Novu sezonu Formule 1 ekskluzivno od ove sezone možete pratiti na kanalima Sportkluba. Iz dana u dan uoči početka sezone predstavit ćemo vam momčadi i vozače u novoj sezoni.

Nacionalnost: Finac
Datum rođenja: 17.10.1979.
Mjesto rođenja: Espoo, Finska
Godina: 41
Visina: 175 cm
Težina: 70 kg
F1 karijera: 2001. – 2009., 2012. – ?
Najbolji plasman u sezoni: prvak 2007.
Broj utrka: 329
Pobjede: 21
Pobjednička postolja: 103
Najbolje startne pozicije: 18
Mjesta u prvom startnom redu: 44
Najbrži krugovi: 46
Bodovi: 1863
Utrka u vodstvu: 83

Biografija

Kimi Raikkonen je kao zaigrani jedanaestogodišnjak svoj entuzijazam prema kartingu vrlo brzo pretvorio u karijeru. Mladi Finac najprije se dokazao u rodnoj Finskoj, a ubrzo i na međunarodnim utrkama. Iznenađujuće, nikad nije osvojio naslov prvaka u kartingu, ali njegovi počeci svejedno su ga izdvojili kao buduću zvijezdu, donosi MAXF1.net.

Godine 2000., deset godina nakon što je započeo karijeru u kartingu, Raikkonen je prešao u utrke jednosjeda. Kao odskočnu dasku odabrao je britansku Formulu Renault gdje je u prvoj sezoni osvojio naslov prvaka sa sedam pobjeda, šest pole positiona i 316 bodova. Finac je bio toliko dominantan da ga je počelo pratiti nekoliko momčadi u Formuli 1 koje su bile uvjerene u njegov sirovi talent.

Sauber je prvi ponudio konkretnu ponudu i nakon uspješnog trodnevnog testiranja, Raikkonen je osigurao mjesto u momčadi za 2001. S obzirom na to da je prije toga imao samo 23 utrke iskustva u jednosjedima, mnogi su preispitivali odluku Petera Saubera, uključujući tadašnjeg predsjednika FIA-e Maxa Mosleya, ali Raikkonenova brzina i konstantnost brzo su ušutkali skeptične.

Kimi je dobio privremenu super licencu te je debitirao na VN Australije 2001., zajedno s Fernandom Alonsom u Minardiju i Juan Pablom Montoyom u BMW Williamsu. Završio je sedmi, ali je promoviran na šesto mjesto zbog kazne koju je dobio Olivier Panis. Francuz je završio četvrti, ali su se iz Saubera žalili da je u drugom krugu pod žutim zastavama prestigao Kimijevog momčadskog kolegu Heidfelda.

Žalba je uvažena, Panis je završio sedmi, Heidfeld četvrti, a Raikkonen u svojoj prvoj utrci u Formuli 1 odličan šesti, čime je osvojio bod u svom prvom nastupu. Do kraja sezone još je tri puta osvojio bodove te je završio deseti u ukupnom poretku s devet bodova. Njegove vožnje, pogotovo ako se u obzir uzme manjak iskustva, oduševile su sve u Formuli 1, a posebno Rona Dennisa koji ga je 2002. godine doveo kao zamjenu za Miku Hakkinena.

Dennis je Raikkonena vezao petogodišnjim ugovorom, a svi su se pitali je li Kimi spreman biti u tako jakoj momčadi tako rano u karijeri. Ali baš kao i u Sauberu, Kimi je ubrzo otklonio sve sumnje oko svoje spremnosti za natjecanje na najvišem nivou te je imao vrlo uspješnu sezonu u McLarenu. Iako za razliku od iskusnog momčadskog kolege Coultharda nije ostvario pobjedu (Coulthard je pobijedio u Monaku), Kimi je četiri puta bio na pobjedničkom postolju, osvojio 24 boda, bez obzira na 10 odustajanja u 17 utrka.

Coulthard je osvojio gotovo dvostruko više bodova, ali je u kvalifikacijama Finac zasjenio Škota kojemu je to bila šesta sezona u McLarenu. Raikkonen je bio posebno impresivan u Francuskoj gdje je vodio sve dok nije napravio pogrešku i pobjedu prepustio Michaelu Schumacheru koji je na toj utrci proslavio peti naslov svjetskog prvaka. Također, talent je pokazao i na Spa Francorchampsu gdje je drugim mjestom u kvalifikacijama bio najbliža prijetnja nedodirljivom Michaelu Schumacheru.

Mnogo bolji McLaren, borba sa Schumacherom

Iduća sezona označila je mnogo bolje izdanje McLarena, a Raikkonen je to iskoristio na najbolji mogući način. McLaren je u sezonu krenuo s dorađenom inačicom prošlogodišnjeg bolida koju su nazvali MP4-17D i bili su daleko konkurentniji nego 2002. Finac je gotovo pobijedio u prvoj utrci sezone, ali je zbog prebrze vožnje u boksu zaradio kaznu te na kraju završio treći. Pamti se i njegova borba s Michaelom Schumacherom kojem je beskompromisno zalupio vrata u prvom zavoju zbog čega je Nijemac završio na travi.

Ali zato je Raikkonen pobijedio u drugoj utrci sezone u Maleziji sa sedmog mjesta na startu čime je preuzeo vodstvo u ukupnom poretku. Prvi pole position ostvario je na Nurburgringu gdje je uvjerljivo vodio do kvara na Mercedesovu motoru. Drugi pole position osvojio je na VN SAD-a u Indianapolisu, ali nekonkurentnost Michelinovih guma po kiši stajala ga je pobjede, a kasnije se pokazalo i naslova prvaka, s obzirom da je sezonu završio samo dva boda iza novog starog prvaka Schumachera. Ukupno je čak deset puta završio na pobjedničkom postolju i u potpunosti zasjenio momčadskog kolegu Coultharda.

Iduće godine McLaren je imao vrlo nekonkurentan i nepouzdan bolid, MP4-19, a Raikkonen je u prvih sedam utrka odustao čak pet puta i pritom osvojio tek jedan bod. Značajno prerađen McLarenov MP4-19B koji je debitirao u Francuskoj omogućio je Raikkonenu da na idućoj utrci u Silverstoneu osvoji pole position, a u utrci drugo mjesto, prvo pobjedničko postolje za McLaren 2004.

Na idućoj utrci u Hockenheimu odustao je u 13. krugu s vodeće pozicije nakon spektakularnog pucanja stražnjeg krila, a prvu i jedinu McLarenovu pobjedu te godine ostvario je u Belgiji gdje je startao 10. i barem malo pokvario proslavu Schumacherovog rekordnog sedmog naslova svjetskog prvaka.

Coulthard je 2005. prešao u Red Bull, a u McLaren je došao Juan Pablo Montoya. McLaren je imao konkurentan bolid koji je u prve tri utrke imao problema sa zagrijavanjem guma, ali je od četvrte utrke sezone najčešće bio najbrži bolid.

Raikkonen je s tri vezana pole positiona u San Marinu, Španjolskoj i Monaku i dvije vezane pobjede u Španjolskoj i Monaku najavio pohod na naslov prvaka, ali previše problema s pouzdanošću onemogućilo mu je da sustigne Alonsa u Renaultu. Sezonu je završio sa 7 pobjeda, 12 pobjedničkih postolja, 5 pole positiona i 10 najbržih krugova.

U sezoni 2006. McLaren je imao dobar, ali ne i dovoljno dobar bolid te su završili sezonu bez ijedne pobjede. Raikkonen je uspio ostvariti 6 pobjedničkih postolja, 3 pole positiona i 3 najbrža kruga, osvojio je bodove na svakoj utrci koju je završio, ali je imao i šest odustajanja te je završio peti u ukupnom poretku. Uskoro je procurila i tada najgore čuvana tajna u Formuli 1 – da Raikkonen dolazi u Ferrari zamijeniti sedmerostrukog svjetskog prvaka Michaela Schumachera. Težak zadatak, ali Iceman dosad nije razočarao.

Naslov 2007.

Nakon što je pobijedio u prvoj utrci sezone u Australiji, Raikkonen više nijednom nije vodio u poretku sve do najvažnijeg trenutka – nakon posljednje utrke. Iako je uoči posljednje dvije utrke sezone za Hamiltonom zaostajao 17 bodova, a na dvije utrke moglo se osvojiti tek 20, Raikkonen je pobjedama u Kini i Brazilu uspio oteti naslov pred nosom bivše momčadi.

Iduća sezona bila je daleko teža. Iako je Raikkonen nakon četvrte utrke sezone u Španjolskoj uvjerljivo vodio u poretku vozača, sve lošiji nastupi u kvalifikacijama stajali su ga obrane naslova. Ipak, Kimi je ostvario 2 pobjede, 5 pobjedničkih postolja, 1 pole position i 10 najbržih krugova te završio treći u poretku.

Činilo se da se Kimi vratio na početku sezone 2009., ali je lošija forma ubrzo pokrenula glasine da se Finac zasitio Formule 1. Ipak, Kimi se vratio na pobjedničko postolje trećim mjestom u Monaku i drugim mjestom u Mađarskoj prije nego je ostvario jedinu Ferrarijevu pobjedu te godine u Belgiji gdje je ostvario svoju ukupno četvrtu pobjedu na legendarnom Spa Francorchampsu (2004., 2005., 2007. i 2009.).

Kako je Ferrari prestao s razvojem problematičnog F60, tako je i Raikkonen tonuo sve dublje te je ubrzo dogovorio raskid suradnje s Ferrarijem unatoč još jednoj godini koju je imao u ugovoru. U Ferrari je iduće godine došao Fernando Alonso, a Raikkonen se, barem privremeno, povukao iz Formule 1.

Karijera u WRC-u i NASCAR-u

Kimi je tada proveo dvije godine izvan Formule 1 vozeći WRC, a povremeno i NASCAR-ove kamione i utrke Nationwide serije. Ipak, krajem 2011. s Lotusom dogovara svoj povratak u Formulu 1 za 2012.

Otkako je ponovno sjeo u bolid bilo je jasno da Kimi nije izgubio ništa od svoje prirodne brzine i trkaće vještine. Osvojio je bodove u Australiji i Maleziji, u Bahrainu je skoro pobijedio Vettela, no ipak je završio drugi. U Raikkonenovim rukama Lotus E20 pokazao se brzim i konstantnim, a Finac je ostvario sedam pobjedničkih postolja te je završio sve krugove u sezoni. Uspješnu povratničku sezonu zaokružio je pobjedom u Abu Dhabiju, a u ukupnom poretku završio je treći.

Slična je bila i sezona 2013. koju je otvorio fantastičnom pobjedom u Australiji kada je jedini od vodećih uspio samo dva puta promijeniti gume i ujedno ostvariti i najbrži krug utrke. Nakon tri uzastopna druga mjesta u Kini, Bahrainu i Španjolskoj, Raikkonen se izdvojio kao jedan od kandidata za naslov prvaka, ali Lotusov tempo razvoja bolida nije mogao pratiti ostale momčadi te je i Raikkonenova forma zbog toga opadala. To je, uz Lotusove financijske probleme, bio dovoljan razlog da ponovno potpiše za Ferrari za 2014., a propustio je i posljednje dvije utrke 2013. zbog operacije leđa. U Ferrariju ga čeka njegov poznati rival – Fernando Alonso.

Povratnička sezona u Ferrariju za Kimija je bila katastrofalna. Cijele sezone nikako nije uspijevao naći pravi balans bolida, a podupravljanje koje je bilo karakteristično za Ferrarijev SF14-T smetalo mu je puno više nego Fernandu Alonsu. U poretku je završio 12., sa samo 55 bodova i bez ijednog pobjedničkog postolja.

Za usporedbu, Alonso je završio 6. u poretku sa 161 bodom i 2 pobjednička postolja. Alonso se vratio u McLaren, a u Ferrari je došao Sebastian Vettel, Kimijev dobar prijatelj koji ujedno ima i puno sličniji stil vožnje.

Iako je Ferrari 2015. bio znatno konkurentniji nego 2014., Kimi se i dalje mučio izvući maksimum iz bolida, posebno u kvalifikacijama. Lošije startne pozicije u odnosu na Sebastiana Vettela činile su njegove utrke daleko kompliciranijim nego što su to trebale biti iako je Kimi često imao sličnu brzinu u utrci kao i Nijemac.

Prvo pobjedničko postolje ostvario je na četvrtoj utrci sezone u Bahrainu gdje je završio drugi, tek tri sekunde iza pobjednika Lewisa Hamiltona u Mercedesu, a odvozio je i najbrži krug utrke. Da se utrka vozila još koji krug Kimi je mogao i do pobjede jer je Hamilton imao problema s kočnicama.

Na iduće postolje morao je čekati do 13. utrke u Singapuru gdje završava treći, iza pobjednika i momčadskog kolege Vettela i Daniela Ricciarda u Red Bullu. I treće, posljednje pobjedničko postolje 2015. Kimi je ostvario na noćnoj utrci, ovoga puta na finalu sezone u Abu Dhabiju gdje je završio treći iza dva Mercedesa.

Ferrari je propustio pobijediti na prvoj utrci sezone u Australiji 2016. zahvaljujući krivoj strategiji, baš kao i u Kanadi, ali veći dio sezone nisu bili prijetnja Mercedesu dok ih je nakon ljetne pauze prestigao i Red Bull.

Umjesto borbe za naslov prvaka Ferrari je iskusio još jednu sezonu bez pobjede, kao i 2014., a Raikkonen ponovno nije bio na razini momčadskog kolege Vettela te je skupio samo četiri pobjednička postolja i jedan najbrži krug te završio šesti u poretku vozača.

Prvi pole-position još od 2008.

Ferrari je 2017. bio puno konkurentniji nego 2016., a Raikkonen je u Monaku osvojio prvi pole position od VN Francuske 2008. Vodstvo je zadržao na startu, ušao u boks prije Vettela kao vodeći vozač, ali Nijemac je na potrošenom ultrasoftu bio brži od Finca na novom softu i preuzeo vodstvo.

Bila je to jedina realna šansa za Raikkonenovu pobjedu, uz Mađarsku gdje je čuvao leđa Vettelu koji je imao problema s upravljačem, ali bez obzira na još jednu sezonu bez pobjede (Vettel ih je imao pet) Raikkonenu je produžen ugovor na još jednu sezonu.

Raikkonen je 2018. performansama bio najbliže Vettelu otkako su 2015. postali momčadski kolege u Ferrariju, ali ni to mu nije pomoglo da ga ozbiljnije ugrozi u kvalifikacijama i u utrkama.

Vettel ga je u kvalifikacijama dobio s uvjerljivih 17:4, a u utrkama je osvojio 69 bodova više iako su oboje ostvarili po 12 pobjedničkih postolja na ukupno 21 utrka F1 sezone 2018.

Raikkonen je na prvih pet utrka triput završio na postolju uz odustajanja u Bahrainu (nepričvršćen kotač) i Španjolskoj (pogonska jedinica), a nakon dvije osrednje utrke u Monaku i Kanadi uslijedilo je pet uzastopnih pobjedničkih postolja.

Ferrari je Raikkonenu u Monzi objavio da 2019. više neće voziti za njihovu momčad, a Finac je uzvratio osvajanjem pole positiona ispred Vettela pred domaćom publikom u Monzi nakon čega nije prepustio vodstvo Vettelu iako je Nijemac jedini imao šanse ugroziti Hamiltona u prvenstvu.

Vrhunac sezone svakako je fantastična pobjeda u Austinu, prva nakon 113 utrka, nakon što je na startu preuzeo vodstvo od Lewisa Hamiltona i zahvaljujući dobroj strateškoj odluci Ferrarija ostao na strategiji jednoga ulaska u boks.

Sezonu je završio na trećem mjestu u poretku vozača, dva boda ispred Verstappena, što mu je najbolji plasman na kraju sezone još od 2012. kada je na istom mjestu završio u momčadi Lotusa i 2008. kada je također završio treći za Ferrari.

Prelazak u Alfa Romeo

Finac je ubrzo nakon Ferrarijeve objave da više neće voziti za njih potvrdio da će biti novi vozač Alfa Romeo Saubera, koji će se 2019. zvati Alfa Romeo Racing. Finac će se tako vratiti u momčad u kojoj je 2001. započeo F1 karijeru.

Raikkonen je karijeru u Alfi započeo s četiri osvajanja bodova na prve četiri utrke, uključujući sedmo mjesto na VN Bahraina, ali nakon toga tri utrke zaredom nije osvajao bodove.

Dobar niz Finac je imao na idućih pet utrka na kojima je četiri puta osvajao bodove i dvaput završio sedmi, ali nakon toga je uslijedio niz od čak šest utrka bez bodova.

Rezultat sezone Raikkonen je ostvario u Brazilu gdje je završio četvrti što mu je bilo dovoljno za 12. mjesto u poretku vozača s 43 boda, 29 bodova i pet mjesta ispred momčadskoga kolege Giovinazzija.

Alfa je zadržala istu vozačku postavu i za 2020., ali zahvaljujući padu snage Ferrarijeva motora Raikkonen i Giovinazzi tek su povremeno uspjeli proći u Q2 i osvojiti pokoji bod.

Bolid je po brzini bio oko Williamsa i Haasa s kojima se borio veći dio sezone, a Raikkonen i Giovinazzi osvojili su tek po četiri boda što je momčad svrstalo na osmo mjesto u poretku konstruktora.

Raikkonen je osvojio dva deveta mjesta na Mugellu i Imoli, a Giovinazzi je triput osvajao bodove – na prvoj utrci sezone u Austriji bio je deveti, a na Nurburgringu i Imoli završio je deseti.

Finac je srušio rekord po broju nastupa u Formuli 1 i sad ih ima 329, sedam više od Barrichella koji se iz Formule 1 povukao na kraju 2011.

Momčad će i 2021. zadržati istu vozačku postavu i nadaju se, kao i Haas, da će Ferrari ove godine imati konkurentniju pogonsku jedinicu koja je 2020. bila najslabija u Formuli 1.