Hrvatska će protiv Brazila ostaviti srce na terenu, znamo da znate, ali nikad nije na odmet podsjetiti širu populaciju.

Brazil će biti još jedna od mnogih povijesnih utakmica hrvatske reprezentacije. Povijest je riječ koju sportski novinari vole koristiti jednako često kao ‘domjenak, pivo ili besplatni wi-fi’. Ne, nema ništa povijesnog u utakmici protiv Brazila u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva. Samo jedna od mnogih utakmica kakve je Hrvatska već igrala i kakve će igrati u budućnosti.

Živimo u doba izrazitog populizma. Ljudima se vole plasirati stvari koje će probuditi emociju, nekad ispravnu, a ponekad onu negativnu, baš kada želite nekoga na nešto ‘nabrijati’. Nogomet je poseban sport iz mnogih razloga, a to je svakako jedan.

‘Ostavit ćemo srce na terenu‘, vjerojatno je najčešća floskula koja se koristi u sportu, nogometu posebno. Govori se, naravno, o metafizičkom djelovanju, kako bi se, ponavljam, probudila emocija među pukom. Kao da taj isti puk razmišlja kako će nogometaši-milijunaši srcem ganjati loptu po travnatoj podlozi, dok oni sami razmišljaju zašto su jaja u trgovačkom lancu poskupjela sa 16 kuna prošli mjesec na 21 kunu ovog mjeseca.

Možda je vrijeme da se okrenemo pameti?

Lijepo je imati srce, još ljepše kada se to srce koristi na bolje načine. Nogometaši su bezbroj puta pokazali kako je njihovo srce najvažnije kada treba pomoći potrebitima raznim humanitarnim akcijama, takvo srce je najbitnije.

A ono nogometno, i to protiv Brazila? Mislite li stvarno da će ‘ostavljanje srca na terenu’ imati kakav utjecaj na ishod s moćnim i talentiranim Brazilcima? Neće. Znate zašto? Jer i Brazilci imaju srce, ali i talent. Oni će razmišljati kako uništiti hrvatsku obranu, pronaći će slabosti i pokušati iste iskoristiti.

Možda je vrijeme da se i naši igrači tako postave. Zaigrajmo pameću, hrabrošću i smirenošću. Nitko ne očekuje da će Hrvatska pobijediti što je odlično, dobro je biti podcijenjen, takvo nešto može samo izazvati reakciju.

Hrvatska ima Zlatka Dalića – svoju sretnu zvijezdu

Postoji jedna izreka koju obično koriste muškarci…’bolje se roditi bez k….nego bez sreće’. Složit će te se da u mnogočemu takvo nešto ima uporište. Kaže mi prijatelj neki dan ‘nema stvorenja na ovom svijetu koji ima više sreće od Dalića.’

Odgovorio sam protupitanjem, zar je to toliko loše? Ta sreća se neće uvijek manifestirati, ali neka bude prisutna. Bolje imati sreću nego je nemati.

Iako sumnjam da će i Brazilci tako razmišljati. Njihova sreća je talent koji posjeduju u izobilju. Brazilce se može pobijediti jedino na identičan način. Pameću, talentom, koncentracijom, smirenošću. Sigurno ne ostavljanjem srca na terenu.

Nemojte me vrijeđati, i ja imam srce

Prije otprilike godinu dana napisao sam jedan tekst u kojem sam kritički govorio o talentu Josipa Juranovića i Marija Pašalića. Bez vrijeđanja na osobnoj razni jer to nikad nije bio moj stil, niti kao novinara, a sigurno ne kao osobe. Jednostavan kritički tekst. Zauzvrat sam dobio vrijeđanja na društvenim mrežama, prijetnje koje srećom nisu bile ozbiljne, čak su me neke osobe iz nogometa pokušale kontaktirati putem trećih osoba.

Živimo u čudno vrijeme gdje se čovjek vrlo brzo uvrijedi. Kažeš ‘dobar dan’, a netko će reći ‘zašto pretpostavljate da je dobar?’ Nisam gospođo pretpostavio da je dobar, samo sam poželio ono pecivo iza vaših leđa koje izgleda svježe, iako vjerojatno nije.

Što danas mislim o Josipu Juranoviću? Čestitam mu, čovjek je u reprezentaciji starter. Kažu da ga traži Atletico Madrid, svaka čast, to je lijepo. Možda taj transfer i ostvari. I dalje mislim da je Stanišić bolji igrač, ali to je samo moje mišljenje.

Što danas mislim o Pašaliću? Dobar igrač, iako i dalje pokušavam shvatiti koja je njegova stvarna pozicija, odnosno koja je njegova svrha u igri. Ali, eto možda ne mogu takvo nešto rezonirati jer nisam nogometni stručnjak, niti trener, samo čovjek koji sjedi uz laptop i piše jedan od mnogih tekstova.

Pišem tekstove, ali ne ostavljam srce na virtualnom papiru. Srce mi služi za druge stvari. Možda ljubav…prema nekome ili nečemu, želji za nekome ili nečime. Tekstove pišem tako što koristim mozak, ponekad me posluži dobro, a ponekad napišem gomilu gluposti pa bih najradije zapalio taj list papira. Ali ne mogu jer je…virtualan.

Samo glava. Smireno. Trezveno. Brazil može ostati u četvrtfinalu, a Hrvatska ponovno dočekati polufinale. Možda zabije Juranović, možda Pašalić. Možda obojica. Bilo bi lijepo. Dugo nisam dobio poruke njihovih navijača, tada bi ih sigurno dočekao. Sa zadovoljstvom.