Hit je igrač HNL-a, igra u životnoj formi, trenutno je i drugi strijelac domaćeg prvenstva ove sezone. U studiju Sport Kluba našoj Ines Švagelj pridružio se veznjak Lokomotive, Robert Mudražija.

Drugi strijelac HNL-a. Ispred je samo Marko Livaja. Kako to zvuči?

Zvuči nestvarno, pogotovo za mene koji kroz karijeru nisam imao takvu statistiku pa eto još sam i vezni igrač. Nalazim se među prvim topnicima lige, stvarno iznenađujuće, ali eto. Mislim da sam upravo tamo gdje trebam biti.

Kako je došlo do tog ‘booma’, i sam si rekao da nisi imao takvu statistiku prije dolaska u Lokomotivu zapravo?

Zadnjih godinu, dvije, već od Belupa, ali posebno u Lokomotivi sam gurnut više prema naprijed. Nominalno sam ja više taj zadnji vezni koji ide u oba smjera, ali sad sam evo našao više prema naprijed, iza špice i očito se odlično snalazim tamo.

Znamo da iza tebe stoje i navijači, da uvijek imaš podršku na tribinama u Kranjčevićevoj i neki transparent, bio je i onaj ‘svako krivo dodavanje, runda’, slijedi li neki novi transparent ‘ako Mudri ne zabije gol, runda’?

Pa je, stvarno uživam u Zagrebu jer sam okružen ljudima koji me vole. Na najbliže utakmice dolaze najbliži. Svaku utakmicu kad su oni napravili transparent ja sam nešto napravio. Nadam se da će me oni nastaviti pratiti i da ću ja isporučiti svaki put kad su oni tamo.

Bitna je i ta podrška s tribina, znamo da Lokomotiva nema neku veliku vjernu armiju kao što imaju neki drugi hrvatski klubovi…

Pa jasno, naravno. Nogomet se igra zbog publike i zbog navijača. Tako da eto, i moji dečki u svlačionici osjete podršku navijača, makar došlo i 20 njih, tako da je to važno isto.

Osim na poslovnom planu, ima nešto novo i na tvom privatnom planu. Došla je beba, kao prvo – čestitke. Kakav je osjećaj u toj novoj ulozi oca i – spavaš li noćima?

Nestvaran, predivan osjećaj. Svako jutro buditi se pored nje ili nakon treninga ili utakmice vratiti se doma i vidjeti ju. Stvarno jedan poseban osjećaj. Ja spavam, mama i punica to odrade preko noći, na meni je da se odmorim i da mogu isporučiti na treningu.

Za Mudražiju smo imali i prigodan poklon, jer red je da se nešto pokloni kad netko dobije dijete. Što je dobio, pogledajte u videu iznad.

Jedan novi život je počeo, ali vratimo se i na tvoje nogometne početke. Nogometna škola Dinamo. Koja je bila tvoja prva pozicija na kojoj si igrao i kako si uopće zavolio taj sport?

Još prije Dinama počeo sam u Maksimiru jer nije bilo još mog godišta u Dinamu. Kako je brat igrao nogomet, a stariji je od mene dvije godine, sve sam po njemu radio. Tako sam i jedan dan kad je bilo igrača manje priključio njima starijima u Maksimiru i eto kad se stvorilo moje godište u Dinamu, brat i ja zajedno u paketu smo došli u Dinamo. Proveo sam tamo nekih osam godina, bio sam kapetan svoje generacije i što reći za Dinamovu nogometnu školu koja slovi za jednu od najboljih… Mislim da sam dosta toga tamo naučio. Stvarno, taj period kao klincu mi je nezaboravan.

Koja su neka tvoja najranija sjećanja za nogomet, i pozicija?

Uvijek sam bio u sredini terena, nešto i polulijevo, ali uvijek sredina terena. Prva sjećanja? Pa ne znam, uvijek se sjećamo te neke generacije, Eduardo, Modrić i ti izlasci s igračima na Maksimiru dok je još bio i pun Maksimir i skupljanja lopte. Što se tiče mog igranja pa osvajanje turnira. S Dinamom se kao klinac putuje po svijetu, ide se iz države u državu, osvajaš te turnire. To su ta neka lijepa sjećanja.

Kada si spomenuo Modrića, vodio te kao klinca na teren, sada on i dalje igra, i ti igraš… Kako gledaš na njega sad u Realu?

U 40. godini i dalje gura na najvišoj razini nogometa, Real Madrid. Nema dalje. I kapetan naše reprezentacije, svaka riječ o njemu je tu suvišna. Izvanredan nogometaš.

Što se dogodilo u nogometnoj školi Dinamo, otišao si u Zagreb, u HNL?

Tako je, s 14 ili 15 godina došao je trener Siniša Oreščanin i nisam bio u njegovim planovima, a i dalje sam bio kapetan svoje generacije. Mislim da je u tim godinama najvažnije igrati, a ja tad nisam igrao nego sam dobivao minute na kapaljku. Bio je red za promjenu. Promjena se dogodila isto kao iz Maksimira u Dinamo, za svojim bratom sam prešao u Zagreb. Kroz seniorsku momčad odmah sam povučen u seniore Zagreba koja je tad bila u prvoj ligi i praktički sa 17, 18 godina već sam radio prve korake u HNL-u.

Zamjeraš li danas Siniši Oreščaninu?

Pa i da i ne. Tko sam ja da zamjeram ili ne zamjeram? Ali opet bila je to i najbolja odluka da odem u Zagreb jer vjerojatno ne bih tako brzo došao na scenu. A druga odluka, nikad nije lako otići iz tako velikog kluba kao što je Dinamo, ali sveg ovog danas ne bi bilo da nije bilo tog slijeda.

Prošle godine pojavio se tvoj simpatični intervju kao kapetana Dinama. Vjerujemo da je taj mladi kapetan ovako nešto sanjao, sad si u životnoj formi, igraš na najvišem nivou?

Pa je, svi kao klinci svi koji vole i igraju nogomet, svi danas sutra žele igrati na najvećoj sceni. Prvo na hrvatskoj, a onda kasnije i na europskoj. Puno nas je, ali mali je broj onih koji uspiju. Naravno da je taj mali plavokosi klinac sretan i ponosan na mene. Zadovoljan sam gdje sam trenutno i to je najvažnije.

Igrao si u Zagrebu HNL, a igraš HNL i sada. Ajde da usporedimo HNL tada i sada, ima li uopće neke razlike?

Tad sam na HNL i na sve to gledao doslovno kao na igru, bio sam klinac, išao sam još u školu i svaka utakmica je bila zabava i igra, ali opet naravno ozbiljan nivo. Tad su stvarno bili ozbiljni igrači u HNL-u i danas su ti igrači nosioci ozbiljnih europskih momčadi, a i danas naše reprezentacije. U tom sam trenu ja bio klinac i svi su oni meni bili odlični igrači. Ok, naravno da je sve to napredovalo i da je sve to iz godine u godinu raslo, tako i HNL. Mogu reći, pogotovo ove godine, a i prošle godine, HNL je jako uzbudljiv i zanimljiv i dosta podjednak.

Ali, je li kvalitetniji? Svi kažu iz godine u godinu da je HNL sve kvalitetniji. Kako ga ti vidiš?

Naravno da je teško kad u prijelaznim rokovima odu ozbiljni igrači za ozbiljno velike cifre. Naravno da liga onda gubi na kvaliteti, to je normalna stvar. Ali uvijek isplivaju neki novi mladi, pogotovo evo kod nas u Lokomotivi uvijek iskoče neki novi klinci i naprave novi iskorak i onda i oni naprave ligu zanimljivom.

Vraćaju se i neka velika imena…

Jasno da, Rakitić se vrati koji je ikona našeg hrvatskog nogometa i vrati se igrati za Hajduk. To je ogromna stvar.

S 19 godina otišao si iz Hrvatske, u austrijskog drugoligaša, Red Bullovu drugu momčad, Liefering. Je li bilo to prerani odlazak ili je tada bilo vrijeme za to i što si naučio tamo?

Nakon te rane faze u HNL-u, sa 17, 18 godina i nepune dvije sezone, ispali smo u drugu ligu sa Zagrebom i mislim da nije imalo smisla da nakon tako nekog iskoraka ideš u rang niže. Nije bilo smisla ostati i igrati drugu ligu. Primoran sam bio otići, nisam mogao ostati u Hrvatskoj i tako se dogodio taj Liefering. Splet tih nekih okolnosti je opet neki pogodak što se mene tiče jer mislim da stvarno u Austriji, pogotovo taj Red Bull tko ne zna, stvarno je fenomenalan klub, fenomenalni uvjeti i cijela ta akademija, a ja sam i živio u toj akademiji jer sam bio još klinac. Mogu reći da sam nakon toga drugačije gledao na nogomet nakon svih onih godina u Hrvatskoj. Naučio sam što je moderan nogomet, što je igra u oba pravca i mislim da sam se tamo spremio na neku posebnu fizičku razinu koja mi je za daljni tijek karijere bila dosta značajna.

Što si najviše naučio tamo?

Mislim da dosta trenera to i danas potencira, mislim da je taj gegenpressing. Po izgubljenoj lopti da odmah reagiraš, to nije samo tako. To treba mjesecima raditi da ti uđe u automatizam i postane normala. Ne možeš reći samo nekome klik i ajde.

I onda nakon tog Lieferinga, Osijek. Osijek je napravio dobar posao u financijskom smislu, otišao si u danski Copenhagen. Je li to bio jedan od težih perioda tvoje karijere, znamo i za ozljedu koju si vukao, pa onda i posudbe?

Pa jasno, povratak u Osijek je bio isključivo zbog nedostatka utakmica. A najvažnije je mladom igraču da igra. Na poziv Zorana Zekića i Alena Petrovića odlučio sam se za Osijek i nije moglo bolje. U tom periodu Mađari su ušli u klub, taj period u Osijeku je bio nešto predivno. Tko je bio u gradu i tko voli taj klub i tko je tada pratio stvari koje su se događale oko Osijeka, stvarno su bile idilične. U gradu je sve funkcioniralo oko kluba i to su rezultati i pokazivali, i ti veliki europski uspjesi. Stvarno jedan jako lijep period koji nikad neću zaboraviti u svom životu, ali evo kako to biva u nogometu, dogodi se daljni iskorak i napravio sam lijep transfer u Copenhagen.

Pa bilo je dosta teško. Oni su mene kupili ozlijeđenog, ali tadašnji trener Copenhagena Stale Solbakken se zaljubio u mene i obožavao me i htio me odmah kupiti. Rekao mi je da me kupuje za sad i za idućih pet godina, da ću mu se oporaviti i igrati. To je bio isto jedan od razloga zašto sam odabrao Copenhagen jer kad te trener toliko želi zadnja dva prijelazna roka mislim da je red da dođem kod njih. Što se ozljede tiče, pa je, jedan težak period, ali imam samo lijepe uspomene, osvajanje danskog prvenstva, igranje Europa lige, kvalifikacija za Ligu prvaka, to su velike utakmice. I ta danska liga je stvarno, ta atmosfera gdje svaku utakmicu igraš pred 30 ili 40 tisuća ljudi je stvarno nešto predivno. Da, imao sam taj peh s tom ozljedom koljena, meniskusa. nešto se zakompliciralo na prvoj operaciji pa sam trebao ponavljati i drugu pa je zato sve to toliko i trajalo i naravno da onda igraču treba da se vrati u ritam i taman kad sam se vratio i kad je sve trebalo biti savršeno, trener i ta cijela garnitura ljudi koji su me doveli su dobili otkaz i meni tu više nije bilo mjesta.

Koliko je onda bilo teško baš zbog te atmosfere na stadionu vratiti se u Hrvatsku, znamo da nisu uvijek puni, pogotovo kad igraš za Lokomotivu koja spada u neki srednji klub Hrvatske, znamo da ima i većih?

Dosta se osjeti, da. Mi u Copenhagenu gdje god smo išli to su bili ispunjeni stadioni i atmosfere su idealne da nogomet igraš još bolje i daješ više od sebe. Naravno da tog sad malo nedostaje u HNL-u, ali isto bude lijepo kad dođeš na puni Poljud ili Rujevicu. Sve to ima svoje. Ne možemo pobjeći od toga.

Iz tog perioda u Copenhagenu, je li utakmica protiv Manchester Uniteda bila najljepša u tvojoj karijeri? Bio je poraz, ali to je ipak klub iz Premier lige, europska utakmica koje ovdje ne igraš…

Pa sigurno da je, ali to je bila korona i bilo je na neutralnom terenu bez navijača… Ajmo reći da ti taj ambijent ostaje nešto slabije u glavi. Ali, ja navijam za Manchester United tako da mi je bila posebna draž igrati protiv svih tih igrača za koje praktički navijam. Bilo je jako lijepih utakmica, posebne su one protiv Brondbyja, gradskog rivala. Ti derbiju su stvarno posebnog naboja i kao navijaču na tribini, a posebno na terenu, to su posebne utakmice.

Kad bi morao usporediti s najvećim hrvatskim derbijem?

Pa dobro, nisam ga igrao, znam samo iz promatrača. Mislim da je tamo žešće. Da je cjelokupni naboj i stadiona i atmosfere, a onda i borbe za naslov, pogotov jer su to gradski rivali, ovo je više Split i Zagreb, tako da ima ovo svoju jačinu.

U Copenhagenu slali su te na posudbe, u Rijeku i Olimpiju. Razdoblje na Rujevici – je li bilo za zaborav ili nosiš nešto lijepo i iz tog razdoblja?

Nakon toga što su svi moji ‘ljudi’ iz Copenhagena otišli, trebao sam naći novu sredinu bi na poziv Ivana Mancea i Simona Rožmana bilo je teško reći ne. Jer vraćaš se u ozbiljan klub, u sredinu koju poznaješ i sama borba za prvaka je i dalje nešto što te mami. Bilo mi je lijepo, pogotovo to prvo razdoblje dok je još Rožman bio trener. Igrao sam i nekih deset utakmica zaredom što mi je nakon ozljede bilo jako potrebno da se fizički vratim u normalu. Nakon otkaza Rožmana došao je Goran Tomić i opet za mene mjesta nema. Sa prvih 11 startera na tribinu i na klupu, malo preveliki šok. Kad bih povukao crtu na kraju kako je završilo, da, nije baš zadovoljno s moje strane i došlo je do prekida suradnje.

Koliko je to bilo psihički teško podnijeti, igraš, igraš i onda – klupa?

Jako teško pogotovo što sam tada prvi put vidio što je to biti igrač na posudbi, da je to jako teško razdoblje za igrača, pogotovo još i ako ne igra. Stvarno jedan težak period jer misliš da vrijediš i da trebaš igrati, a na kraju te nema nigdje. Ali to je tako bilo i eto to je završilo.

Razdoblje iz Olimpije, kako bi usporedio slovensku ligu s hrvatskom?

Pa ok, znatno slabija liga od hrvatske, ali opet, oni imaju lijepe stadione, lijep je ambijent, ti travnjaci… Opet imaju neku prednost nad nama. Na kraju vidimo da su imali tri ili četiri predstavnika u Europi tako da opet imaju i svoju snagu. Naravno da mi imamo više ostalih kvalitetnih momčadi… Zanimljiva liga, sređena i uređena, bio mi je isto gušt igrati tu ligu.

A onda povratak u Hrvatsku. Prvo razdoblje u Belupu za koje si rekao da ti je bilo lijepo, a onda Lokomotiva. Jesi li sad u životnoj formi?

Pa jesam. I moja igra i statistika to stvarno pokazuje. Bilo je jako teško nakon tih neuspjelih posudbi. Priča o povratku u Copenhagen nije imala smisla jer i dalje imaš ugovor dvije i pola godine, ali znaš da te ljudi ne žele pa se trebalo vratiti skroz iz Copenhagena do Slaven Belupa. Poziv Zorana Zekića sam teško mogao odbiti jer imam stvarno odličan odnos s njim, u više navrata sam htio igrati za njega i on je uvijek htio mene gdje god sam bio. Ponovni poziv i suradnja s njim dogodila se u Belupu. Mogu i njemu biti zahvalan što me trpio tih godinu dana u Belupu. Konačno sam imao sezonu bez ozljeda i ičega i mislim da sam zbog te sezone u Belupu došao na tu fizičku razinu na kojoj sam danas i samo sam nastavio.

Znamo da si ti uvijek pozitivan, vidiš li nešto pozitivno i u tim svim neuspjelim posudbama?

Pa ima, naravno. Upoznaš ljude u raznim klubovima, bio sam u Ljubljani i upoznao sam malo Sloveniju i Ljubljanu kao grad. Može se iz svega izvući nešto pozitivno.

I onda Lokomotiva. Rekli smo ‘eksplodirao si ovdje’. Došlo je do promjene pozicije, je li do toga, znamo da su Lokosi mlada momčad, igraju drugačiji nogomet nego Belupo?

Pa je. Godinu dana sam igrao tu istu poziciju u Belupu pa nisam nijedan gol zabio, tj. jedan gol sam zabio. Trebalo mi je očito godinu dana da ja pohvatam gdje se trebam naći, u kojim pozicijama trebam tražiti sebe, loptu. U Belupu je bilo ja lijevo, lopta desno i obrnuto. Sad očito gdje ja, tamo i lopta. Ima i do toga, Lokomotiva igra kompletno drugačiji nogomet od Belupa. Mladi igrači koji igraju na polukontre, kontre, na brzu tranziciju, direktan nogomet i ja sam se pronašao u tome da mi paše.

Komentirao si trenere, jedan te htio, pa drugi nije. Koliko to u nogometnom smislu utječe na igrača?

Kad igrač osjeti da ima podršku trenera, odmah je njemu lakše i odmah sve odluke i sve što pokazuje na terenu je lakše i bolje to izgleda. Isto sad imam potpunu podršku trenera Čabraje, odgovara mi njegov rad i naš odnos i stvarno uživam.

Kakav je Čabraja kao trener, je li strog?

Pa je, strog je. Ali kako za mlade tako i za stare. Trener već koliko, tri i pol godine koliko je na klupi, samim time pokazatelj njegovog odličnog rada. Specifično je da on svake sezone izgubi po pet, šest prvotimaca i iznova slaže momčad i uvijek uspije. Sad smo imali loš start jer nam je otišlo pola momčadi, pa dok se ‘zalaufamo’ malo, kad dobijemo zalet opet igramo dobro, skupljamo bodove. Tako da, svaka čast njemu na takvom radu. To da je toliko dugo tu samo pokazuje koliko je Lokomotiva zdrava sredina, koliko sve funkcionira i koliko svi dišu i rade za ovaj klub.

Kako je tebi u Lokomotivi?

Odlično. Ja kao što se vidi, uživam. Doma sam, u Zagrebu sam, nakon niza godina što sam bio izvan Zagreba. Tu su mi roditelji, brat, svi najbliži i stvarno uživam.

Spomenuo si i da su otišli prvotimci iz Lokomotive, pojačanje za Rijeku je sad Duje Čop.

Preko noći smo izgubili kapetana, našeg glavnog strijelca u to vrijeme. Naravno da je teško, ali došao je Komnen kao zamjena i uklopio se toliko dobro da smo već praktički ‘zaboravili’ na Čopa. Kao što sam rekao, to je na početku sezone šest prvotimaca koji ti napuste momčad i sad se ti moraš nanovo dokazati u ligi kao što je HNL, koja je ozbiljna liga, nije to samo tako. Bila je to dobra odluka i za Čopa i za Rijeku. Njima će pogotovo pomoći u borbi za naslov, jedan tako iskusan napadač koji praktički svaku takvu šansu realizira. Ja sam zadnje dvije sezone s njim bio u vrhu napada. Rekao sam već negdje da nisam tako dugo funcionirao, možda čak i nikad s nekim igračem tako dobro surađivao u igri, a pogotovo u napadu. To što on radi, pogotovo s toliko godina na leđima… S 34, 35 godina kažemo da je star. Ušao je sad s onim golom i u listu top 10 strijelaca HNL-a, fantastičan igrač.

Kako vidiš borbu za titulu?

Mogu povući paralelu, slično kao i prošle godine. Dinamo malo kaska zbog europskih utakmica, Rijeka i Hajduk rade razliku, ove godine su mogli još veću razliku napraviti, ali nisu. Dinamo kad ispada iz Europe pokušava nadoknaditi taj bodovni zaostatak. Mislim da nitko nije mislio da će već nakon ove pauze, nakon dvije utakmice da će doći tako blizu. Tako da je sve napeto i neizvjesno. Svatko se ima pravo nadati tituli, ne bi došli do ovdje dokud su došli. Ali evo opet sad po meni blaga prednost Dinamu jer su rano vratili bodovni zaostatak, ali svi se mogu nadati tome.

S druge strane Lokomotiva je tu u sredini ljestvice, nije u zoni ispadanja. Borba za vrh možda i nije tako realna, što predviđaš Lokomotivi?

Pa dobro, sredina… Dvije utakmice izgubiš i onda si opet dolje, dvije dobiješ i u borbi si za Europu. Mi se borimo, vjerujemo u sebe i nadamo se da ćemo stići Osijek, Varaždin i Belupo. Sve se to da stići. Mislim da smo mi taman sad dobili neki zalet i vjerujem da ćemo skupiti dovoljan broj bodova da probamo napasti to europsko mjesto, a također možemo se nadati i Kupu.

Rekao si, ostao si bez Čopa, otišao je u Rijeku… S kime bi se bolje razumio u igri – s Petkovićem ili s Livajom?

Dva najbolja igrača HNL-a… I s jednim i s drugim, govorimo o igračima koji su hrvatski reprezentativci. Stvarno su jedan i drugi odlični igrači, svake sezone imaju bar deset golova i plus asistencije. I s jednim i drugim siguran sam da bih funkcionirao, ako svi ostali funkcioniraju s njima, kako ne bih i ja.

Sandru Kulenoviću koji je izjednačen s tobom po broju golova ove sezone nije dugo išlo, čini se kako je ljut i uznemiren. Što kažeš na njegovu formu sada?

Sad je zabio, u desetak utakmica je zabio tek jedan gol. Malo je i on upao u krizu. Čuo sam da kad su izgubili Petkovića da je i on isto bio primoran bio pod ozljedom ili ne, pod virozom, morao igrati. On je igrač koji puno radi za momčad. I mislim da se to vidi na svakoj utakmici koliko on sebe daje na svakoj utakmici i mislim da to dosta znači ekipi. A golovi će doći.

A kako vidiš novo pojačanje Dinama, Kangu?

Ovo što sam gledao, svaku utakmicu se našao u šansi. Stvarno jer brz, jak, napadač koji je sigurno neugodan za čuvati. Mislim da će se nazabijati golova u HNL-u.

Kažu da si ‘specijalist za Hajduk’, iako si zabijao i Dinamu. Sjećaš li se kada si zabio Hajduku dok si igrao za Zagreb za 2:0, tada ti je bio i suigrač Filip Krovinović koji sad igra za Hajduk?

Kako ne. To mi je prvijenac u HNL-u, ali na praznom Poljudu. To su lijepa vremena, to sam bio klinac od 17,18 godina. Možeš si misliti u tom periodu kad sam zabio gol… Stvarno lijepa vremena.

Kako sada gledaš na tvoj sukob s Livajom?

Sukob ok… On je reagirao kako je reagirao. Nisam ja njega ni skužio kada je dolazio do mene, ali osjetio je neku provokaciju. Bio je naravno ljut jer gube doma, a bore se za naslov. Ta utakmica je bila stvarno velikog naboja. Mi smo se borili za Europu, odlično smo igrali, a oni su bili prvi na tablici, sanjaju taj naslov već 20 godina. Stvarno je bila utakmica visokog intenziteta i to se stvarno osjetilo u zraku. Kada sam ja zabio taj gol, to moje slavlje ga je očito isprovociralo i reagirao je tako kako je. To su sve emocije na terenu koje je teško objasniti. To je nogometni adrenalin.

Koliko je teže igrati protiv Hajduka ili je to više motivirajuće? Puno navijača, rasprodan stadion, atmosfera…

Pa jasno. I jedno i drugo. Naravno da je teško igrati, jer si u podređenoj poziciji kad igrate protiv Dinama, Rijeke, Osijeka ili Hajduka. Ipak su bolji ili kvalitetniji od tebe. Naravno da u utakmicu ideš s mišljenjem da ćeš pobijediti, a naravno da je poseban motiv kad igraš u gostima i cijeli stadion je protiv tebe, bar meni. Uživam igrati te velike utakmice i mislim da to i pokazujem.

Kako vidiš Hajduk ove sezone?

Jedino zabrinjavajuće je da malo slabije igraju u polju. Ali treneru Gattusu očito nije važno kako će se odigrati, važna su tri boda i to je jedino ispravno.

Što kažeš na dovođenje stranih sudaca u HNL, Gattuso, Cannavaro… Pomaže li to hrvatskom nogometu ili odmaže?

Možemo povući paralelu, i jedno i drugo. Naravno da su to zvučna imena i da donesu novi interes u ligu, dal stranih medija ili nekih priča. Isto tako, teško je jer je to liga 10, ima samo deset mjesta za trenere. Ja sam dosad više manje surađivao s našim domaćim trenerima. Ima dosta dobrih trenera, ali važno je dobiti priliku, npr. kao trener Čabraja koji je već tri godine trener jednog kluba. Kod nas je to malo teže, rijetkost, ali ok, ako klub ima viziju takvog trenera i donosi dobre rezultate, zašto ne.

Znamo da je zimski prijelazni rok završio. Ostao si u Lokomotivi, a povezivalo te se s Dinamom. Što kažeš na te priče i iskomentiraj mi onu tvoju nedavnu izjavu – tko tebe dovede bit će prvak? Da te doveo Hajduk, bi li bio prvak?

Pa dobro da, prijelazni rok je završio. Nadao si se da će se nešto dogoditi jer se dva zadnja prijelazna roka trebalo nešto dogoditi, ali nije to samo tako da se dogodi, trebaju se sve strane zadovoljiti. Ok, nije. Mogu reći da sam zadovoljan što sam i dalje ovdje. Nema problema odraditi sezonu do kraja, a dalje ćemo vidjeti što i kako dalje. Što se tiče moje izjave, to sam imao intervju, polu kroz šalu, poluozbiljno, ali naravno svjestan sam svoje forme, svoje kvalitete i sposbnosti. Mislim da znamo što i kako bih donio svakoj ekipi nešto, a tako i u borbi za titulu.

Možda u budućnosti potpišeš za Dinamo, Hajduk, Rijeku, Osijek… Nakon toga, gdje se vidiš dalje u budućnosti, vidiš li se opet u inozemstvu?

Dobro, jasno. Svaki igrač koji igra HNL ima volju i želju zaigrati da li za Dinamo, Hajduk ili Rijeku, to je vrh našeg nogometa i to je velik uspjeh. Tako i ja. Nadaš se, naravno da se nadaš. Isto tako nadaš se i novom europskom izazovu. Bio sam u Copenhagenu i znam kako je to biti vani. Vidjet ćemo, na meni je da budem fokusiran još na ovu sezonu, a onda ću vidjeti dalje.

Liga petice?

Naravno, to je svakome san. Neka Premier liga i La Liga. To su sve ozbiljne i lijepe lige.

Rekao si da si navijač Manchester Uniteda, sad bi im dobrodošao?

Sad bi ih svatko pojačao.

Nerviraš li se kad gledaš utakmice?

Prestao sam gledati utakmice. Pogledam stranice od navijača koje imam i to i sažetke kako su primili golove i više ne pratim. Ne mogu, odustao sam.

HNL pratiš i ostale utakmice?

Naravno. Pratim sve, ali i ostale utakmice. Ligu prvaka obavezno.

Nestanak struje na Aldo Drosini, loši travnjaci… Nadaš li se da će se situacija u HNL-u poboljšati?

Upravo zato kad uspoređujem slovensku ili dansku ligu s HNL-om, zašto ostale lige dobivaju prednost? Pa upravo zato. Već se dugo priča o minusu tih stvari u hrvatskom nogometu. Imamo VAR, znamo li se njime služiti, ne znam… Događaju se greške iz kola u kolo. Teško je reći, na nama je samo da igramo i da pokušamo suzbiti tu nepravdu ili pravdu po tebe kad dođe. Ne znam što bih rekao, stalno se priča da će se poboljšati, ali eto, teško.

Spomenuli smo suce. Misliš li da se previše oslanjaju na VAR?

Možda malo da. Nekad nama igračima na terenu zna biti nejasno kad pusti zaleđe i kada odmah prekinu. Jesu li naputci da pustite do kraja da se mi pokidamo ili… I tako neke sitnice. Mi igramo nogomet, ne sudimo, teško nam je pričati o tim stvarima. Ali da te neke sitnice mogu biti bolje, mogu uvijek. I ta situacija s rukom, da. To očito po osječaju, više nema pravila.

Nakon one cijele VAR afere sudili su u HNL-u i strani suci. Jesi li za strane suce ili naše?

Domaća je liga, naravno da imaš domaće trenere i suce. Isto tako, prošle godine su to uveli kad su te glavne utakmice i glavne derbije sudili strani suci pa je opet bilo primjedbi. Tako da, nikad se ne može nas i naš narod zadovoljiti. Ok, ako dođe neki strani sudac, ozbiljno ime, koje sudi veliku razinu dugi niz godina, zašto ne? Onda neka i svi ostali dobiju takve suce. Mi kao Lokomotiva nikad nismo dobili stranog suca. Pa mislim je li mi žao… Znamo specifično kako derbi sudi strani sudac, a donji derbi domaći sudac.

Pričali smo o tebi kao mladom kapetanu u Dinamu. Gdje bi taj kapetan sad bio, što je njemu bio san? Je li ovo san ili ima nešto više od toga?

Pa naravno, sigurno da je njegov san pošto je to mali dečko iz Zagreba, rođen blizu stadiona da kad tad zaigra za Dinamo i za našu reprezentaciju. To su ti neki dječački snovi, a onda danas sutra da igra Ligu prvaka i da ju osvoji. To su ti neki uspjesi koji se ne mogu svi ostvariti, ali eto. Mislim da bi tako gledao taj mali.

Kako komentiraš Dinamo u Ligi prvaka ove sezone?

Ova godina je bila specifična, prvi put je bio taj novi format. Ali izuzev utakmice u Munchenu kada su dobili devet komada i da su Monaco uspjeli izdržati do kraja i Celtic da su bili hrabri i uzeli tri boda mislim da bismo sad pričali o ozbiljnom Dinamu koji bi sad igrao isto utakmice. I uspješno i neuspješno. Bio si tako blizu, trebao si proći, na kraju nisi prošao. Pobijediš jedan Milan doma koji je tjedan dana prije osvojio Superkup protiv Intera. Ti ga pobijediš i na kraju ne prođeš dalje u Ligi prvaka i to je jedino žao. Stvarno Dinamo u zadnjih par godina u Ligi prvaka to što radi u Europi, veliki su uspjesi za hrvatski klub.

Da se Lokomotiva plasira u neko europsko natjecanje, kako bi to izgledalo? Znamo da žive od prodaje igrača, da će opet otići prvotimci…

Pa možda bi ih tad to zadržalo. Ne mogu reći, ajde prvo da se to dogodi pa da vidimo. Prvo bi pitanje bilo bi li igrali na Kranjčevićevoj ili negdje drugdje. Lokomotiva je već igrala pretkola i nikad se ni oni nisu osramotili, uvijek su bili blizu prolaska, vidjet ćemo što nam sezona nosi.

Spomenuo si i hrvatsku reprezentaciju. Igrao si mlađe uzrastem, do U-21. Nikad nisi zaigrao za seniore, Vatrene. Je li ti žao zbog toga?

Pa naravno da je. Mislim žao, ima još vremena, imam 27 godina, odlično se osjećam, odlično igram i danas sutra kada bih napravio neki lijep unosan transfer u ozbiljan i dobar klub, imam se pravo nadati pozivu. Mislim da tako misli svaki igrač koji igra nogomet i gdje god bili i za koji god klub igrali, ako si ti dobar i ako dobro igraš mislim da se to čuje i da zasluge dođu na kraju. Sigurno da je lakše, ne uzima se za ozbiljno uspjeh Lokomotive kao uspjeh Dinama, Hajduka, Rijeke ili eto Reala ili Bayern Munchena. To je skroz normalno. Ali treba prvo doći na taj nivo i onda pričati o reprezentaciji.

Nadaš li se Dalićevom pozivu?

Naravno, daj Bože. Samo da je zdravlja i vidjet ćemo.

Za kraj da prokomentiramo situaciju u Šibeniku. Kako komentiraš to da se uopće događa u jednom prvoligašu?

Vjerujem da je teška situacija igračima Šibenika. Igraš za manje plaće nego ostali klubovi, a onda ih pritom ni ne dobiješ. Bio sam ja u sličnoj situaciji u Zagrebu tako da znam kako je to. Teško je, ali ti moraš staviti sav fokus staviti na nogomet i da si najbolji na terenu, a te pravne stvari rješavaju drugi ljudi.