Uz Gorana Ivaniševića i njegov Wimbledon, Ivu Majoli i Roland Garros, sada je tu i Marin, koji je nakon turbulentne prošle godine pronašao dodatnu snagu i odabrao pravu osobu da ga vodi, a kada se to spojilo sa velikim talentom, rezultat je bio naslov u New Yorku.

Impresionirao je Čilić svojom mirnoćom, govorom tijela i ponajprije vjerom u svoje mogućnosti, kao da se moglo osjetiti da on neće izgubiti meč na turniru. Nešto slično kao kada bi Janica kretala sa startnih vrata, jednostavno se znalo da će pobijediti.

Možda malo i pretjerana, ali ipak i ne predaleka usporedba, kako je Marin izašao na kraj s Nishikorijem, i to nakon što je onako pobijedio najvećeg svih vremena u polufinalu, te stvari mogu samo oni sa najvećim samopouzdanjem i mentalnom snagom, a baš je takva bila i Janica.

Čilić je priča dana, priča tjedna, a za nas i priča godine. Fantastičan uspjeh Marina i Gorana u praktički prvoj pravoj godini zajedničke suradnje. Da više ništa ne naprave u životu, ostvarili su uspon do najvećih visina i možemo samo uživati u ovim danima i tjednima pred nama, Hrvat je pokorio US Open, i to u velikom stilu, bez ikavih poklona.