Komentator Sportkluba Ivan Blažević obavio je intervju s proslavljenim hrvatskim vaterpolistom Pericom Bukićem.

Perica Bukić, jedan od najtrofejnijih hrvatskih sportaša, dvostruki je olimpijski pobjednik, dvostruki prvak svijeta, te četverostruki klupski prvak europe, te bivši saborski zastupnik, pričao nam je o stanju današnjeg hrvatskog vaterpola.

Koliko se promjenio vaš rad i rad saveza s obzirom na pandemiju Covida-19?

Nije jednostavno. Teško je zadržati cijeli taj sustav u pogonu s obzirom na ove okolnosti. Znamo koliko je ovo težak udarac za naše gospodarstvo, a sport praktički živi od raznih donacija. Moram istaknuti veliku pomoć Vlade Republike Hrvatske te državnog ureda za sport koji su pomogli savezima i stručnom stožeru da dobiju plaću. Bez te njihove pomoći mi ne bi mogli nastaviti igrati ovu ligu. Što se sportskog dijela tiče najteže nam je palo odgađanje natjecanja kao što su Liga prvaka te naravno Olimpijske igre. Cijela ta situacija stvara neizvjesnost i za savez te za trenera i ljude u klupskom vaterpolu. Dogovorili smo se da sve što možemo odigrati, odigrat ćemo. Puno smo pozornosti stavili na razne epidomološke mjere te za sada sve to funkcionira vrlo kvalitetno.

Kako danas gledate na osvajanje svojeg prvog olimpijskog zlata koje ste osvojili sa samo 18 godina te kako bi ste to iskustvo opisali iz današnje perspektive?

Bile su to spektakularne olimpijske igre održane u Los Anglelesu. Nažalost, imao sam peh tada da sam ozljedio prst na desnoj ruci, ali na moju sreću tada je trener bio Ratko Rudić koji je dva puta ima takvu ozljedu te me on odlučio odvesti na olimpijske igre. Igrao sam tek u završnici te smo na kraju uspjeli osvojiti zlatnu medalju. Taj je uspjeh je nešto što je mene tada sigurno malo diglo sa zemlje. No, imao sam pomoć mog sugrađanina Dražena Petrovića koji mi je dao ozbiljne savjete te mi je pogotovo dao jedan savjet kojeg pamtim cijeli život – „Lijepo je biti na krovu, međutim puno je ljepše ostati na krovu“.

Mladost, velikan svjetskog vaterpola je ove sezone obranio titulu regionalne lige uvjerljivo u finalu protiv Juga s četiri pogotka razlike. Trener Mladosti Zoran Bajić obavlja odličan posao od kada je preuzeo Mladost. Kakav je vaš odnos s njime te kako ističete njegov uspjeh?

Zoran Bajić je napravio veliki posao s Mladosti. Naravno imao je i veliku pomoć kada pričamo o kadru koji se posljednjih godina pojačao. No, pobjediti Jug u Dubrovniku nije lagano. Veseli me povratak Mladosti na vrh te se nadam da će to potrajati.

Možemo se malo okrenuti i hrvatskoj reprezentaciji. Vi ste svojedobno imali veliku želju da novi izbornik naše reprezentacije postane Ratko Rudić, iako se mnogi nisu slagali s time. Što ste vi vidjeli u Ratku Rudiću da ste imali takvu veliku želju da postane izbornik?

Nakon Atalante 1996. godine Hrvatski vaterpolo je doživio veliki rezultatski pad. Imali smo uvijek dobre igrače. Međutim nedostajao nam je šef struke, netko tko će nametnuti svoj sustav. Znao sam što on može donijeti nama, znao sam koliko on želi osvojiti zlato. Ratko nam se odužio za povjerenje koje smo mu dali osvajanjem brojnih medalja. Najveći uspjeh je definitivno zlatna medalja 2010. u Zagrebu kada smo postali europski prvaci te osvajanje olipijskih igara dvije godine poslije.

Iz Šibenika ste, već ste spomenuli Dražena Petrovića. Pratite li košarku ili možda neke druge sportove?

Da, pratim sport. Osim vaterpola najdraži mi je sport košarka. Jako sam volio igrati košarku kao klinac. Pogledam pomalo i NBA, pratim to što radi Luka Dončić koji je gotovo naš susjed i to što on radi je fenomenalno.

Bili ste saborski zastupnik. Kako ste zadovoljni radom saborskih zastupnika kada je u pitanju sport?

Imam mišljenje da se u javnosti posao saborskog zastupnika krivo shvaća. Posao saborskog zastupnika je promovirati interese sredine koja ga je izabrala i koju predstavlja u hrvatskom saboru. Moj cilj kada sam postao saborski zastupnik je
poslati Hrvatsku na krov svijeta i pomoći gradu Šibeniku u gospodarskoj situaciji. Ponosan sam na tih osam godina jer smo stvarno odlično odradili brojne projekte.