Dinamo će na gostovanje Rijeci otputovati na dan utakmice, a to je praksa koju ne primjenjuje u ozbiljnim okolnostima...

Iako se iz kluba pravdaju da to čine kako bi uštedili nešto novca, jasno je – nema šanse da bi si dozvolili takav “luksuz” da situacija na ljestvici nije kakva jest. Prvenstvo su osigurali odavno, a matematički su ga potvrdili još 22. lipnja, prije dva tjedna!

Tada je do kraja HNL-a preostalo još 6 kola, odnosno, dvije trećine od cijelog jednog kruga od četiri od koliko se sastoji sustav natjecanja naše premijernog nogometnog ranga.

U međuvremenu, Dinamo je odigrao s Osijekom, večeras će gostovati Rijeci, za tjedan dana dolazi mu Hajduk. Samo je jedan klub od onih koji se bore za drugo mjesto ostao nezahvaćen, a to je Lokomotiva. S njima su “plavi” igrali kolo prije nego će “nulom” kod Gorice ‘bezicirati’ novi naslov prvaka…

Jasno je što se ovdje događa, sama završnica prvenstva, a mislim da nikad nismo imali napetiju borbu za drugo mjesto, bit će dramatično poremećena upravo činjenicom da GNK ne igra “punim gasom”.

Jovićević eksperimentira s postavom, uvodi mlađe igrače u igru, i sam se uhodava u novi posao. Sve je to logično, shvatljivo i legitimno. Postavlja se pitanje – treba li biti i legalno?

Jer, teško je shvatiti da će s istim pristupom Dinamo krenuti i na Hajduk za tjedan dana, a već sama ta činjenica stavlja splitski klub u neravnopravan položaj.

Ne smijemo zaboraviti primijetiti još jednu stvar – posljednje dvije utakmice Dinamo će odigrati s Varaždinom i Istrom, klubovima koji se bore za opstanak u ligi. Igrati protiv momaka koji jedva čekaju da sezona bude privedena kraju i protiv onog Bjeličinog stroja… Oprostite, ali nije isto!

Nije niti pošteno prema ostalima koje je zatekla upravo ta sudbina!

Jer, neki će tako imati ‘sreću’ da će igrati s mlohavim Dinamom na svom terenu, dok su drugi morali na njegov teren još dok je bio krut.

Zahvaćeni su i oni na vrhu i oni na dnu, ali ne jednakomjerno, slučaj Hajduka možda to najbolje potvrđuje.

Takvih situacija ima i u drugim ligama, a najsvježiji primjer nedavno je utakmica Citya i Liverpoola gdje su aktualni prvaci bili potpuno ispuhani i nemoćni protiv goropadnog Pepova stroja. Nitko se nije pretjerano zgražao nad time kako je Liverpool izgledao u utakmici u kojoj je popio 4 komada od najvećeg protukandidata za naslov, jer znali su da su prethodnih dana “tulumarili” i da su se mentalno ispuhali.

Za LFC to nije bila važna utakmica, ali za City i njegove protukandidate za drugo mjesto bogami jest. I tamo je netko oštećen zbog toga što ovaj Liverpool nije isti koji je nastupao u dotadašnjem dijelu prvestva.

Koje je rješenje za ovakve situacije koje lige dovode na rub regularnosti?

Postoji nekoliko opcija, ali nijedna nije idealna.

1. OPCIJA “Najpametnija” je oblikovanje playoff-playout sustava kao što je slučaj u Rumunjskoj. Tamo dolazi i do prepolavljanja bodova nakon prvog dijela natjecanja upravo kako bi se izbjegle ili minimizirale završnice u kojoj jedan od klubova više nema ni za što igrati.

Međutim, ta opcija ne sviđa se mnogima, uostalom, svojevremeno je bila korištena i u Hrvatskoj i nije naišla na dobre odjeke.

2. OPCIJA – Može li se, kao drugo rješenje, nametati klubovima dužnost da u postavi imaju toliko i toliko % igrača koji su tijekom sezone nastupali u početnoj postavi? Smije li se uopće tako nastupati s pozicije nogometnih saveza, je li to uopće ustavno i zakonito? Nisam siguran da je odgovor potvrdan.

Uostalom, čak i kada bi se mogle provesti te mjere, tko bi osigurao da su igrači koji su prisiljeni igrati dovoljno motivirani i da za klub ne bi bilo bolje da igra netko tko je lošiji, ali više grize?

3. OPCIJA – Možda najradikalnije rješenje bilo bi eliminacija bodova osvojenih protiv klub(ov)a koji se više ne bori ni za što. Međutim, tada bi se iz računice uklonili i bodovi osvojeni u fazi kada je taj klub itekako bio kompetitivan, što opet nije dobro. Postavlja se i pitanje zbog čega bi se tada uopće i igrale utakmice s tim momčadima u preostalom dijelu prvenstva, poput ove današnje između Rijeke i Dinama?

4. OPCIJA – Posljednje rješenje možda je najjednostavnije – prihvatiti situaciju takvom kakva jest, kao dio života sportaša koji je ionako rijetko pravedan. Uostalom, na rasplet sezone i uspjehe pojedinih momčadi veliki utjecaj imaju drugi elementi sreće. Poneka ozljeda protivnika, suspenzija, ova ili ona kazna, sudačka odluka.

Problem je što u ovom slučaju javnost dobiva puno materijala za “ulične priče” o nečasnim radnjama, izmicanjima, dogovorima, popustima i drugim izvannastavnim aktivnostima.

A sve to narušava imidž lige.

To je posljednje što hrvatskom nogometu treba.

Zato, ako imate neku bolju ideju od četiri navedene, slobodno nam se javite u komentarima. Rado ćemo pročitati svaku suvislu zamisao…