Na promociji momčadi Honda Repsol, ujedno i proslavi 25. godišnjice suradnje japanske i španjolske tvrtke, naš je MotoGP komentator porazgovarao s njihovim prvim prvakom svijeta i jednim od najuspješnijih vozača u povijesti motociklizma

Posebna je veza između Micka Doohana i Repsol Honde. Prvu od svojih ukupno pet titula prvaka osvojio je vozeči upravo Hondu NSR 500 u nezaboravnoj sezoni 1994. u kojoj je na svakom utrci bio na pobjedničkom postolju, pobijedio čak 9 puta, uz seriju od šest uzastopnih pobjeda. Na vrhu svijeta bio je i sljedeće četiri godine, a njegovih pet titula znači da su u povijesti bolji samo Giacomo Agostini i Valentino Rossi, uz Marca Marqueza koji je prošle godine izjednačio taj domet. Stoga ne čudi što je danas 53-godišnja legenda bila poseban gost na proslavi 25 godina Repsol Honde, a mi nismo mogli propustiti priliku za razgovor. Tema, naravno, novi „Dream Team“ s čijim glavnim vozače Marcom Marquezom legendarni Australac ima poseban, gotovo očinski odnos: još se sjećamo kako je lani u Phillip Islandu nosio repliku njegovih rukavica iz sredine 90.-ih godina:

Doohan: Marcova je vožnja impresivna, oko toga nema dileme. Ubudljivo ga je gledati, i ja sam uvijek uzbuđen. Da, agresivan je, ali svi su MotoGP vozači agresivni. Da tako ne vozi ne bi osvojio sve te titule. Morate znati da se za uspjeh mora voziti na limitu, a onda je prostor za pogreške vrlo mali. Dolazi do konkataka, dodira laktovima, svi su pokreti agresivni. Toga je bilo i prije, samo televizija nije sve pratila tako dobro, pa se nije uvijek vidjelo.

SK: Gdje su granice Marca Marqueza, ima li ih uopće?

Doohan: Pogledajte, njemu je samo 25 godina. Valentino Rossi ima gotovo 40, i još uči, i još uspijeva svake sezone biti bolji. Marc ima nevjerojatnu metalnu snagu, želju za pobjedom i uspjehom. Evo samo situacija iz prošle godine; tek smo sada priznali koliko je imao tešku ozlijedu ramena koja mu je itekako otežala utrkivanje u drugom dijelu sezonu, ali on nije dopustio da se to vidi i osvojio je titulu u velikom stilu.

SK: Sada u momčad dolazi Jorge Lorenzo, još jedan veliki prvak i čvrst karakter. Što to znači za Repsol Hondu?

Doohan: To je sjajno i samo će izvuči još više od obojice. Prije svega, moram pokazati poštovanje Jorgeu koji je odlučio pokušati Marca pobijediti njegovim oružjem. Sjećam se situacije s kraja 80.-ih i početka 90.-ih kada je Eddie Lawson kao prvak svijeta prešao iz Yamahe u Hondu i, kada je osvojio titulu i s Hondom, izjavio kako Wayne Rainey nikada ne bi imao šanse za titulu da je vozio Yamahu kao on. Pa je Rainey zaista i otišao u Yamahu, prve godine bio vice-prvak, a već sljedeće prvak svijeta. Jorge je ovim potezom sebe stavio u situaciju da je u mentalno ušao u novu fazu karijere: on je jak vozač, brz i inteligentan. Međutim, mislim da je ovdje najveći pobjednik Honda, s dva takva talenta u svojoj garaži.

SK: Tko je pod većim pritiskom, Marc ili Jorge?

Doohan: Jednakim, mislim. Jorge više nema isprika, jer imati će materijal isti kao i Marc. S druge strane, Marc će sada imati jednog od najjačih konkurenata iz prošlosti na motociklu istih potencijala, i tu će se vidjeti i njegova stvarna vrijednost.

SK: Neki tvrde da bi nakon pet titula s Hondom Marquez trebao motivaciju pronaći u nekoj drugom momčadi?

Doohan: To je sranje. Konačno, on nije jedini koji vozi ovakvu Hondu, pa dominira. Uvjeren sam kako mnogi njegovi konkurenti, s istom mašinerijom, ne bi postigli niti dijelić onoga što je postigao Marc. U njegovom se slučaju radi i fenomenalnoj kombinacija vozača i motocikla, a ja sam duboko uvjeren kako bi slične rezultate radio i s drugim proizvođačem. Imamo takve primjere: Valentino, Eddie Lawson… veliki vozač je uvijek veliki vozač.

SK: Konačno, što predviđate za sljedeću sezonu, tko može konkurirati Hondi?

Doohan: Pa svi su jako dobri, ali nisam siguran da itko može. Dovizioso je dugo u Ducatiju i nije baš napravio ništa posebno… čini mi se kako mu nedostaje „ono nešto“. Yamaha može biti jaka, ali njihove su oscilacije strašne, tako je već godinama. I Ducati i Yamaha i Suzuki u nekim su elementima bolji od Honde, ali Honda je znatno konzistentnija, posebice u razvoju. Ako se nešto proba, pa radi, onda se i koristi. U Yamahi uvijek nisu baš sigurni.