Nađoh se tako, ničim izazvan jednog prohladnog prosinačkog dana u Budimpešti. Nisam bio na Adventu kao nekada prije, nego na nečem za mene osobno puno važnijem, mada je malo kome u stvari protekle večeri bilo do nogometa

Kalendar obligatno, uvijek mora biti onaj kancelarijski. S tri dijela koja će uvijek, sukladno glagolskim vremenima definirati – kad se dogodila ili će se tek dogoditi sljedeća utakmica najdražeg kluba. Raznim bojama naglasiti se mogu one važne utakmice, ali poseban flomaster morao sam negdje nabaviti za ovaj četvrtak. Ipak, ne živim i ne radim u Engleskoj, jer da je tako, bio bi jedan od onih s doživotnom kartom za Bridge. Iako takva vjerojatno ne postoji, već bih se s nekim dogovorio, pa i potpisao ako treba neki ugovor o ljubavi koju treba ispoljiti svake subote popodne.

Ždrijeb skupina Europske lige donio je Budimpeštu u posljednjem kolu. Naravno da je način života uzrokovao odvajanje od usta kako bi se 14. prosinca, dan prije no što zazvoni zvono koje će u škrabicu ubaciti ponešto novca, mogao naći na ovom Chelseajevom izletu. Sve je riješeno, prvi s pet pobjeda trebaju Plavci iz Londona otići na ovu ekskurziju, baš nakon veličanstvene pobjede protiv Plavaca iz Manchestera.

Zapravo, osim đira po inače fino posloženom gradu u vrijeme adventa i same utakmice koju sam pratio u društvu engleskih kolega, ideja mi je bila počastiti drage pratitelje i čitatelje našeg portala nekom novom verzijom priče s našim Mateom Kovačićem. Rekoh, idem polu-navijački, jer akreditaciju ipak valja i opravdati. Ova je ili ovakva priča trebala biti samo nusprodukt doživljenog.

Da stanemo s poslovnom-nogometnom stranom zakratko, u većini zamisli uštopao me stari talijanski majstor. Ozbiljnosti ili neozbiljnosti radi, odlučio je na mađarsko tlo poslati momčad bez onih najjačih. Nema Kepe, Edena, Matea, N’Golo nije tu, nema ni Davea koji se s pravom hvali kapetanskom vrpcom u zadnje vrijeme. Sve su te vijesti jasno, izašle s klupskih kanala tek dan prije utakmice.

Da se i u jednom danu može izdogađati podosta anegdota za prepričavanje, opet sam se sam pobrinuo. Samo se meni valjda može dogoditi da uđem u fan-shop jednog kluba i tražim nešto od njemu mrskog rivala. Jer, utakmica se igrala na Groupama Areni, igralištu u vlasništvu Ferencvarosa. VIDI-jeva Sostoi Arena nije predviđena za europske oglede pa su uskočili iz Ferencvarosa s kojim VIDI već u nedjelju igra veliki derbi u zadnjem kolu mađarske polusezone.

“Imate onaj šal, onaj na pola, VIDI – Chelsea, znate na koji mislim?”, upitao sam prpošnu prodavačicu u klupskoj trgovini na svom lošem mađarskom. 

“Gospodine, ovo je fan-shop Ferencvarosa…”, rekla je podjednako ljuta što sam poput “zagorskih galebova” koji na plaži u Makarskoj pokušavaju govoriti talijanski, diskusiju započeo na šatro-mađarskom. Jasno, bila je kivna i zbog slučajnog pada sinapsi u mom mozgu koje tako nisu mogle razlikovati Zvezdu od Partizana ili u ovom slučaju VIDI od Ferencvarosa.

Kako znam šatro-mađarski? Moj je domaćin bio mladi kolega Gergo Kovacs, novinar na Football Factoru, ponajboljem mađarskom nogometnom portalu. Trebali smo tu jutarnju kavu u restoranu na stadionu zamijeniti večernjim obilaskom klubova i kuhanim vinom, ali… Planovi propadaju, tako sam i ja Gergu nakon izlaska iz mix-zone spojio na treći kanal Sportkluba gdje smo zajedno gledali napetu završnicu između Maccabija i Baskonije. Sve smo nadoknadili jutarnjim girosom u jednoj od brojnih gradskih ćevapara u kojoj se služe samo kebab i giros. Iako, to vam dođe isto, samo što je kebab turski a giros grčki. Ovi stavljaju feta-sir, ovi ne stavljaju.

Prijateljica iz fan-shopa je, da se i na nju vratim, nakon blagog kulturološkog šoka, priznala da nisam bio prvi koji joj je uletio sa spikom: “Ej, šta imaš od VIDI-ja”, pa me onda i uputila na to da neki ljudi ispred stadiona dilaju te šalove za četiri tisuće forinti. Zahvalio sam joj i pozvao je na giros s nama sutradan. Odbila je. Kaže, radi u petak ujutro.

A buszgarázstól a derbin eladott 800 mez rekordjáig; a Fradi Shop története – VIDEÓ https://t.co/hZqG2wVd3q #nemzetisport pic.twitter.com/tv4SmM2ZRt

— Nemzeti Sport (@NSOnline) May 18, 2017

Prije svakog ozbiljnog sportskog događaja jasno, novinare treba napojiti i nahraniti u njihovoj radnoj zoni. Mađari su, a to sam i otprije imao na umu – sjajni gosti. Već sam imao čast biti na nekim važnim rukometnim i vaterpolskim događanjima u toj zemlji, a koliko vidim, ni Englezima sve čari mađarske kuhinje nisu strane. Dok smo Gergo i ja pričali o njihovom derbiju u nedjelju svako malo skrećući na njima (a i meni) važnije vaterpolske teme, eto kolege Simona Johnsona iz londonske ispostave Evening Standarda.

Simon je inače fora tip, onaj jedini koji je za vrijeme Chelseajevog gostovanja u Kopenhagenu 2013. godine na debelom minusu hvatao igrače da nešto kažu nakon utakmice. Kaže, svi su samo bili otrčali do autobusa koji je bio uparkiran točno na kraju mixed-zone. To nam je odlilo veliku količinu nade da ćemo na nešto tanjem, ali ipak prisutnom budimpeštanskom minusu nekoga uštopati. Na sreću, stao je Cesc Fabregas i odvojio pet minuta za šačicu novinara koji nisu iz Mađarske, a ostali su se smrzavati.

Otkrio je Johnson i onu priču iz treće minute utakmice kad su sa svoje tribine navijači Chelseaja počeli s pjevanjem onih pjesama koje ne pripadaju kulisi sa sportskog borilišta. Klub je već do poluvremena izdao priopćenje o tome kako će grubo kazniti sve one koji su se umjesto sportskog navijanja bavili antisemitizmom.

“Jeste vidjeli ovog suca? Pa nisam u cijeloj karijeri vidio goreg”, rekao nam je Cesc nakon utakmice i samo što nije dodao ono čuveno – majke mi. 

“Ne mogu vjerovati kako je sudio u drugom poluvremenu. Zvao je prekršaj kojeg uopće nisam napravio, sve je izgledalo kao da smo prakticirali balet, a ne igrali nogomet. Ipak, htjeli smo pobjedu i tako je uvijek kada igramo, bilo gdje. Ne mogu vjerovati ni u to da su naši navijači opet podbacili, nadam se da se to u budućnosti neće ponavljati”, dodao je Fabregas kojeg već otpisuju, baš kao i dobar dio onih igrača koji su ovoga četvrtka nastupili.

Chelsea se bavi već uobičajeno ludim prosincem, a siječanj bi mogao donijeti mnoge preinake u kadrovskom smislu. Osobno, ovo govorim potpuno navijački, nemam dojam da su pojedini igrači dobro iskoristili tu za njih “kvalifikacijsku” utakmicu za ostanak u plavom dresu. 

MOL Vidi 2-2 Chelsea FT:

Shots: 6-17
Pass accuracy: 68%-90%
Chances created: 6-13
Possession: 24%-76%

Chelsea remain unbeaten but can only manage a draw in Hungary. pic.twitter.com/MswLVUIhHj

— Squawka Football (@Squawka) December 13, 2018

Je li vrijedilo? Iako nisam imao “duple gaće”, što će se ogledati danas u povećanoj potrebi za urološkim čajem i iako giros u gradu nije jednak onome na Margit-szigetu, sve bih opet ponovo.

Gergo dolazi u Zagreb do kraja adventa, planiramo i na neki vaterpolo u međuvremenu. Možda i Chelsea dođe na Valentinovo. Tada ću na jug. Bez loših navijačkih chantova.