čudo za jedan Grand Slam”.
Kao da je i to malo…

@OstapenkoJ1997 what do you think of her? ?????? #Ostapenko pic.twitter.com/McroKpHnqc

— Alex (@AlexBright56) March 24, 2018

No, David Taylor došao je na smjeni godina. I donio jedan neobičan pogled na stvari.

Kako bi bolje igrala, ne razmišljaj igri.
Ako želiš imati bolje rezultate, nemoj razmišljati o rezultatima.
Razmišljaj o procesu.
A sam proces vrlo je zahtjevan, troši toliko tjelesnih, fizioloških i mentalnih resursa da nećeš imati vremena i snage plašiti se konačnog ishoda.

To je filozofija koja se fantastično može primijeniti u svim sportovima i gotovo svim sferama života. Tako jednostavna, a poput gumice briše sav negativni balast koji se nakuplja u glavama pretjeranom stresu izloženih mladića i djevojaka.

Nije li Borna najbolji primjer…