Ako smo se nečega naslušali proteklih dana, to su svakako nogometaši i njihovo 'navodno' odbijanje smanjenja plaća. Opravdano se postavlja pitanje, zašto su nogometaši odjednom toliko bitni?

Pisali smo podosta o nogometašima, posebice onima u Engleskoj koji su neki od najplaćenijih sportaša na svijetu. Činjenica jest, Premier liga je zbog sjajnih financijskih uvjeta (tv prava, sponzori, posjeta utakmicama) najprofitabilnije nogometno natjecanje na svijetu gdje čak i oni klubovi koji nemaju znakovito ime i prezime lijepo žive.

Primjerice, Norwich koji je ušao u ligu nakon sjajne lanjske sezone u Championshipu, potrošio je tek dva milijuna eura na pojačanja u prošloljetnom prijelaznom roku unatoč tome što su ostvarili fantastičnu zaradu plasmanom u Premiership. Iz kluba su nedugo zatim objasnili kako su iskoristili značajnu financijsku injekciju i klub izvukli iz svakojakih problema.

To će ih u vjerojatnosti koštati ekspresnog povratka u drugu ligu, ali njima se to svakako isplatilo. Neki od, ugrubo rečeno, prosječnih igrača PL-a zarađuju zaista basnoslovne novce, ne samo za običnog čovjeka već i za igrače slične kvalitete u drugim ligama ‘petice’. Jedan igrač, primjerice, Brightona zarađuje 50, 70 ili 100 tisuća eura tjedno što je gotovo nezamislivo čak i u jednoj La Ligi za, recimo, igrača Levantea.

Stoga, igrači Premier lige laka su meta za vrle političare koji vlastitu neučinkovitost ili loš javni imidž lome na leđima igrača koji su dio privatne lige i jednostavno uzimaju ono što im je ponuđeno u sustavu kojem oni sami donose milijarde eura zarade. Sama televizijska prava PL je prodao za više od tri milijarde eura.

Britanski ministar zdravstva Matt Hancock se i sam nalazi u nezavidnoj situaciji, njegova stranka na vlasti čiji je član, a i premijer Boris Johnson, žestoko je kritizirana zbog loše reakcije na početnu pojavu pandemije koronavirusa, a sada su očekivano promijenili ploču.

‘Nogometaši zarađuju nevjerojatne novce, red je da se odreknu dijela svojih primanja i pomognu onima kojima je to potrebno,’ kazao je nedavno Hancock.

Mnogi političari, građani, nogometni i sportski navijači podržali su ga u tim nastojanjima, a nisu pomogle niti reakcije pojedinih klubova koji su odlučili otpustiti 200-njak neigračkih zaposlenika kako bi teret njihovih plaća prebacili na leđa države. U međuvremenu, Liverpool se predomislio nakon brutalnih uvreda čak i od strane vlastitih navijača, dok su stav zadržali Tottenham i Newcastle čiji su vlasnici milijarderi.

Odjednom, igrači su postali državni neprijatelj broj jedan, ti zločesti ljudi koji ne žele pomoći običnom narodu. Na nogometašima je počelo takvo iživljavanje kao da ljudi nekome nešto duguju. Posebno je zanimljivo slušati kako pojedinci uspoređuju nerealnost primanja sportaša u odnosu na zaposlenike javnih službi poput medicinskog osoblja i sličnih.

Zašto su odjednom nogometaši toliko važni?

Iskreno, postavite sami sebi pitanje, da posjedujem talent koji bi mi omogućio igranje nogometa na najvišoj razini i da pritom naganjam loptu po livadi za godišnju plaću od primjerice dva milijuna eura, bi li to odbio? Morali biste biti zaista totalni luđak!

Nogomet je biznis u kojem se svake godine izvrte milijarde dolara isto kao što farmaceutske tvrtke godišnje ‘okrenu’ vjerojatno nekoliko desetaka puta više novca. Banke zarađuju goleme iznose na nerealnim kamatama ili pak običnog čovjeka prisiljavaju da uopće kod njih otvara račun kako bi tamo primio plaću, a za to mu još naplaćuju naknadu. Dakle, državni zakon mi nalaže da jednostavno moram imati bankovni račun, a onda banka uz podršku te iste države meni, običnom čovjeku, naplaćuje tu ‘čast’. Nelogično, daleko više nego aspekt plaće sportaša.

Dakle, pitanje jest, zašto na istom udaru nisu bankari, vlasnici investicijskih fondova, farmaceutske tvrtke ili milijarderi, znate koji? Oni koje NAROD svakih desetak godina mora izvući iz financijskih problema koje su ovi sami uzrokovali, a nitko od njih, ili barem rijetki, završe tamo gdje bi trebali, iza rešetaka.

Nogometaši su svoj novac pošteno zaradili, bez obzira što je riječ o ‘ganjanju lopte po livadi’. Nikome taj novac nisu oduzeli, ukrali, niti su opljačkali banku. Posjeduju talent za nešto i taj su talent naplatili, neki više, a neki manje. Njihova je osobna odluka hoće li iskoristiti taj novac, ili istoga se odreći kako bi pomogli onima koji se nađu u problemima kad se dogodi velika kriza. Srećom, zaista velik broj nogometaša, sportaša općenito upravo se u tom aspektu i iskaže.

Hrvatski nogometni reprezentativci pomogli su svojim građanima koje su pogodili prirodne katastrofe, i to više puta! Članovi PL klubova, svaki zasebno na neki su način pomogli svom narodu, a sada su se okupili i igrači na jednoj višoj razini osnovavši fond za pomoć osoblju iz zdravstva. Navodno se radi od iznosu od šest milijuna eura.

U petak ujutro saznali smo kako su igrači moskovskog Lokomotiva odbili odreći se 40 posto svojih plaća, a mnogi su stali na njihovu stranu s pitanjem, a gdje je novac od Lige prvaka? Slično se dogodilo i u zagrebačkom Dinamu gdje je situacija dodatno eskalirala. Igrači s trenerom klubu su osigurali golem novac, dakle zaradili su dovoljno da se i njima poštuje plaća garantirana ugovorom.

Zaključna misao

Kapitalizam je čudna biljka, ljudi će ga prihvatiti, pogotovo u zapadnom svijetu jer lijepo je zaraditi. No, kad kriza postane stvarna, pogotovo u situacijama kada sustav pojedinih država upadne u značajne probleme, sportaši su ti koji bi sustav trebali spasiti.

Percepcija koja je izlizana i posve nekorektna.