Nekad djeluje da je cijela vječnost prošla od prošle sezone, a nekad da su četiri mjeseca od velikog finala u Valenciji proletjela. U svakom slučaju, sad već brojimo baš sitno, s obzirom da je nova sezona Moto GP prvenstva pred nama, a po svemu sudeći bit će spektakularna, i to sve uz prijenose na Sport Klubu! Pripremila Jelena Trajković

Razloga za to ima puno, a možda glavni je činjenica da nas čeka više utrka nego ikada ranije. Ova sezona brojat će rekordnu, 21 utrku, ali ne samo to, pošto ćemo ih zapravo imati 42 jer su uvedene sprint utrke subotom. One će biti upola kraće od tradicionalnih nedjeljnih, donosit će upola manje bodova, ali se pobjeda na njima neće brojati kao Grand Prix trijumf. Sve će i te kako utjecati na prvenstvo jer postavimo to ovako – da nema sprint utrka maksimalan broj bodova na raspolaganju bio bi 525, a ovako će biti 777, što je nevjerojatna razlika, zar ne?

U ovom trenutku je teško predvidjeti kako će sve izgledati sa dvije utrke tijekom vikenda, a generalno manje vremena na stazi za pripremu istih, ali ćemo odgovor dobiti već za nekoliko dana u Portugalu. Uvođenje sprint utrka je dovelo i do potpune promjene rasporeda, pa će akcija u kraljevskoj klasi biti posljednja, umjesto između onih u Moto3 i Moto2 kategorijama.

Petak će ostati rezerviran za treninge, koji će određivati tko će ići direktno u drugi dio kvalifikacija, a tko ne. U subotu prijepodne bit će vožen jedan jedini „slobodan“ trening, poslije kojeg će slijediti kvalifikacije koje će određivati startni poredak za obje utrke, dok sprint trka starta u 15 sati. U nedjelju će samo vozači u najjačoj kategoriji imati zagrijavanje, koje će trajati samo 10 minuta, potom ih čeka parada (kopiraju Formulu 1, jel), a termin glavne utrke ostaje nepromijenjen – 14 sati.

Sam raspored donosi nekoliko nepoznanica, ali je izvjesno da za navikavanje neće trebati puno vremena. Još jedna od većih promjena je to što nema Suzukija, ali ono što se nije promijenilo u odnosu na prošlu sezonu su glavni igrači, točnije kandidati za titulu. Ona je prošle godine završila u rukama Francesca Bagnaije, koji je donio Ducatiju prvu krunu poslije 15 godina, i to posle nevjerojatnog preokreta.

Talijanski motociklist je na pola sezone imao 91 bod manje od tada aktualnog prvaka Fabija Quartarara na Yamahi, ali je u narednih 10 utrka bio klasa za sebe i Francuza pobijedio za 17 bodova. Bagnaia je do najvećeg uspjeha karijere, a druge titule svjetskog šampiona, došao najviše zahvaljujući fantastičnoj vožnji, ali mu je i Quartararo pomogao time što nije sličio na sebe na pojedinim utrkama. Najbolji među ostalima bio je Enea Bastianini, inače najugodnije iznenađenje prošle sezone, koji je braneći boje Gresinija čak četiri puta stigao do najviše stepenice pobjedničkog postolja, a odmah iza njega našao se vozač Aprilije Aleix Espargaro. Od njih četvorice se očekuje da se bore za titulu, ali je lista kandidata za prijestolje svakako nešto duža, pa krećemo ispočetka.

Bagnaia u novu sezonu ulazi kao branitelj naslova, glavni favorit, i kao praktički preporođen vozač. Talijan je, s obzirom da je doslovno bio nokautiran izveo jedan od najvećih preokreta u povijesti sporta, i to je učinio s takvom mirnoćom, što samo po sebi zaslužuje da mu se skine kapa. Mnogi kažu da je titulu puno teže obraniti, nego osvojiti, ali se čini da Pecco ne osjeća taj pritisak, barem ne trenutno. Odlučio je da nosi jedinicu na svom Ducatiju, što donosi dodatno breme, od kojeg Bagnaia ne bježi. To je pokazao na posljednjim testiranjima, kada je bio nezaustavljiv, što pokazuje da nikad spremniji dočekuje nove izazove.

Veliki broj vozača govori da im je prvi protivnik njihov timski kolega, a ništa drugačiji slučaj nije ni sa Bagnaiom. Možda on ne bi tako rekao, ali Bastianinijev dolazak u tvornički tim Ducatija donosi veliku promjenu. Njih dvojica su vodili velike duele kada su nosili različite boje, a sada dijele garažu i bit će zanimljivo vidjeti kakav je novi odnos snaga. S obzirom na to da je talijanski tim klasa za sebe u kraljevskoj klasi trenutno se vrlo lako može dogoditi da Beštija stvarno bude Peccov glavni konkurent za titulu. Ako bude tako, spremite kokice.

Iako je Yamaha završila testiranja kao drugi najbrži motor, dojam je da ta kao titula treba pripasti Apriliji, koja je prošle godine napravila ozbiljan korak naprijed. Aleix Espargaro je bio taj koji je kao kapetan vukao taj brod naprijed, ali isto tako nije u potpunosti ispunio potencijal koji je imao na raspolaganju. Aleix je morao na operaciju podlaktice između testiranja i početka sezone, što znači da neće baš potpuno spreman dočekati prvu utrku, ali i takvog ga treba očekivati u borbi pri samom vrhu.

Slično kao što je slučaj sa Bagnaiajom, i Espargarov glavni rival se nalazi na drugoj strani garaže, a uz to su njih dvojica veliki prijatelji. Maverick Vinales djeluje kao da je svoj na svome na Apriliji, ima fantastičnu brzinu, i vrlo lako bi mogao preuzeti prevlast u talijanskom timu. Vinalesov glavni problem je glava, sada se čini da je to pod kontrolom, ali isto tako je bilo i prije nekoliko godina u Yamahi, zar ne? Svakako treba obratiti pažnju na njega, a pravo čudo bi bilo da se tijekom ove sezone ne nađe na najvišoj stepenici i postane prvi vozač koji je ostvario pobjede na tri različita motocikla (to bi mogao i Jack Miller, ali on je ipak trenutno u nezgodnijoj poziciji).

I vratimo se Yamahi i Quartararu. Puno je uspona i padova imao prvak iz 2021. godine tijekom testiranja, koja je završio tri i pol desetinke iza Bagnaije. Francuz je od japanskog proizvođača još od prije osvajanja titule tražio veću maksimalnu brzinu, konačno ju je i dobio, ali je nastao problem u postavljanju brzog kruga na novim pneumaticima. Čini se da je taj problem uklonjen do kraja predsezonske akcije, doslovno u posljednjim trenutcima, pa ćemo tek vidjeti je li to pravo stanje stvari ili ne. Što se tiče njegovog timskog kolege Franca Morbidellija, on i dalje traži bilo kakav korak naprijed, a sada se već postavlja pitanje hoće li ga uopće naći…

Posle Ducatija, Aprilije i Yamahe stižemo, naravno, do Honde. Japanski tim u svojim redovima ima dvojicu prvaka koji zajedno imaju 10 titula, ali je i dalje daleko od pravog puta. Honda je trenutno daleko od vrha, iako ima tim snova u svojim redovima, ali to nije ni izbliza dovoljno. Marc Marquez se oporavio od ozljede koja ga je mučila tri godine, ali ga sada muči njegova Honda, koja je u najboljem slučaju nekoliko desetinki iza najboljih. Sam Marquez može nadoknaditi malo vremena, pa će biti zanimljivo vidjeti dokle će ga to točno dovesti.

S druge strane, Joan Mir se lakše naviknuo na Hondu nego što se očekivalo, a čak je bio najbrži od svih vozača japanskog proizvođača tijekom testiranja. Doduše, njegova razlika u odnosu na Marqueza bila je tek 16 tisućinki. Svakako na Mira treba obratiti pozornost, pošto se vrlo lako može dogoditi da baš on od svih timskih kolega koje je imao Marquezu zada najveće glavobolje.

Što se tiče tvorničkih timova, tu je još KTM, koji ide iz krajnosti u krajnost, od sjaja do očaja, pa je zapravo i teško predvidjeti šta njihovi vozači mogu učiniti. Prošle sezone KTM je sjajno funkcionirao u teškim uvjetima, dok se u idealnim poprilično mučio, ali je tijekom testiranja viđen određeni napredak. Brad Binder je poznat kao nedjeljni vozač, a sada kako imamo dve utrke, možda će se malo više truditi u kvalifikacijama. Južnoafrikancu se u timu pridružio Jack Miller, čije privikavanje nije prošlo baš kako se nadao, ali kako vrijeme bude odmicalo treba i te kako obratiti pažnju na njega.

Uz sve do sada rečeno, ono što treba brinuti veći broj tvorničkih timova je činjenica u kakvu formu su pojedini privatni demonstrirali tijekom testiranja. Možda je posljednjeg dana Pramac Ducati bio drugi u poretku, ali glavna zvijezda predsezone bio je Luca Marini i njegov VR46 tim. Mlađi brat Valentina Rossija bio je najbrži tijkom testiranja u Valenciji i Sepangu, u Portimau je naišao na određene probleme, ali bilo bi pravo čudo da ga ne vidimo redovito u borbi ne samo za postolja, već i pobjede.

Marini bi vrlo lako ove godine mogao biti ono što je Bastianini bio tijekom prošle, a drugi kandidat za to je njegov timski kolega Marco Bezzecchi. Mlađi od dvojice Talijana je aktualni rookie sezone, VR46 timu je donio prvo postolje u povijesti u Assenu i djeluje gladan novih uspjeha. Sezona učenja je iza njega, tijekom nje mu je falila dosljednost koju je Marini imao, a ako uspije ostati miran, mogao bi biti spektakularan. Nije pitanje hoće li se to dogoditi, već kada i to će biti istinski sjajan prizor.

Ranijih godina se podrazumijevalo da je Pramac drugi tim Ducatija, ali eto Marini i Bezzecchi su ih bacili u drugi plan. Johann Zarco je bio najbliži Bagnaiaji tijekom posljednjih testiranja, ali s obzirom na to da je Francuz praktički test vozač u uvjetima utrke, postavlja se pitanje koliko zapravo može. Zarco još čeka prvu pobjedu u kraljevskoj klasi, ova sezona je možda i njegova posljednja prilika za to… Što se tiče Martina, on je bio u konkurenciji za mjesto u Ducatiju zajedno sa Bastianijijem, ali ga jednostavno nije zaslužio. Španjolac kako zna zablistati, tako zna i podbaciti, brzina je očigledno tu, ali nešto mu fali…

Od Ducatijevih timova tu je još Gresini, od čijih se vozača očekuju velike stvari poslije Bastianinijevih uspjeha prošle sezone. Fabio Di Giannantonio je ostao u timu, napravio je korak naprijed u odnosu na debitantsku sezonu, ali je i propustio finish testiranja u Portimau poslije teškog pada u kojem je doživjeo potres mozga. Mladom Talijanu se u ekipi pridružio Alex Marquez, koji je napravio novi početak, oslobodivši se Honde i veze sa starijim bratom Marcom. Možda je baš to ono što mu je bilo potrebno da bi se prikazao u pravom svjetlu u kraljevskoj klasi? Prvi znakovi su ohrabrujući, pa bi trebalo očekivati da će se manje ili više boriti za postolja.

Aprilia od ove sezone ima svoj privatni tim – RNF, čije boje će braniti Miguel Oliveira i Raul Fernandez. Mladi Španjolac iza sebe ima tešku sezonu tijekom koje se i nije nešto pokazao, više zbog svog pristupa, nego bilo čega drugog, s obzirom da je zbog ugovora bio primoran voziti za Teh3 KTM, a bilo je jasno da ne želi biti tu. Tijekom testiranja je bio solidan, ali će praktički sve ovisiti o njegovom pristupu. Oliveira malezijskom timu doprinosi svojim iskustvom, izvjesno je da će kako sezona bude odmicala biti sve brži i brži, ali je rano predvidjeti šta točno može.

I tu je LCR Honda, koja u svojim redovima ima starosjedioca Takakija Nakagamija, kojem možda i nije više mjesto u kraljevskoj klasi, i Alexa Rinsa. Španjolac je testiranja završio tik uz Mira i Marqueza, što je ohrabrujuć znak, a djeluje kao da se talijanski tim ima čemu nadati, pošto sve podsjeća na vrijeme kada je za njega vozio Cal Crutchlow. Na drugoj strani, Nakagami je u nekom svojevrsnom ’limbu’ poslije ozljeda i ukoliko se ne trgne ova sezona bi vrlo lako mogla biti njegova oproštajna od kraljevske klase.

Na kraju stižemo do zanimljivog spoja u Gasgas Teh3 timu. Iako ekipa nosi ime po španjolskom proizvođaču, to su zapravo KTM motocikli, isti oni koje voze Binder i Miller. Pol Espargaro se vratio na KTM i u tim u kojem je debitirao u kraljevskoj klasi, kada je doduše vozio Yamahu. Iako predsezona nije prošla idealno, Espargaro se čini puno sretniji nego što je slučaj bio tijekom dvije sezone u Hondi, a to puno toga govori, mada je teško predvidjeti što može na stazi. Uz njega u timu je Augusto Fernandez, jedini debitant ove sezone, o kojem više možete pročitati u našem tradicionalnom predstavljanju novih vozača.

To bi bilo to što se tiče najave sezone, prvi trkački vikend, za Veliku nagradu Portugala, čeka vas na Sport Klubu 3 od petka u 10 sati, a na ovim stranicama još prije toga puno ekskluzivnog sadržaja sa staze „Algarve“.

Gledatelji u Hrvatskoj program regionalnog sportskog kanala Sport Klub mogu pratiti na Telemachu, Total TV-u, Optima Telekomu i preko platforme EON koja je dostupna svim gledateljima.