Sandra Perković ostale je bez medalje u Tokiju, na kraju se morala zadovoljiti četvrtim mjestom.

Sandra je finale otvorila s rezultatom 62.53m što je bio peti rezultat prve serije, u drugoj seriji je pogodila mrežu, a onda je uslijedila pauza zbog jakog pljuska koji se srušio na Olimpijski stadion u Tokiju. Prekid je trajao skoro sat vremena, a Sandra se na bacalište vratila s rezultatom 65.01 probivši se na četvrto mjesto.

Nažalost, četvrta serija je donijela slab hitac ispod 60m pa je Sandra napravila prijestup, a niti peta serija nije donijela ništa dobroga, pogodila je mrežu. U posljednjem pokušaju bacila je 63.25 što nije bilo dovoljno za odličje.

“Ne mogu reći da sam ponosna, nisam bila na razini. Teško natjecanje, nije to opravdanje. Žao mi je prvog hica, disk je bio pun vode, drugi hitac, tako se ne baca. Onda je krenula kiša, vratila sam se na najbolji mogući način. Zagrijali smo se, ohladili. Krug nije bio dobar”, započela je za HRT Perković pa nastavila:

“Allman je super otvorila natjecanje, tako se to radi. Baciš pa nek te hvataju. Kad je pala kiša niti ona ništa nije mogla. Svaka čast Njemici. Nešto mi od početka smeta ovdje u Tokiju, nije do nikoga, do mene je. Od početka sam vidjela da se neće dogoditi.”

“Prvi hitac mi je kliznuo iz ruke, drugi je bio divljački, a u četvrtoj seriji mi je kapala voda iz diska. Nije to razlog, sezona je za mene bila puna kušnji, sve sam ih preživjela, došla sam ovdje. Ovo nisam uspjela. Pariz 2024. će biti drugačiji. Ovako se ne završava nijedan ciklus, tako ni moj. Nadam se da će ondje biti bolje.”

“Ne volim brze i glupe krugove. Ovo su bile smiješne daljine, medalja se nudila. Nisu to opravdanja, kriva sam ja. Četvrto mjesto nije loše, ali nisam to ja. Koncentrirati se moram, vratiti doma i idemo dalje.”

“Željela sam 68 metara u prvoj seriji. Cijela sezona je bila teška, odgođene su bile Igre, ponovno se moraš fokusirati, tražiti žar”, već kroz suze priča je Perković pa je zaključila:

“Borila sam se koliko sam mogla. Više sreće drugi put.”