Državu imamo tri desetljeća, kao novinar radim 28 godina, a pokušat ću vam u sljedećim danima otkriti kroz što sam sve prolazio, koji su događaji i sportaši ostavili dubok trag u mojoj novinarskoj karijeri

Neću o Titu hohštapleru – da ili ne?, Tuđmanu i privatizaciji, je li Tesla Srbin ili Hrvat, Stepincu, Jasenovcu, Rojsu i Rođi koji je rekao da u HD-u može igrati crnac, ali samo ako je katolik, o nama koji Cigane tretiramo kao švercere, preprodavače djece i dresere medvjeda, big Brotherima, svim mogućim talent showovima koji ubijaju tinejdžersko doba, nažalost već se kod osnovnoškolaca radi pritisak – pobjeđivanja! Pričat ću o sportskim trenucima; Ali nažalost kao i sve u ovoj državi i sport je premrežen politikom i interesnim skupinama.

– Bok Flakinjo, je l’ varate naciju – pitao me jednog jutra 1999. godine Goran Bradić, tada glasnogovornik NK Croatia, danas šef zagrebačke Čistoće, te šogor predsjednice uprave GNK Dinamo Vlatke Peras

.- Mi samo prenosimo i komentiramo ono što vi radite – uzvratio sam.

– Možeš poslijepodne doći do skupštine, predsjednik bi želio razgovarati s tobom?

– Pa rekao si da ne daje intervju – bio sam u čudu.

– Čeka te u 17 sati. Zlatko Canjuga, tadašnji predsjednik NK Croatije, jedan od najomraženijih osoba iz sportskog života (Pašalić je bio jedno omraženiji od njega) nije pristao na razgovor za Večernji list no nije okolišao:

– Nudim ti mjesto glasnogovonika NK Croatije!

U tom trenutku mi proleti glavom kako mi je svaki radni naslov u starom IBM-ovom kompjutoru glasio – dinamo. Ja, koji bi se najrađe popeo na sjever i Tuđmanu pred nosom mahao s plavom zastavom s malim d.

– Znate, moj engleski nije dovoljno dobar – bio sam pristojan, nudeći Canjugi odbijenicu.

Ma, engleski nije presudan, razmisli – zaključio je Canjuga.

Pristanak na tu funkciju bio bi pod a)novinarstvo mi nikad više ne bi mogao biti poziv, pod b)gaženje mojih ideala spram dinama (namjerno s malim d), pod c)bilo bi to učlanjenje u Ustašku mladež u proljeće 1945.

Nakon što sam rekao – Ne, znao sam da će moj svaki glagol koji ima veze s Croatijom biti pod većim mikroskopom nego koronavirus u Klinici za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević. Nisam se bojao, nikada nisam bio prijatelj kluba, poštivao sam instituciju i ljude koji rade u njemu, ali sam bio svjestan da se iza plavih zidova rade nečiste radnje. I iskreno, ne želim lagati, tada smo u Večernjem listu ipak bilo ‘pod nadzorom’.

Bilo je to osjetljivo postratno vrijeme, uredništvo je i te kako pazilo što će se otisnuti u Tiskari Zagreb na Slavonskoj aveniji. Jer, telefonska linija s Pantovčakom je ‘uvijek bila otvorena’. Svaki tekst koji je u novinama bio dostupan svijetu oko 20 sati se gledao i mjerkao, znao je često zvati navečer glavni urednik sa zamjerkama i opaskama.

Sve su to bile vruće teme za novinare koji prate klub, ali i vrijeme u kojima su novinari bili ipak – oprezni.No, da sam znao što me čeka kada je u klub nakon Canjuginog pada stigao sesvetski fakin, popio bih čašu pjenušca za stare dane s ‘Canjugom i Tuđmanom’.