Tucak će ostati upisan u povijest kao jedan od uspješnijih izbornika. Ali, i on je u padu.

Josip Vrlić je uzeo loptu. Peterac koji je trebalo zabiti. Popadić je prije njega obranio udarac Rusima. Ivica Tucak je na kvalifikacijskom turniru za OI u bio na jedan udarac od odlaska s klupe Hrvatske vaterpolo reprezentacije. Ali, Vrlić je uspio, Tucak je dobio priliku u Tokiju loviti novo odličje. Jer, iskreno, Hrvatska u vaterpolu je uvijek u zoni medalje. I sve ispod toga naši će navijači tretirati kao – neuspjeh.

Turnir u Tokiju je pokazao da imamo klasu (pobjede protiv Srbije i Crne Gore), ali i poraz od Australije koji je pokazao da momčad nije u šampionskoj formi. Previše oscilacija u jednom natjecanju, za momčad koja je prepuna starijih i iskusnijih igrača. Bila je i neugodna ozljeda Obradovića, jednog supervažnog igrača, ali kompletan dojam je – prosječan. Ostat će i upitnik nad utakmicom protiv Španjolske. Izgledalo je kao da nam u toj utakmici ipak nije previše stalo s obzirom na ždrijeb.

Izbornik je najavio da ima vremena za analizu, podvukao je i da jedna generacija odlazi u povijest. Imamo stariju momčad, neki su najavili da odlaze, neki da će još razmisliti. Hrvatska ima kontinuiet, naša vaterpolo škola uvijek će izbacivati neka nova imena, neke nove vaterpolo generacije.

Vrijeme je za smjenu, ali se svakako postavlja se pitanje i ostanka Ivice Tucka. Ostat će upisan kao izbornik koji jeimao sjajanih dana i medalja, ali u posljednje vrijeme više njegova momčad ne izgleda i ne diše onako kako bi on želio. Stoga je legitimno postaviti pitanje o njegovom statusu.