Marin Čilić je izborio svoj drugi finale ove sezone, ukupno 34. u karijeri, a u moskovskom finalu imat će priliku osvojiti svoj jubilarni 20. naslov karijere.

Čilić je turnir u Moskvi odigrao na doista vrhunskoj razini – problematičan je koliko toliko bio jedino meč prvog kola protiv Damira Džumhura, koji je jedini uspio našem tenisaču oduzeti set kroz cijeli turnir.

Još jednom se ključnom pokazala Marinova sigurnost na servisu – otprilike 70 posto ubačaja kroz cijeli turnir, 54 asa kombinirano u četiri meča, uključujući njih 22 protiv Džumhura i 10 u polufinalu protiv Berankisa, te velika sigurnost i preciznost na forehandu s osnovne linije.

“Težak meč, Berankis je igrao sjajno, ali drago mi je da sam odlično otvorio meč, sjajno sam servirao u prvom setu i to me punilo samopouzdanjem i za ostale segmente moje igre. Drugi set je bio težak, vratio sam break zaostatka i kasnije sam bio dovoljno dobar u ključnim trenucima”, rezimirao je Čilić nakon meča.

Skloni smo kritiziranju i osporavanju uspjeha hrvatskih sportaša, a kod našeg Mrnje sve je to nekako još i izraženije. Njegove uspjehe iz kompletne karijere više ne moramo navoditi, njih znaju i vrapci na grani, no, suma summarum kaže da ukoliko Čilić sutra slavi u finalu protiv Aslana Karatseva, 2021. godinu zaključit će svakako s dvije titule (Stuttgart, Moskva) i medaljom s Olimpijskih igara! I to kao 41. tenisač svijeta. Uspjeh je to kojem ni primirisati ne mogu primjerice, 17. na ATP ljestvici Cristian Garin, ili 14. Diego Schwartzmann.

Čilić je osvojio sve najveće titule – možda one nisu stizale u tako čestim frekvencijama kakve smo s obzirom na njegov potencijal očekivali, ali Marin je uvijek bio vrhunski sportaš uglađenih manira, kako u pobjedi, tako i u porazu, a sve naše kritike istrpio je s jezikom za zubima. Možda je stiglo vrijeme da preispitamo svoje silne kritike upućene Čiliću…